30.11.2010
Žuži je bilo žao nastavnika pa se rasplakala, Tuta se zablenuo u citanku, a Pips je pitao Jericu kad se ono ovce šišaju, pa se rasplakala i ona. A Prica je kazala da ona najviše voli kamen kad raoje vrijeskom
Raojanje, školi radovanje
Autori:
NENAD VELIČKOVIĆ
Danas smo na casu hrvatskog radili pjesmu Andelka Vuletica Tiho, da ne može tiše. Prvo je Mima procitala pjesmu. Ovu zemlju. Ovu zemlju ljubim i nicice padam pred grobove drevne kad raoju žitom i kad klasjem šume. To je kratka pjesma, bez pjene, bez vike. To je moja staza koju suncem snujem, koju smrcu gradim. I dalje ne mogu. Tu je meni stati. Gdje se zemlja zlati, gdje se vode glase, gdje se gora njiše. Ovu zemlju. Ova usta. Ovu zemlju ova usta ljube. Takav život. Takav pecat. Tocka. Niceg viš .....
Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.
Pretražite digitalizirane verzije pisane kulturne baštine – bh. novina.
Pretražite arhiv najznačajnijih novinskih publikacija iz Bosne i Hercegovine i regije
Da biste imali pristup tekstovima pohranjenim u INFOBIRO digitalni arhiv, potrebno je da se registrujete i da izvršite pretplatu za odabrani pretplatnički paket. Registraciju možete izvršiti
ovdje.