Ljubiti, znači nalaziti svoju vlastitu sreću u sreći drugoga. Lajbnic. Nije dovoljno biti sklon dobru; čovjek treba da je u stanju da čini dobra.Iz svoje duše treba iščupati egoizam, uzrok svih zala. Za to počni sebe brižljivo proučavati, da bi mogao saznati, gdje je uhvatio korjena. Ako si tvrdo riješen pokoravati se prirodi, živiti kao biće sposobno za život u zajednici, biti aktivni član Otadžbine, tebi će lako biti pronaći egoizam, pa ma u kakvom se obliku u tebi skrivao. Doista, kad ti je svrha ljubav prema bližnjemu, da bi sebe ogledao, treba samo da je odmjeriš na mjerilu svojega duševnoga raspoloženja. Nemoj se ugledati na one ljude koji kriju od sebe samih svoja osjećanja, te kad im se kaže da bi trebalo da se toga mahnu, oni to ne razumiju. Oni drže da su mudri, što prema svome nahođenju, žive mirno, pa ma šta se od njih događalo. Mudar je samo onaj, koji svakoga dana mjeri u sebi sve na mjerilu ljubavi prema bližnjemu. Prva je pogodba mudrosti: nikada se potpuno ne pouzdavati u sebe. Uvijek, dakle, ispituj sebe, pa ćeš izbjeći nezgodu, da kao vrlinu smatraš nedostatke, koji često uzimaju na sebe njene oblike. Ako tako radiš, nećeš nepouzdanje ili dvoumljenje smatrati kao obazrivost, nekorisno mlatarenje i trčkanje kao radljivost, neosjetljivost kao umjerenost, tvrdoglavstvo i grubost kao čvrstoću karaktera, slabost kao dobrotu, preziranje za plemenitost srca. Gdje nije ljubavi prema bližnjemu, tu neće biti ni čestitosti za to popravljaj sebe. Ne stidi se svoga nesavršenstva, naprotiv priznaj ga sebi otvoreno, da bi ga se mogao osloboditi. Budi uvjeren, da sebe popravljati znači učiniti najbolju upotrebu od svoje slobode. Neznalica, koji svoje priznanje priznaje, liči na zemlju, spremnu za sijanje, onaj pak, što neznanje svoje krije, liči na kamen, iz koga ništa nići ne može.