Sutra dne 22. II. 1928. nastaje Ramazani šerif. Ovaj je mjesec od velikog znacaja, pa cu tom prilikom u njegovu pocast da nekoliko rijeci progovorim. Prije svega isticem da vam nemam šta nepoznata reci. Što se samog posta tice, odreden je sa Kuranom u ajetu: Ja ejjuhellezine amenu kjatibe alejkumessijamu kema kjutibe alellezine min kablikum i t. d. što znaci: O vi mumini, odreduje vam se post isto tako kao što je odredivan i narodima prije vas i t. d. Koliko se iz tefsira i drugih istorickih djela ustanoviti može, post je Allah odredivao svim narodima, a sve u mjesecu Ramazanu i to trideset dana. Tako je isto bio post odreden Izraelcima. U Indilu je nareden i kršcanima. Kod njih je post odreden u izvjesne dane i to tako, da su sveštenici zakljucili da se posti u proljece, kada su dani još kratki. Zbog ove izmjene i olakšice post im se povisio od 30 na 40 dana, a kasnije na 50. Muhamed pejgamber je zatekao da su postili 10 dana (ašura), pa se i u pocetku Islama postilo 10 dana i 3 dana od svakog mjeseca; tako je i Muhamed a. s. postio. Svrha je posta: 1.) Cuvanje tjelesnog zdravlja i svježina organizma. 2) Duševna cistoca i bistrina uma. 3.) Upoznavanje vrijednosti vremena. Poznata je cinjenica, da covjek u svom životu puno jede i pije šta i koliko može, a to sve u granicama svojih materijalnih prilika, bez obzira da li je toliko i tako jelo i pice za zdravlje dobro ili nije. Covjek, kao takav, po svojoj naravi gramzi za što vecim uživanjem raznih jela i pica, a ni ne pada mu na um, da li je to za njega dobro ili štetno. Kako covjek kod ovog uživanja zaboravlja na svoje tijelo, tako isto usput zaboravlja i na svoju dušu, pa cini štokakve ispade, koje ne bi smio priseban i razuman covjek ciniti, Pošto je za ljudski opstanak i normalan život potrebno zdravo tijelo sa zdravom i plemenitom dusom, to je Allah Zuldelal odredio ovaj post, da ga popravi, Post je odreden opet samo u mjesecu Ramazanu zato, da se u svakom godišnjem dobu osjeti nacin života i obavi ta dieta. Postom se preparira ljudski organizam i osposobi za sve tjelesne dužnosti, a duševno i moralno se ponovno oplemeni toliko, da postane pristupacan samo plemenitim djelima i da postane merhametli. Post, posmatrajuci ga sa higijenskog i moralnog gledišta, predstavlja za ljudstvo jednu vanrednu dobru i po svojem nacinu samog vrsenja božanstvenu, i savršenu ustanovu. Promotrimo li današnju visoku medicinsku znanost, vidimo, da se post narocito preporucuje i sa postom veliki uspjesi polucuju. Lijecnici i ucenjaci starog srednieg, novog pa i najnovijeg vijeka tvrde, da se u glavnom sve bolesti sticu preko stomaka, a i lijece preko njega. Jedan hadis veli: Sumu tesihhu, što znaci: postite, pa cete ozdraviti. Prema tome post nije nipošto kakav teret za ljude, nego blagodat i potreba. Post je sa moralnog gledišta opet od osobitog znacaja. Promotrimo post samo sa ovog stanovišta! Kada covjek zaposti t. j. kada dode vakat da se zaposti, on prestane sa jelom i svim drugim uživanjem, a u isti mah cini nijet i ocituje još rijecima, da odreduje slijedeci dan postiti kao fraz. Ovo je svakog muslimana cvrsta odluka, koju ništa i niko ne može poremetili. Iz ovoga se vidi, koliko je uzvišen i mocan cilj posta Ramazana. Sa ovim postom covjek pokazuje, da je sposoban uzdignuti se iznad obicne životinje, koja jede i pije kao i on, da živi i radi, a približuje se položaju meteca, koji ne žive od jela i pica. Post oplemeni dušu u toliko, da ona traži i nalazi najviše zadovoljstvo u ibadetu i približivanju Allahu. Ramazan jnjesec sam po sebi je Bogu najdraži mjesec u godini, a post Ramazan je Bogu od najmilijih ibadeta i poslova, pa Allah obecaje ljudima za Ramazan i posebnu nagradu, vecu nego za sve druge postove. Kako je velika nagrada za onog tko posti, tako je isto velika kazna za onog ko ne posti. Post je od islamskih 5 šarta najteži. Izgovarati kelimei šehadet (priznavati Boga) može svako, klanjati, to je gimnastika, davati zecat, to je posao sa novcem, ici na Cabu i to je skopcano sa novcem, a usput je i teferic, docim post je osjetljivi tjelesni i duševni rad, u kome vrijedi samo odlucna volja i sabur. Ovu vrst ibadeta može covjek vršiti samo za volju Svevišnjeg gospodara Allaha, a ni za ciju drugu. Radi toga se cijeli posao za vrijeme posta na graduje, pa prema tomu je i hadis: Essaimu fi ibadetin ve in hane naimen ala firašihi. (Ko god posti, on se smatra da je u stalnom ibadetu, pa makar i spavao). Prema tome cijeli život uz Ramzan je ibadet, pa zato ovaj post treba pravilno obaviti. Ramazan je zato da se popravi i ocisti tijelo i duša, pa s toga ako se nece što umanjiti od jela i pica obicnih danova, ne treba ih povisiti. Ramazan je za jedan obicni solidni život a nikako nije za to da se uz taj post pripremaju posebna jela i pica, razna uživanja i sijela, zabave te igranke. Ima više stoljeca da je svijet uobicajio uz ramazan pripremati najfinija jela, razne šurupe, hurme i svemoguce poslastice za iftara, a onda najfiniji duhan, cigare, kafu cajeve i t. d. Po cijelu se noc sijeli, teferici i zabavlja, a preko dana se spava i prevrce po dušecima i krevetima nastojeci da se dan prikrati pa da se ne osjeti glad i žed. Kad čovjek već u neko doba dana ustane, odmah se počne brinuti za iftar i mahsuz prošeta kroz čaršiju da štogod kupi takozvane „ramazanije*. Osim toga drugi je i ramazanski čeif i čud, pa ljudi postaju osjetljiviji. Tespih sežistina vidi u mnogim rukama, ali premeću se zrna najviše zato, da se vrijeme probavi,a manje sa zikrom i molitvom. Osim direktnog propisa za post, propisan je i način vršenja toga farza. Potrebno je posvetiti naročitu pažnju i hurmetu njegovu, imajući u vidu da se dobra i hrđava djela u ovom mjesecu drukčije prosuđuju nego u drugim mjesecima. Treba paziti dane bude samo badava gladovanje. Dan danas jedini izvršioci ovakvog posta jesu muslimani. Obzirom na ove sve okolnosti, trebe nastojati uz Ramazan što više dobrih djela činiti, pa izabrati ovaj ramazanski šeref, kojim se sa malim žrtvama zarađuju kod Allaha neizmjerno velike nagrade. Uz Ramazan treba sjetiti se fukare, što više u džamiju ići i mukabele slušati, svoju rodbinu zijaret činiti, sa zavađenim se izmiriti te posjećivati vazove i predavanja. Kad se promotri ona izreka koja veli: Početak ramazana je Božja milost (rahmet), sredina je oprost (magfiret) a zadnji dani potpuni oprost grijeha, — prema tome Ramazan je za muslimane velika slava i mubareć, pa smatram da je svakako naše veselje, kad smo ga dočekali. Stoga i ja vama čestitam ove dane i od Allaha molim, da ga u njegovu raziluku ispostite i da Bajram dočekate. Eselamu alejkum!