Po svojoj ljepoti Prenj je nesumnjivo prva planina u cijeloj Bosni i Hercegovini, a koliko sam ja prošao mogu reći, da od Crne Gore do Triglava nigdje ljepše nema ni veličanstvenije.Dok su najviše planine Bosne i Hercegovine većinom glomazni planinski masivi sa širokim visoravnima i zaobljenim vrhovima, Prenj je dubokim provalijama razdijeljen na više dijelova, a vrhovi su mu oštri i zubasti. Na mnogo mjesta ima strmih odrona i okomitih zidova sa točilima i kukovima. Najviši goli vrhovi dižu se preko 2000 m nad morem, a ima mjestimice strmih strana, na kojima je naslaga slojeva preko 1500 m debela. Prisojne strane većinom su goli kamen, ljut, krš, škrip, škrape i ploče. Na osojnim stranama ima usred ljeta puno snijega i velikih snježanika gdje god su rupe i udubine, a bočine lastve i grbine okićene su gore tamnozelenom klekovinom, koja se do pod same vrhove ienje, a niže dolje smrčevina i borovina. Na tjemenu planine, gdje ne raste gora, ima dosta dobrih pašnjaka, gdje svako ljeto seljaci izlaze na planinu sa blagom svojnm. Na ograncima u visini od 1000—1500 m nad morem ima još dosta prastarih bukovih i jedovih gvozdova, gdje još nije sjekira krčila. Na podnožju po dubokim dolinama ima gajeva i šumaraka, a kraj potoka gdje ima ravne zemlje za oranje, ima među njnvama planinskih sela i raštrkanih kuća u zaklonu starih oraha. Putovanje po Prenju vrlo je zanimljivo. Ko hoće samo da se prošeta i letimice da uživa veličanstvo i divotu prirode može bez velikoga truda i napora lijepnm putem preći i na konju prejahati za tri dana. Dva puta može noćiti u kućama za turiste na mekoj postelji u sigurnom zaklonu od nepogode, a tamo može kuvati i peći kao usred varoši. Dosad su već mnoge ženske prešle preko Prenja i zabilježile ime svoje u knjigama za putnike. Ko hoće da se zadubi i da proučava tajne prirode, taj treba malo i stranputicom da ide po kozijim stazama i da noćiva pod vedrim nebom kraj planinskih stanova, gdje će od dobrih seljaka dobiti gunjaca za postelju, sira i varenike za jelo a vode od snijega za piće. Ko hoće da se penje na vrhove i kukove i da se kao divokoza puza po stijenama i zidovima ima dosta prilike da proba svoju snagu i vještinu, a ima dosta vratolomnih mjesta, gdje se može strmoglaviti u dubinu i razbiti o stijene ako ne pazi. Obore se niza stijene kadgod i i hitre lakonoge mlade čobanice pa poginu, kao ona sirotica sa Djevojačkog kuka. Slikar i amater će na Prenju naći nebrojeno lijepih motiva. Ima tu raznih glava, krasnih kukova, zubastih stijena, gradina i „samograda", vratolomnih odrona i zidova, škrapa i škripova, jama i žljebova, divnih borova i smrčeva, jela i bukava. Slikar koji bi htio kao Zvjeržina da slika od vjetra iskrivljena i polomljena drva, može ph naći do mile volje tamo na visini gdje šume nestaje i gdje bura vlada. Romantičnih katuna sa stanarima i čobana i čobanica sa ovcama i kozama ima svagdje po planini. Naučenjaci osobito geografi i geolozi naći će na Prenju mnogo problema za razmišljanje i proučavanje. Osobito su zanimljivi rasjedi, razvale, pukline, uvale, odroni i provalije, koje su postale onda kad se planina izdizala Možda su još ljepši škripovi i žljebovi, škrape i ploče, što je u ljutome kršu voda izlokala. Najteže je razumjeti hidrografiju Prenja, jer je velika zagonetka kuda nestane vode iz rupa i dolina. Na planini gore ima tri a možda i četiri mjesta, gdje su nekada glečeri bili i morene iza njih ostale. Šteta što osim dvije male lokvice na cijelome Prenju nema gore nigdje ovećega lijepoga jezera. Ime Prenj načitao sam negdje da znači: arnautski „pašnjak". Po tome je ovo neslovensko ime planine ostalo još iz onoga doba kad su ovdje živili stari Iliri ili Kelti. Zanimljivo je, da kod Stoca u Hercegovini ima još jedno selo koje se zove Prenj, a ima i katun Prenj u Crvan planini u vrh Živanj dola, izmeću Nevesinja i Uloga. Inače na Prenju ima samo četiri vrha, koji imaju neslovensko ime: Cetinj, Kantar, Ortiš i Taraš. Narod upravo zove Prenj samo pašnjake izmeću najviših vrhova Crnoglava, Lupoglava, i Cetinja. Osim toga zovu Jablaničani ona dva vrha na sjevernom odlomu Mali Prenj (1916 .k) i Veliki Prenj (1992 m), koga Udbarci zovu Cetinj. Gore na planini nema stalnih stanovnika, a stanari, koji preko ljeta izgone hajvan na planinu, obično ostanu samo oko svojih stanova i poznaju samo najbližu okolinu a nemaju pregleda od cijele planine. Otuda biva, da često jedno isto brdo stanari na jednoj strani zovu jednim imenom a na drugoj drugim imenom. Tako i. pr. Osobac 2026 m stanari u Crnom polju zovu Samograd, jer sa njihove strans izgleda kao kakav grad, a najviši vrh u Sivadiji 1922. zovu Osobac i t. d. Mi ćemo Prenjom nazvati cijelu golemu planinsku masu, na kojoj su najviši vrhovi, a razne ogranke nazvaćemo zasebnim imenima kao što to i narod čini. Granice Prenj planine i njenih ogranaka sa podnožjem obilježene su tačno sa zapada, sjevera i istoka klancem i dolinom rijeke Neretve. Ova rijeka prima u sebe sve potoke i rječice što teku iz Prenja na sjevernoj strani pa od Boračkog jezera zaobnlazi kružeći prema sjeverozapadu pored Konjica sve do ušća rijeke Rame i onda čine koljeno pa okreće pravo prema jugu i prolazi kroz tjesnac, koji dijeli najviše hercegovačke planine. Na jugu nema prave granice, nego Prenj stoji u svezi sa južnim brdima. Bijelo polje više Mostara i sedla i uleglice, preko kojih vodi stari put iz Mostara u Konjic, možemo uzeti kao južne granice Prenja, a to su: Podporim, Porim. Rujište, Zimje, Bahtijevica, Lipeta i Boračko jezero. Centralni masiv Prenj planine dugačak je oko 15 km, a neto toliko i širok. Na toj masi od : 00 km2 stoje najviši vrhovi cijele planine sve preko 2000 m. a dno najdubljih dolnna stoji izmeću 1300 —1400 m nad morem. Planinski masiv sačinjavaju slojevi krečnjaka kamena većinom koso nagnuti prema jug}', rijetko gdje još izvpnuti na drugu stranu. Sredinom planinskog masiva proteže se od zapada prema istoku kao neki greben na kome su najviši vrhovi Galič 2059 m. Lupoglav 2102 m, Erać 2021 m. Vjetreno brdo 2000, Vilina glavica 1912., Zelena glava 2123 m. Otiš 2097 m. Od grebena prema jugu pružaju se tri kraka: Ovčije brdo 2023 m. Kapljuća 1930 m i Vršine 1888 m. Na sjevernoj strani grebena diže se Crnoglav 1893 m, iza kojega je duboka razjedena dolina, poslije koje se dalje prema sjeveru masiv opet diže i čini dva sjeverna vrha Mali Prenj 1906 m i Cetinj ili Vel. Prenj 1992 .V. Sjeverna strana ova dva sedlom rastavljena vrha pada sa svijem strmo, tu je 500—800m visok zid, prelom, na kome gornji vrhovi slojeva u vis strše. Na istočnoj strani planinskoga masiva odnjeljeno od grebena diže se još nekoliko usamljenih vrhova kao Kana 2004 m, Osobac (Samograd) 2026 m. Sivadija 1922 m i Kamenac 1927 m. Udubine na planinskom masnvu bile su većinom nekad korita glečera. Sjeverno od Lupoglava je dugačka uzana dolina Lučine' sa dnom nižim od 1500 m. Sjeverno od Crnoglava je u strašnome kršu pusta kotlina, kojoj je dno 1507 m nad morem. Sjeverno od Otiša spušta se pet kilometara dugačko uzano glečersko kornto Tisovica puna morena. Ograćena je od zapada zidovima Kantara, a od nstoka golom Vranovinom. a najniža tačka korita leži 1284.i nad morem. Na južnoj strani grebena ima na planinskom masivu više dolina, korita i kotlina. Barni dol na zapadu strmo pada. Poljica je divna amfiteatralna kotlina izmeću Lupoglava i Kapljuće. u neravnom dnu najniže mjesto je 1491 m nad morem, a produžuje se prema jugozapadu u uzanu glečersku dolinu Pritres. gdje su na dnu užasni škripovi na pločama a lijevo i desno strm zid. Izmeću Kapljuće i Vršine je treća dolina do stanova Grudaca i dalje niz brdo. Izmeću Vršine i Kamenca je četvrta dolina, gdje je lokva Jezero i ispod njegaDomazeti. turski stanovi. Izmeću Kamenca i Sivadije udubljeno je glečersko korito Bijele vode. Između Osobca i Spvadije leži glečersko kornto Vlasni dol, koji se na istok produžuje u Crno Polje. Ogranci Prenj planine na zapadu, sjeveru i istoku većinom su tako veliki da ih narod i ne računa u Prenj, nego ih posebnim imenima naziva. Glogovo na zapadu je najinteresantniji ogranak Prenj planine. Klanac rijeke Neretve, dijeli ga ga Čvrsnice, a duboka provalija rastavljaga od planinskog masiva, samo na jednom mjestu vezuje ga kao neki zemljouz sa masivom. Cijelo Glogovo izgleda kao da je pri izdizanju planine zaostalo ili kao da je poslije izdizanja planine potonulo i dublje se spustilo. Za geologa je Glogovo neobično interesantno, za to što na njemu formacija krede vrlo nisko leži izmeću 1200—1400 m. dok je inače formacija krede naćenn samo na najvišem grebenu Prenja u visini iznad 1600 m nad morem. Neobično su lijepe vrtače na leđima Glogova jer su zaobljeni bedemi izmeću velikih vrtača (dolina) tako od vode modelprani, i da su na njima postale male vrtačace. Rječica je najsjeverniji ogranak planine. Uzanom kosom spojena je sa masivom kod vrha Cetinja. sastoji se iz krečnjaka trpjaske formacije, a znamenita je zbog toga, što na njoj ima dosta orače zemlje a iz nje idu mnogi izvori. Bjelašnica je treći ogranak, koji se nastavlja od Kape i Vranovine. Na njemu su vrhovi Ploča, Radavac i Ljubina, a spušta se prema Konjicu čak do Neretve. Borašnica je četvrti ogranak koga Poslušnik spaja sa Osobcem. Sa zapadne strane je strm zid a na ejeveroistoku divnom gorom obraslo podnožje spušta se u plodnu dolinu, gdje teče Borački' potok, pa se opet malo diže i spušta do Neretve. Crna gora sva prastarom jelovinom obrasla nastavlja se istočno na Sivadiju i spušta se prema Boračkom jezeru, koje je povećim brdom rastavljeno od Neretve. Doline u podnožju planine, na južnoj strani nema skoro nikakve, tu su samo produženja glečerskih korita od Pritresa, Grudaca, Domazetskog jezera i Bijelih voda, koje na planinskom masivu leže. Bijela, provalija na zapadu rastavlja Glogovo od masiva planinskoga. Po dnu se vijuga potočić kroz bijeli šljunak, a na istočnoj strani joj je 1500 m visok strm zid od Galiča na kome se paralelni slojevi krečnjaka mogu lijepo izbrojati. Je li ova provalija postala kao pukotina pri izdizanju planine ili ju je razrila voda koja se odlivala ispod glečera u Ljučinama, to je neriješen problem. Glogošnica je dolina na sjevernoj strani ispod odrona Prenj planine. Rijeka što tuda irotiče kupi vodu sa podnožja Prenjskog i od Rječice, pa se uliva u Neretvu kod Prenj stapnce. Selo Glogošnica i raštrkane kuće po iobočnim dolinama i na stranama brda svjedoče, da u ovoj župnoj dolini ima i orače zemlje. Udbarska dolina je produženje Tisovice i nekadanjeg glečera. Udubljena je u trijaskom krečnjaku izmeću Rječice i .Ljubine planine. Po dnu pma dosta oranica i livada. Na potoku, koji teče kroz dolinu. ima nekoliko mlinova i pilana. Nekoliko grupa starih kuća sela U dbara svjedoče, da je od vajkada naseljena Rakov Laz izmeću Kape i Osobca prašumom obrastao spugata se u dolinu, gdje su izvori rijeke Bjele, koja više Konjica utiče u Neretvu. Selo Jošanica i mnoge raštrkane kune po dolini i po stranama, gdje su mjesta ravnija za oranje, svjedoče da je ovdje na verfenskom škriljcu dosta plodno zemljište. Boračka Draga je upravo produženje Crnoga polja. Možda je i ona postala od vode glečerske. U gornjem dijelu ima prečaga, a donji dio je razriven i zasut odvalinama sa Poslušnika i Vodenog kuka. Cijela dolina je pusta. Boračko jezero leži u dnu drage u kotlini, koJoj je gornji dio zasut bijelim šljunkom. Potok što tuda prolazi donosi vodu iz Boraka. kojn leži u verfenskom škriljcu i puni poveće jezero, iz koga se voda kroz jedan klanac u Neretvu odliva. Ovo jedino pravo jezero na podnožju Prenj ilanine leži 402 m nad morem, tako lijepo i romantično, okruženo šumom i brdima, da nije čudo što su neki počeli da grade ljetnikovce u tome kraju. Geologija Prenja još nijetačno proučena, a tako je interesantna i puna problema, da bi vrijedno bilo da kakav stručnjak žrtvuje nekoliko godina, ia da prouči potanko ovu najljepšu planinu Bosne i Hercegovine, osobito da kupi okamenine (petrefakte) i da nam pomoću njih tačno obilježi granice pojedinih formacija. Pramaterijal iz koga se sastoji Prenj planina to su krečnjački slojevi staloženi u moru, koje je tu nekad moralo biti. To svjedoče okamine od životinja, koje samo u moru žive. Na podnožju Prenja u dolini Neretve ima i slatkovodih naslaga koje su postale kasnije od oblutaka, što ih je voda dovaljala. Eruptivnih stijena nijesam nigdje našao na planini, a mislim da ih i nema. Što ima komada u dolini Neretve, to je voda dovaljalja sa druge strane. Samo sjeverno od Jablanice protiče Neretva na jednom mjestu kroz stijene gabra. Na najvišem grebenu planine od Galiča do Otiša svi su vrhovi sastavljeni od slojeva krede, koja se još samo u Vidovoj gori na Glogovu nalazi ali 500 m niže leži. Inače su sav planinski masiv i cijelo Glogovo i Borašnica sastavljeni od slojeva Jure, u kojoj su naćene okamine od elipsaktinije na nekim mjestima. Ogranci planine i predgorje sastav ljeno je iz slojeva trijasa, kojih najviše ima lijevo i desno od udbarske doline. Podgorje i podnožje planine sastavljeno je iz tankih slojeva verfenskog škriljca, koji se brzo troši i najbolje zemljište stvara.Kakvi su najdublji slojevi pod planinom i na čemu leži cijela planina, da li ima pod njom grannta i ohlaćene magme to se ništa ne zna. Postanak planine Prenja tačno predstaviti u mislima vrlo je teško. Nova teorija, po kojoj se ilanine polagano uzdižu, sa svijem je nezgodna za tumačenje ove raztrgane planine, mnogo je zgodnija etara teorija, koja tvrdi, da planine postaju naprasno ušljed neke revolucije na zemlji. Pošto na vrh Glogova i na najvišem grebenu. planiiskoga masiva i danas stoje slojevi krede, jasno je. da je bar taj dio planine izdpgnut iz mora u tercijerno doba. Je li pak Prenj planina onda sva od jedared izdignuta ili je već prije toga bilo izdpgnutih planina, to je vrlo teško riješiti. Svakako je čudnovato, da na samom planinskom masivu ima visokih vrhova, na kojima nema gore slojeva krede, nego su slojevi jure tu; a još je čudnovatije, da su sjeverni ogranci planine sastavljeni iz slojeva trijasa, i da ni na vrhovima od 1500 m nema ni krede ni jure. Vrlo je teško zamisliti, da je na masivu erozija kredne slojeve sve uništila« a još je teže tvrditi. da su na ograncima slojevi i krede i jure zbrisani. Najteže je pak pretioetaviti, da je naslaga slojeva od Verfena do krede preko 6000 m debela, kao što bi izlaznlo po računu. Ja mislim, da je sjeverno predgorje Prenja izdignuto pošto su naslagani slojevi trijasa u doba jure a planinski masiv kasnije. Snaga koja je Prenj uzdigla nije samo dizala od dolje gore. Na planinskom masivu osobito na sjevernom odlomu gdje je veliki rased (Verwerfug), jasno se VIDI, da je neka golema sila od mora gurala cijelu masu slojeva prema sjeveru. Otuda su svi slojevi većinom nagnuti nrema moru. Na hiljade metara debela naslaga slojeva nije bila dosta plastična pa su uslijed nabora slojevi na više mjesta popucadi i prelomnli se. Na Prenju ima više mjesta gdje vieoki strmi zidovi svjedoče, da su neke doline postale od pukotina u izdignutoj masi slojeva, i da nije sve doline izdubila voda, kao što danas tvrdi većina geodoga. Tako odlom na zapadnoj strani Glogova svjedoči, da je Neretvin klanac prapukotina u planinskoj masi. To isto svjedoči i strmi zid na zapadnoj strani Galiča i pobočne doline od Glogošnice, osobito ona gdje je Risovac i Litokin Grad, visoki okomiti zid od Osobca i Poslušnika iznad Rakova Laza i t. d. Da je na Prenju bilo prapukotina najbolje svjedoči Tisovica, jer slojevi s jedne i s druge etrane ne stoje paralelno i ne padaju prema jugu nego prema jugoistoku. Kako je Prenj prvobitno izgledao ne možemo danas tačno znati. Voda i mraz rastrošnli su veliki dio planine. Pma mjeeta, gdje se vidi da su se čitavn bregovi odvalili i dolje survali, a nebrojena točila na strmim stranama i odvaline pod njima svjedoče nam, da se i danas planina neprestano troši, mrvi i kruni. Kako su strašno u ledeno doba glečeri promijenili lice planina najbolje nam svjedoče duboke brazde i doline, koje su izdubili po nekoliko stotina metara u dubnnu i mnoge, morene koje su za sobom ostaviln na dnu korita. U mislima konstruirati kako je planina Prenj izgledala i ako ne možemo. jasno je, da je bar planinski masiv na sjevernome rubu bio mnogo višp nego što je danas. To se najbolje vidi sa Glogova no slojevima. Ja račztnam. da js sjeverni kraj masiva planinskog za nekoliko stotina metara bio viši nego što je danas. Da su i ivice na zidovima bile nekad strmije i oštrije razumije se samo po sebi. Kako erozija modelira Prenj, kako kruni vrhove, zaobljava oštrice, razjeda i žlijebi stijene. raskida i cijepa ploče, pa stvara škrape i dubi vrtače vanredno je zanimljivo posmatrati i iroučavati. Ja sam našao i slikao nekoliko mjesta, gdje su tragovi od erozije tako lijepo i jasno zabilježeni, da i nestručnjak sa svijem lako može razumjeti kako voda i led vremenom rastroše i najtvrće stijene. Najglavniji produkti erozije su škrape, zemlja i vrtače. Škrape su najljepše tamo gdje su slojevi nagnuti i ploče položite, pa se sa njih voda odliva. osobito na mjestima u visini. gdje ima mnogo snijega, koji se lagano topi i gdje su dani proljetni topliji a noći studene da se mrzne. Tu se tanke ploče brzo raspadaju u crijepove, debele ploče u rombično koiaće, a vrlo debeli slojevi dobiju na površini žlijebove i škripove ili se raspuknu i rascijepe u velike komade, koji se spuzaju i skotrljaju niz brdo. Žlijebovi (Rinnen) su na stijeni plitko izlokane paralelne brazde rastavljene oštricama. Najljepše žlijebove našao sam u Lučinama ispod Galiča. Na slici se jasno vidi da žlijebovi ondje postaju gdje voda curi niza stijenu. osobito gdje sa debedih slojeva pada dolje pa kamen izlnže. Ima mjesta gdje taki žlijebovi izgledaju kao suhp vodopad. Škripovi su u stijepi duboko izlokann uzani kanali nepravilno rasporećeni i rastavljeni podebelom na površipi opranom masom kamena, na kome kadgod ima i plitkih brazda. Hodati preko krša gdje ima mnogo dubokih škripova vrlo je opasno, jer noga vrlo lako može okliznuti pa zapasti u škrip i slomiti se. Pričali su mi čobani, da kadgod vb zapadne i dvije noge slomije u škripu, a po nekad upadne i koza pa ne može da se oslobodp, zaglavi se u škripu pa tamo i krepa. Najljepše škripove našao sam u Lučinima blizu stanova kod kojih smo noćili. Kad sam slikao škripove mene su morala dva čovjeka držati i čuvati, da mi pri poslu noga ne upadne u škrip. Škrape u kojima ima mnogo žlijebova i dubokih škripova Hercegovci zovu ljut. U ljutu obično nema nikakove vegetacije, najvpše ako u dpu škripova ima gdjegod malo zemlje, te izraste iz škripa kakva trava ili kržljav žbunić ili klekovina. ali se brzo osuši. jer u škripu nema doeta vlage, pošto voda kroz pukotine u zemlju iropada. Zemlja postane kad se kamen sa svijem rastroši. Na Prenju ima mnogo mjesta, gdje se kamen razdrobi u sitne mrvice u bijelu „pržinu". osobito tamo, gdje se dolomiti troše na sjevernom predgorju i na južnoj strani kod Kamenca. Prava zemlja je sntnija od pržine, obično je crvenkasta (Terra rossa) od gvožća, koga ima u svakom krečnjaku. U Prenju gore na planinn nema nngdje debele zemlje, da bi se moglo orati i kopati. pa stanari ne sade ni nigdje kupusa ni krompira. Na ograncima planine pma već vpše zemlje. Na Glogovu pma malih njivica i po dolinama jurskih krečnjaka. Mnogo vpše zeml,e ima u sjevernom predgorju. gdje se raspadaju trijaski krečnjaci. No iošto je zemlja pomiješana sa pržinom i sitnim kamenom dosta je neplodna i brzo se osušp, te seljaci u Glogošnici i Udbaru zagaćuju iotoke i navode na njive vodu. Najilodnija je zemlja od verfenskog škriljca u sjeveroistočnom podgorju pred Konjicom i u Borcima, gdje ima dosta njiva za oranje i u dolini i po stranama brda. Vrtača, rupa i dolina ima po Prenju dosta svakojakoga oblika. Najljepše su vrtače na Glogovu i osobito ss lijepo vide odozgo sa Prenja. Dr. Kacer je u svome djelu o karstu prvi primjetio, kako tu ima mjesta, gdje se na zaobljenoj grbini izmeću dvije velike vrtače načinile nove male vrtačice. Velikih vrtača punih snijega ima gore na leđi Prenja izmeću dva sjeverna vrha. Tu nas je 1908. premorene noć uhvatila pa smo ložeći suhu klekovinu cijelu noć proveli u jednoj vrtači kraj snijega i pekli kavu sa snnježnicom vodom. Najljepšu lijevkastu vrtaču vidio sam kod Jezera ispod Osobca. Bunarastih vrtača ima na plećima sjevernoga Prenja i na bokovima južne strane, gdje su na karti zabilježeni stanovi „Ploče“, tu ima čitav red dubokih bunara, po čemu mislim da je tu rasjed (Verwerfung). Dolaca i dolina, kojima je dno zemljom zaravljeno ima na Glogovu, u Tisovici, u Crnom polju i u Bjelim vodama. Vagana sa zaravljenim širokim dnom i oraćom zemljom nijesam našao nigdje, osim ako ćemo Boračko jezero: ovamo računati. Korptastih dolina ima između Kamenca i Vršina. Hidrografija Prenja vrlo je zagonetna. Na lećima Prenja i njegovih ogranaka ima go ; lema površina od 200—300 km2, gdje nema ni izvora ni potoka. Tu se 300,000.000 kub. metara vode svake godine ulije u zemlju, a osim glogošnićkog udbarskog bijelog i boračkog potoka ne izlazi voda iz Prenja, čak ni u dubokoj provalpji rijeke Neretve nema sa prenjske strane velikih izvora. Čobani i stanari na Prenju ljeti se teško muče zbog brezvodice i većinom donose snijeg i tope ga na suncu u koritima i škipovima. Vidio sam više puta kako ovce, koze i govedadođu u podne na snježanik, da ilanduju pa ližu snijeg i leže na njemu. Svi izvori koje sam ja na Prenju vidio vrlo su mali. Samo ispod snježanika puri voda, a gdje se cijedi kroz elojeve tu ljeti tek što kaplje. Sva ta voda što se cijedi kroz nagnute slojeve ili otiče ispod snježanika ne teče ni desetak koraka na površini pa propada u zemlju. U Tisovici iznad Maria Theresienhutte pod Kantarom izvire dosta vode ispod snježanika pa poslije tri koraka pronada u zemlju žuboreći dolje kao potok. Da je Grund putovao po Prenju i vidio ove izvore u visini od 1400—1800 .i ne bi se proslavio sa svojom Karstwasser teorijom, koju je dr. Kacer najljepše oborio. Najviše izvora ima u sjevernom predgorju gdje su trijaski krečnjaci i u podgorju, gdje su verfenski škriljci. Danas na Prenju ima dosta snježanika, osobito po udubinama na osojnim stranama. U prisoju na južnoj strani snježanicn se već u julu svi istope Najveći su snježanici na istočnoj strani Otiša i na sjevernoj strani Lupoglava, gdje cijeloga augusta ima snijega pa i novi dočeka. Snijeg je tako sabijen, da natovareni konji mogu preko njega preći, a površpna snijega je crljava od naduvane prašine i talasasta kao kad preko mprne vode vjetar đarlija. Tragova od usova našao sam na Prenju samo na jednome mjestu i to ispod sjevernoga odrona pod zapadnim vrhom. Tu se valjda svako proljeće kad se snijeg počne kraviti pokrene snježanik pa povrvi i poleti dolje niz točilo rušeći sve pred sobom. Dolje pod točilom ima u staroj šumi jedno mjesto oko 20m .i široko i jedan kilometar dugačko, gdje zbog usova ne mogu da izrastu debeda drva, nego samo tanke šibljike, koje se poklone po zemlji niz brdo kad usov preko njih leti, a što je deblje to usov polomi. Tu je 1908. u proljeće u jednom točilu povrvio snježanik niz brdo i povaljao bukovu šumu čak do dolje, drva debela kao trup sva polomio pli iz korijena izvalio, a tanke bukve ispresavijao i sve tako ogulio, da se ljeti cijela ta pruga bijelila na suncu od oguljelih stabala. Glečera je bilo na Prenju u glacijalno doba nekoliko. Ja mislim. da je cijeli planinski masiv bio pod ledom. Jedan glečer u Tisovici konstatirao je nesumnjivo već dr. Cvnjić i opisao cirke ispod Otiša i korito sa morenama u dnu Tisovice, dokazav da se taj glečer spuštao čak do 1300.m nad morem. Ja mislim da je i glečer na nločama ispod Crnoglava ovamo išao. Drugi glečer u Lučinama ispod Lupoglava našao sam ja 1906. i slikao sam cijeli taj koritasti predio sa morenama na dnu. Ko pogleda tu sliku tome ne treba boljega dokaza, da je tu zansta bio glečer, koji je preko gata oticao izmeću Galiča i Malog Prenja u Bijelu. Treći glečer u Poljicama sa južne strane, Crenjskog grebena našao sam ljetos. Na dnu ove velike amfiteatralne duboke kotline nijesam našao pravih morena, ali nijesam ni obišao eve zakutke neravnoga dna, koje leži 1500 m nad morem. Glečer je morao oticati prema jugu. gdje je kotlina otvorena, kroz klanac između Lupoglava i Kapljuće pa dolje niz Pritres preko nloča gdje su danas užasne škrape. Na strmim zndovima lijevo i desno od Pritresa možda bi se našlo i šlifova. Ovu interesantnu kotlinu trebalo bi da stručnjaci tačno prouče. Ja kad sam se popeo na uzvišicu od 1506 m usred kotline pa pogledao oko sebe. potiuno sam odobravao što dr. Kacer misli, da su ove planine najviše modelirane u glacijalno doba. Četvrti glečer u Vlasnom dolu južno od Osobca previdio je dr. Cvijić kad je ovuda putovao. U koritastom dnu 1500 m nad morem ima i morena i zaobljenih humaka. I po slici se vidi. da je tu bilo korito glečera, koji je oticao preko Crnog polja u Boračku Dragu. Da li je u dolini gdje su stanovi Bijele vode izmeću Sivadije i Kamenca i u dolini gdje je jezero izmeću kamenca i Vršine bilo glečera, ne smijem tvrditi, ali čini mi se da jeste. Flora planine Prenja nije vrlo bogata ni lijepa kao u Alpima, a nema ni kakvih neobičnih vrsti bilja. Osim smokve i drače (paliurus aculeatus) na južnom podnožju u dolini Neretve, biljke su dolje po pašnjacima i šumama mahom srednjojevropske. U šumama dolje prevlaćuje hrast i jasen, dalje gore bukva a po stijenama bor. pa onda smrč i klekovina. Hrastove šume dolje su potlačene, debelph stabala nema. Što je blizu sela to je sve posječeno, jer nema sijena za hajvan, pa mlado lisnato granje spjeku i slažu u plastove da blago zimi brsti. Oko nekih kuća na stranama brda ne može se proći kroz užasni kaos od sitnih suvih grana: Hrast i jasen dolje čine samo šiprag sa obrštenim vrhovima i unakaženim stablima. Bukva dopire obično do visine od 1600k. Na strmim mjestima daleko od kuća i stanova ima još dosta starih gvozdova, sa debelim stablima. Inače bukvu mnogo lomi bura i tlači koza, no najveći joj je neprijatelj čovjek sa sjekirom. Granje siječe za brst hajvanu, stabla siječe na vatru i za graćenje stanova osobito da teše daske za krov. Žalost je vidjeti, kako su razrijećene i potlačene bukve oko planinskih stanova. Bor raste po nepristupnim stijenama, gdje mu kadgod samo grom dosaditi' može, u visini oko 700—1100 m. Sijeku ga najviše zbog luča, jer ima u drvetu mnogo smole pa pver kad se zapali lijepo svijetli. Po stijenama na sjevernom predgorju ima dosta borovine a najviše u okolini sela Boraka, koje je otuda i ime dobilo. Kako pojedine vrste drva u mećusobnoj borbi za život podijele zemljište na kome rastu vidio sam na kosi Brezice ispod Izgorjele Grude u sjevernom predgorju Malog Prenja. Greben kose dva metra širok sa svijem je gola pržina. Zapadna strana obrasla je starim borovima a istočna mladim brezovima tako da među brezovima nema ni jednog bora a među borovima ni jednog breza. Pošto je zemljište isto može samo mala klimatska razlika i vlaga da odlučuje, gdje će rasti bor a gdje brez. Tisovine sam našao vrlo malo i to sve kržljava stabla na sjevernom obronku u visini oko 1100 m. Zašto tisovina izumire ne znam. Neki vele, da su je ljudi svu isjekli i potamanili, jer joj crveno, tvrdo i gusto drvo u vlagi ne trune pa je dobro za posuće osobito za kašike na kolu od mlinova. U Tisovici danas nema ni jednog tisa. Smrč raste u visini od 1200—1600 m i otimlje se sa bukvom o prvijenstvo, osvajajući nepristupne stijene. Oko stanova dosta je razrijećen. Za vrijeme turske vlade gulili su seljaci sa smrečevine koru pa su je kamenim pločama pritisli i ispravili i onda njome pokrivali stanove. Pošto se takav krov svake godine morao mpjenjati, možete misliti koliko je sirekovine potlačeno. Današnja vlada vrlo je dobro uradila što je to zabranila. Sa svijem oguljenih suvih stabala i polu oguljenih ima i sada na planini dosta. Klekovina raste u visini iznad 1500 m i pruža se do najviših vrhova. Mjestimice je vrlo bujna i sva okolina od nje miriši. Ima je po cijeloj planini oko vrhova. Prašume ili gvozdova, gdje još nije šuma sječena, ima u Prenju malo a po predgorju još dosta. Osobito je lijep bukovi gvozd ispod sjevernih vrhova u vrh Glogošnice i Udbara. Osobito je lijepa Jelovina u Crnoj Gori iznad Boračkog Jezera. Od sitnih planinskih biljaka nalaze se dosta na Prenju, ali vegetacija nije bujna valjda za to što je ljeti suša. Runolista nijesam nigdje našao, ma da ga nma na obližnjoj Plasi. Lijepoga rododendrona koji sa svojim crvenim cvijetom razveseli svakoga putnika u Alpima ovdje nigdje nema. Gore na vrhovima planine raste žuti Runinculus, žuta Vioa, sitna plava Gentiana i kraj snježanika lijepa Sondanella sa krivim vratom i plavim cvijetom. Oguaz os!ore1a1a je ovdje slaba, kržljava biljka i ne čini veliko busenje koje se od mnogih cvijetova iz daleka bijeli kao na pr. na Triglavu gore. Campanula i Sacifraga ima razne vrsti, Geraniuma malo. Po šumama i pašnjacima u srijedi planine raste lijepa jaglika (Trollius europeus) sa velikim žutim cvijetom. krasni Cyclamen čak do pred jesen, a našao sam jedared u šump i Gentiana asclepiadea sa dugačkom stabljikom punom plavih cvijetova. Na nižim mjestima ima mnogo kadulje (Salvia) koja u maju cvjeta. Ovce i koze obrste ne samo travu i žbunje nego i svo planinsko cvijeće pa mjestimice pogatede samo otrovni kukurijek (Helleborus) i još otrovniju čemeriku (Veratrum). Fauna na Prenju takoćer nije bogata ni raznovrsna za to što u sve kutiće dopiru čobani sa stadima pa razvijaju i rasplaše. Od biljoždera ima zečeva valjda i na najvišim vrhovima. Poljički stanari zovu jedan vrh u grebenu zapadno od Otiša — Zečica. Srna ima po gvozdovima još dosta, ja sam joj nalazio trag i ložu više puta i po dlaki, koja se tu olinjala, uvjerio sam se da je to baš srna ležala. Divokoza ima još dosta osobito na ograncima Prenja. Svi vele da je prije mnogo više divokoza bilo, za turskog vakta viđali su se čopori od 20 do 30 divokoza a danas rijetko vidiš 4—5 zajedno. Ljeti bježe divokoze ispred čobana i stada u izstinje i na najviše vrhove i na strme stijene gdje ne mogu ljudi doći. Zimi kad na planini padne visok snijeg spuštaju se dolje u gvozdove i u šume. Puhova po bukovim gvozdovima i hrastovim šumama ima još dosta, žive od žira a služe za hranu sovuljagama i lasicama. Od mesoždera ima malo vrsti na Prenju. Risova sad nigdje nema, a da ih je nekad bilo svjedoči ime brda Risovac, koje sam na dva mjesta čuo. Divljih mačaka nijesam čuo da ima. Kuna i lasica, pa i lisica ima još dosta i hvataju ih zbog kože, koja je dosta skupa. Međeda vrlo rijetko ima sad u Prenju. Prije četiri godine ubijen je tamo na Izlazini više Glogošnice pošljednji međed, koji je živio tamo u bukovoj gvozdini. Vukova ima ljeti svuda dosta osobito na Glogovu i u Poljicima. Zakolje mnogo ovaca i koza. Gdje je šuma blizu stanova ugnjezdi se i vuk. Čobani kad pasu ovce gdje ima vukova neprestano viču i pjevaju da plaše vuka, a u večer prebrajaju blago i za vida idu još u šumu da traže i kući dogone zalutale ovce i koze. Na Poljicima sam morao Matiši Kreziću dati lijeka od vukojedine za konja kome je vuk razderao grdno butinu. Od ptica ima dosta orlova i vrana, a najviše po stijenana ćukova i sovuljaga koje cijelu noć viču. Tetrijeba (kokota) ima po nižim gvozdovima osobito na istočnoj strani u Jelovini. Jareba nijesam nigdje vidio. Otrovnih zmija ima na podnožju Prenja dosta, gore na planini nijesam ni jedne vidio. U jezeru pod Osobcem živi jedna vrsta salamandera, Triot alpetris koji je po trbuhu crljen a u šumi više Crnog polja nakupio sam poslije kiše mnogo crnih daždevnjaka Salamandra atra. Od sitnih životinja spomenuću samo cvrčka, koga ovdje zovu cvrčavac. Taj primorski slavuj živi na podnožju Prenja a njegova pjesma i zvuk prati te dok god se ne popneš na visinu od 800 do 1000 m. Skakavaca ima na planini tma. Narod koji ljeti na Prenju živi, nije tu sav i zimi. Samo na sjevernom podnožju Prenja ima po selima u dolinama stalnih naseljenika, sve tri vjere, no većinom Muslimana. Oni tu žive zimi i ljeti, a stanovi su im najviše u Tisovici. Na Glogovu i na južnoj strani planine nema sela i zimi je sve pusto. Ljeti samo izlaze čobani iz donje Hercegovine pa istjeruju blago na planinu i ostaju tri mjeseca gore. Antropološki su svi postali ušljed mješavine starih Ilira i Kelta sa Romanima i Slovenima. Većinom su smeđi, visoki i muskulozni, ovalnog lica, pravog ili kukastog nosa i kratkoglavi. Narod ovaj nije baš zdrav i jedar. Mladi čobani i čobanice koje idu cijeli dan za hajvanom, najzdraviji su i najjedriji. Inače među odraslima mnogo ima bolesnih zbog hrđave hrane i nezdravih stanova. Najviše kunjaju mala djeca do tri godine a to je za to što moraju da jedu tešku hranu, hljeb od ječma, puru suvu od kuktruza i uštipke od ječmenog brašna pa sir i kajmak. Ja sam svuda po stanovima morao lnječiti djecu; čim su doznali da sam doktor imali su vazda da pitaju i da se tuže. Djetinjstvo preživi samo jači pa bi mogli biti zdraviji i dugovječniji Da bolje paze. Odrasli su na poslu vrlo izdržljivi, osobito su dobri pješaci i neumorni po planini. Nepogodu i zimu lako izdrže, a isto tako glad i žeđ. Duševne osobine ne poznajem im dobro, ali toliko mogzu reći da su pošteni i pouzdani, da su dobroćudni i vesele naravi i dosta gostoljubivi. Sve tri vjere žive u miru i ljubavi a ako su komšije pravi su prijatelji jedan drugome. Etnografiju nijesam mnogo proučavao ni život ni običaje po selima, jer nijesam u kuće zalazio. Zanimljivo je, da Tirkinje na planini ne kriju lica i da idu odjevene u gaćama kao katolkinje i pravoslavne, od kojih ih često ne možeš ni raspoznati osim ako tursko dijete nosi fes na glavi. Stočarstvo na Prenju veoma je interesantno. Osim zemljoradnje u podgorju na sjevernoj strani stočarstvo je glavna i skoro jedina privreda. Gore na planini po stanovima tako je sve prnmitivno i starinsko da se čovjek kad to sve vidi u mislima i nehotice zanese u doba kad je živio Omir i u svojoj Odiseji opjevao stare grčke pastire. Početkom juna ili kako Hrišćani kažu nedjelju dvije prije Vidova izađu seljaci iz donjih sela hercegovačkih i dogone blago (hajvan) na planinu. To je osobito za mlađariju svečan dan i ako se ne slavi tako kao u Alpima. Mlađi gone ovce i koze a stariji idu ostrag sa tovarnim konjima, na kojima su kotlovi, korita, škipovi, muzlice, gunjci, vreće sa brašnom i mala djeca. Tu na planini u najvećoj slobodi provedu po tri mjeseca, mlađi čobaneći a stariji sabirajući bijeli smok za zimu. Ljudi se ljeti vraćaju kući sa planine, da kose livade i žanju žito a kadgod i da idu u nadnicu. Na planini ostane stopanica sa mlaćarijom i djecom cijelo ljeto. Kadgod ostanu gore i starci, koji ne mogu teške poslove raditi, tek da ima muške glave. U jesen se sa debelim hajvanom i teško natovarenim konjima opet vraćaju dolje u pitompnu u župnije krajeve, jer na planini ne mogu duže ostati, zbog studeni i snijega. Na Glogovu i na Tisovici su stanovi seljaka sjevernog predgorja. Na Lučine i u Poljice u Kosovac i na Gruca dolaze katolici i pravoslavni iz Bijela Polja kod Mostara. Ispod Jezera pod Vršinom su Turci Domazeti. Na Bijelim Vodama su Lojiuri i Berberovići pravoslavni iz Dračeva kod Gabele. U Crnom polju su katolici iz Brotnja. Na planini žive svi jednako. Stanovi su sa svijem primitivni, većinom tri niska zida od naslaganog kamena bez ljijepa, nemaju tavanice, a pokriveni su obično bukovim daskama, koje sami seljaci sjekirom otešu. Na krovu često leži kamenje, da vjetar daske ne odnese. Svaki krov prokisava a vjetar u svaki stan ima pristupa. Na pročelju su daske i tako niska vrata, da se čovjek mora sagnuti kad ulazi u kolibu. U stanu se samo u sredini može čovjek ispraviti. U kolibi nema nikakve pregrade. U začelju stoje čabrice i škipovi sa razlivenim maslom i mjehovi sa sirom i kajmakom. Na srijedi je ognjište sa pločom, na kojoj se hljeb peče pokriven sačom (pekvom) na kojoj je žeravica. Na ognjištu gori vječita vatra ili bar tinja žeravica pod pepelom, a kad vjetar pugas puna je koliba dima. Postelja nema nigdje, lijevo i desno od vatre leže svi po podu na debelim; vunenim gunjevima (bjelcima). Stanovi su svi u dolinama, da im grom ne dosađuje. Obično su kolibe na mjestima. gdje ima vode ili snijega u blizini. Kad god su snježanici dosta daleko pa mlađi moraju da vuku po čitav sahat grudve snijega koje ostave pred kolibom u velikom koritu izdubljenom od debeloga stabla. Tu se snijeg topi a voda je od njega studena i nije dobra za piće. Vrijedna stopanica svaki dan očisti korito a u polenje piju svi vodu trunjavu i prljavu Cisterne kao na Velebitu nema niko. Hercegovačka stoka mora cijelo ljeto da se zadovolji sa ono malo trave što naće među kamenom i da brsti bukovo lišće. Tvrdulja trava dobra je za goveda i za koze, koje vrlo dobro napreduju i nagoje se. Ovce su dosta kržljave pa i janjci. Stranac bi pomislio, da su Hercegovci bogati blagom, jer kraj svakoga stana imaju tor ili kočak za 100—200 ovaca, janjaca i koza. No treba znati, da se dolje u selu slože pa jedna porodpca istjera od više kuća blago na planinu. Stopanice kad se vrate podijele bijeli smok prema broju ovaca i nikad se ne svađaju. Hajvan mnogo strada od kiše i zime, jer nigdje nema zaklona, ni pokrivenih štala, pa hajvan i noćiva samo u oborima. Samo su negdje kočaci za janjce pokriveni Čobanski život pun je poezije i ako je težak. U jutro kad zora svane još sve spava. Tek kad sunce dođe i u stanove dižu se ovce i muzu. Onda mlaćarija, ponajviše djevojke i mlađe žene izgone blago u planinu. Svaka čobanica ponese u torbi jela za cijeli dan, komad kruha i grudvu sira, pa predući i skakutajući preko stijena ide za blagom, često pjeva i podvikuje da plaši vuka, i pazi da se stado ne raštrka i da se koje ludo janje ne izgubi u šumi ili da ne zapane u škrip. U podne se planduje gdjegod kraj lokve ili kraj vrela ili na snijegu. Čobanice vječito žive u slobodi pa su zdrave, jedre, rumene i vesele. Milina je pogledati im lice od sunca oprljeno i gledati ih kako hitro hodaju i potrčavaju, a mudre su pa svaku ovcu i kozu po imenu znaju. Divota je gledati u večer kad blago kući dogone, osobito gdjegod, gdje ima više stanova na gomili. Sa svijeh strana dolaze ovce i koze kući. Čitava vreva i graja, osobito ako ima i goveda sa zvoncadima i klepetušama. Ovce bleje, koze mekeću, goveda muče, psi laju, klepetuše zveče a čobanice zvižde i podvikuju i rastavljaju stada, da se ne izmiješaju. Ovce i koze dogone kući još za sunca pa ih odmah redom muzu. Tek pod sami mrak, kad su ovce i koze već pomužene, dogone kući i janjce i kozliće. Sad da vidite tu vrevu i graju. Kad janjci opaze ovce počnu trčati i mekati iz svega grla, a isto tako deru se i ovce, jer se sigurno po glasu poznaje i naće svaka ovca sa svojim janjetom. Janjci i ako su već veliki da mogu pasti travu, još uvijek sisaju. Smiješno je vidjeti kad se janje zaleti na tuđu majku da sisa pa ga ova gura od sebe, a ima i nemplosrdnih ovaca, koje i svoje janje od sebe guraju ili od janjeta bježe. Stopanica (starija žena. domaćica) ostaje vazdan u stanu sa djecom i nejači. Ona se brine za cijeli domazluk na idanini, pere i kuva i hljeb mijesi. Najviše posla ima pripravljajući bijeli smok za zimu. U jutro i u veče kad se ovce pomuzu uzvari mlijeko u kotlu pa vareniku razlije u plitke škipove da se uhvati kajmak. Ovaj za sebe pokupi u mješinu, pa onda od ostalog mlijeka pravi sir, na najjirimitivniji način sa sirištem. Ocijeđen sir ostavlja se za zimu u mješine, a surutku piju čeljad i daju je kozama i ovcama. Kiselog mlijeka ili kisjeline ove godine nijesmo nigdje dobili na Prenju. Putovanje po Prenju zgodno je samo ljeti, kad gore po planini u stanovima ima ljudi. Zimi je planina sa svijem pusta, puna je i zavijana snijegom tako, da se staze i putevi ne poznaju, pa je vjetar užasan i studen velika, tako da se nemože proći bez velika jada. Ko hoće da putuje po Prenju najzgodnije mu je doći prvo u Jablanicu u vladin hotel, pak tu odsjesti, prepakovati prtljag i pripraviti se za put. Tu može od hotelnjera dobiti mineralne vode i vina, hljeba i mesa pečenoga za put na nekoliko dana. Tu ima uvijek ljudi i vođa koji putuju po Prenju sa strancima. Ko hoće da prijeće preko Prenja samo lijepo opravljenim putem a ne će da ide stranputicom, može dobiti i jahaćega konja. Ako ne će da jaše na drvenom samaru može dobiti u hotelu gospodsko sedlo za muške i za ženske. Pješak pratilac, nosač i vođa bez razlike plaća se 4 K na dan, a čovjek sa konjem tovarnim ili jahaćim zajedno isto tako nije skuplji od 4 K, vrlo jeftino naspram zapada. Primijetiti moram, da ovdje vođe nemaju kao u Švajcarskoj i Tirolskoj svu opravu za pužanje po stijenama. Vođe su obično seljaci u opancima a osim sjekire ne nose sobom ni uže ni palicu ni čekić ni potkovane cipele. Ovdje se obično ide najlakšim putem, ili stazama kuda hajvan prolazi, a na vrhove se penje sa najlakše strane. Ko hoće da reskira život puzajući se uz vratolomne i strmoglavne stijene, taj mora sam bez vođe ići Ja sam vodio obično sa sobom čitav mali karavan, pet do sedam ljudi i dva ili tri konja. Karavanbaša mp je bio uvijek Velija Spahić, koji svake godine prelazi 15—20 put Prenj i okolne planine sa strancima. On je kao pješak išao sa mnom fotografirati a još jedan ili dva mladića, koji su pošli bez konja pomagali su pri slikanju. Ja sam većinom išao pješke osobito prvih dana dok sam imao mnogo prtljaga. Obično sam dva konja sa sepetima natovarno vodom (Giesshubl) hljebom, jelom i konzervama, šatorom i odijelom. Ko ide na više dana treba da ponese košulja i čarapa, da se može presvući kad se oznoji ili pokisne. Osim toga treba jedno toplo odijelo da se u veće preobuče i dobar ogrtač jer je noću na planini zima. Opravljenih puteva ima: dva do Idahutte na Glogovu, jedan preko Prenja od Idahutte do Maria Theresianhutte u Tisovici, jedan od Lučina na Lupoglav, jedan od Tisovice dolje u Udbar, jedan od Tisovice gore na Otiš, jedan ispod Otiša preko Jezera na Crnopolje, i jedan sa Crnog polja u Borke i dolje u Konjic Ja sam svuda prošao i osim toga stranputicom; jedared od Glogoštice uz predgorje na sedlo izmeću dva sjeverna vrha; jedared od Glogošnice na kosu podzapadnim vrhom pa poprijeko kroz gvozd ispod sedla na kosu ispod Cetinja pa niz Stražicu opet dolje; i jedared od Lupoglava na južnu stranu u Poljica, pa preko Kapljuće na Ploče i Gruca pa ispod Vršine na Jezero pod Kamenicom i onda preko Prijevora u Bjele Vode. 1. Izlaz do Idahutte na Glogovo dosta je lak i može ko žuri za pola dana izaći. Ima dva opravljena puta, kojima se može sa jahaćim i sa tovarnim konjem lijepo proći. a) Iz Jablanice drumom pored Neretve pa kroz klanac pored izvora Komadine sve cestom do hana gdje se ukrštaju željeznica i drum. Odovlen preko ćuprije na lijevu stranu Neretve pak onda uz brdo klancem izmeću stijena kroz Samograd pa ispod Ratina do Roldiruhe kod Risovca, gdje se ovaj put sastavlja sa drugim. Ko hoće ovim putem da ide najbolje je da zorom krene iz Jablanice pa će ići sve po hladu a pred sobom vidi od sunca obasjane planine Čabulju, Čvrsnicu, Grabovicu i Plasu te ih može i lpjepo slikati Poslije podne sunce spja upravo u aparat a planine su u hladu. b) Iz Jablanice preko željezničke ćuprije na lijevu stranu Neretve pa putem pored sela Luga i pored željeznice sve do ćuprije Glogošničke pred Prenj štacijom. Onda se svrće desno kroz selo Glogošnicu pa vijugajući uz brdo do Alijine vode i gore na Roldiruhe kod Risovca 1035 m. Ovuda treba ići poslije podne kad je Prenj obasjan od sunca, pa se na stijenama lijepo vidp plastika a u bukovom gvozdu pod Prenjom svako drvo. Gore vodi put pored provalije i vratoloma i izlazi u Glogovski gvozd. Idahutte leži vrlo lijepo na zaravanku jednom pod Malim Prenjom u bukovini. Sagrađena je od drveta i dasaka ima dva odjelenja: malu kuhinju sa štednjakom i kuhinjskim posućem i spavaću sobu za putnike sa 6 postelja, matracima, pokrivačima i krevetskim čaršavima. Pasija je čitati Fremdenbuch u kome ima i šale i pojezije. Vodu maraju pratioci donijetn sa bunara ispod Glogovskih stanova. Sa MaćhŠe ipdi se lijepo Čabulja i Čvrsnica. Grijeh je okuda proći, pa ne sići dolje na Glogovo kod stanova. Tamo možete od Turkpnja kupiti jaja, a treba vidjeti provaliju izmeću Glogova i Galiča i onaj 1500.k visoki strmi zid Galiča, na kome se svaki sloj može izbrojati. Osobito je u veče lijepo na Glogovu kad sunce sija na Galič i kad ovce i janjci i koze iz paše kući dolaze. 2. Od Idahutte do Maria Theresienhutte, put je vrlo zanimljiv, osobito prije podpe kad se putuje. Prvo se ide uz brdo kroz smrčevu šumu pa kad se izađe iznad nje otvara ss dpvan pogled na sve strane. Glogovo se vidi kao na dlanu i svaka vrtača na njemu. Dalje se ide uzanom kosom pored provalija lijevo i desno. Osobito je interesantno lijevo slikati glave od slojeva (schichtkopfe), a desno razvaljene nagnute slojeve i Galič do Lupoglava. Sa najviše tačke Prenja 1919 m gdje je znak triangulacije I vsoma je lijep vidik na sve strane. Odatle se spušta put ostavljajući Lučine desno, pa prolazi kroz pustinju izmeću Crnoglava, Kantara i Nršine. Tu se prolazi lijevo pored izvora sa cisternom. desno je blizu puta pećpna sa dovratkom puna snijega, pa onda kroz užasne škrape sa bunarima. Sa Kantara se lijepo vide ploče ispod Crnoglava i Otiša. Kod izvora pod Kantarom okreće put na lijevo pa dolje u Tisovicu preko glečerskog korita i morena ispod zpda kantarevog sa koga su se mnoge stijene odronule. Maria Theresienhutte u Tisovici leži u rupi i ne vidi se dok sa svijem do nje ne dođeš. Sagraćena je od drveta, ima malu kuhinju sa štednjakom i nužnim posuđem. Soba za goste je velika, ima osam postelja. U blizini ima dosta stanova pa se može dobiti mlijeka i sira a i janje ako ćeš da pečeš na ražnju. Više stanova izvire dobra voda iz snježanika pod Kantarom. Frendenbuch vrijedi prevrtati zabave radi. 3. Kroz Udbar dolje u Konjic put je vrlo lijep. Ide prvo kroz gustu šumu niz brdo u bezbrojnim zavojima ispod stijena Djevojačkog Kuka, pa izlazi u ravan kod šumarske kuće. Put dolinom pored potoka i preko potoka vanredno je lijep. Osobnto su lijepe neke grupe starih kuća u srednjem Udbaru pod visokim brdom. Zidane kuće i sjenice od vinove loze podsjećaju na Italiju. Kad se proće kroz klanac, gdje je mlin na vodopadu i velika pećina i dalje idući kroz donji Udbar, iziđo se na drum kod Čelebića, gdje je pravoslavna crkva i bašta sa voćnjacima što je vlada podigla narodu za ugled. Drumom pored hanova gdje se točn vino, pivo i kava dolazi se u Konjic gdje prešav staru ćuprnju izićeš u lijepu čaršiju pred željezničkom stanicom. 4. Od Tisovice na Crnopolje, vodi dobar put uz brdo do pod sami Otiš. Ko hoće da se penje na vrh Otiša, može ići dalje stazom i uživati krasan vidik od gore sa Otiša. Inače put okreće na lijevo pa dragom niz brdo preko i pored snježanika u dolinu izmeću Motike i Taraša. Dalje ide na Jezero u lijevkastoj dolini ispod Osobca. Tu je na brežuljku prazna šumarska kuća, od koje se lijepo vidi zid od Poslušnika nad Rakovim Lazom. Preko glečerskog korita Vlasnog Dola ide put niz brdo tako da putnik pred sobom gleda tri vrha Sivadije, koji su osobito lijepi kad zorom ili pred veče sa strane na njih sunce sija. Ispred Prpjevora okreće put na lijevo i u dolinu Sivadije i Osobca pa kroz šumu i pored snježanika Ispod strmih stijena izlazi na stanove u Crnom Šolji. Ovdje je nezgodno noćiti, jer se mora spavati u staroj kolibi, koja prokisava, no ko ovdje provede veče i dočeka jutro nauživaće se gledajući ona silna stada i slušajući vrevu i graju kad čobani u veče hajvan kući dogone i kad ga u jutru izgone na pašu. 5. Od Crnog Polja u Borke pa u Konjic, vodi lijep put prvo kroz gustu šumu u Boračkoj dragi niz brdo pa onda iznad dpvnog Boračkog jezera do kuća gdje su žandari. Tu ima gostiona, gdje možeš dobiti i jaja i mesa i hljeba i piva i vina. Odatle do Konjica ide kolski put kroz predjeo Borke ravnicom izmeću njiva. kraj kuća i hanova. Desno su nnska brda okićena borovpma a lpjevo gusta gora koja je obrasla podnožje Prenja. Sa sedla Vrabačkog spušta se cesta u zavojima do kuća sela Jošanice, pa onda dolinom do Neretve i kraj rijeke do Konjica. 6. Iz Glogošnice na sedlo Prenjsko, ima put samo do mlina u dolini od Šanice pa onda se okreće desno u šumu i dalje u divlju pustoš i u gvozd, pa onda pored šume što je lavina oborpla upravo gore čobanskom stazom pod Burin Klis i kroz smrčevinu na sedlo. Ovdje je užasna pustinja, neprohodna klekovina. rupa do rups sve puno snijega, nigdje nema ni staze ni traga od hajvana ni od čovjeka. Tu smo morali 1908. noćiti u jednoj rupi pa smo tek zorom prešli preko rascjepanih ploča i sišli dolje u Lučine. 7. Preko Gvozda ispod sjevernog odronka, išao sam u jesen 1908. Zbog velikog prtljaga poveo sam pet nosača iz Jablanice a dva starca iz Glogošnice dočekali su me na Prenj stanici. Kozijom stazom kuda konj ne može proći, popeli smo se na kosu koja se spušta od malog Prenja i noćili smo na Dubovoj Ravni ispod Tvrdeš kuka kraj dvije velike vatre. Zorom gore na Tvrdeš među borove pa dalje na strmi dnvni Risovac i odatle na Brezpce 1086 .m. na čistinu Izlazine. Onda smo kroz najgušći stari gvozd poprijeko pšli u visini od 1100 m. preko vododerina do smetoderine pa odatle preko na kosu ispod Cetinja na vrh Suvu smrčevinu 1125m. Uzanom kosom divokozijim putem spustili smo se preko Siljeve glave na Stražicu i dolje u šanički dol pa po noći sa lučem do Prenj stanice gdje smo noćili. 8. Iz Lučina na Lupoglav treba poraniti. Od stanova vodi put dolinom preko korita nekadanjeg glečera, do širokog zaravnjenog kotla. Desno uvrh njega pod Galičom našli smo „suvi vodopad" gdje su na stijenama divni žljebovi. Dalje uz brdo ima izvor, koji kaplje iz stijene pa se onda prolazp ispod Pisma 1828 m strmog zida. Vijugajući vodi put uz brdo pa kad prećosmo veliki snježanik nađosmo gore pod Eraćem (2020 m) dobre vode ispod manjeg snježanika čitav potočić. Pravljen put na Lupoglav skreće desno prijeko odronjenog kamena. Tu nas je uhvatnio veče, pa se nijesmo popeli na Lupoglav da uživamo vidik i da vidimo „Šuplju setijenu" kao prozor. 9. Pored Lupoglava dolje u Poljice nema pravljenoga puta, ali se može tovarnim konjem lako proći. Kad se preće preko sedla na Grebenu, pa iznće na južnu stranu, otvara se divan prizor. Pred vama je velika duboka i široka kotlina sa neravnim dnom okružena visokim golim brdima. Put niz brdo ide preko okrunjenog kamena, preko ploča, snježanika, basamaka od stijena. Dolje smo noćili pod vedrim nebom kraj stanova Krezića a nijesmo svrtali lijevo u rupu gdje su drugi stanovi. Ova dva stana kod kojnh smo bili dali su nam gunjaca, mlijeka i sira u izobilju. Stari Krezić Matiša je pričao i pogodio se da nas vodi do Grudaca. 10. Preko Kapljuće i Ploča do Grudaca, put je užasno rđav, to nam je vođa već naprijed rekao, jer ovuda se izlazi na planinu. Uz Kapljuću gore išli smo sve preko basamaka tako su pločaste stijene svuda na putu. Kad smo izišli na Ploče našli smo razvaline od starih stanova. Ovdje je najčudnovatiji predjeo na cijelome Prenju. Mora biti da je tu rasjed (Verwerfung) pa je tu voda prodirala u zemlju i ogolila cijeli predjeo. Ima čitav niz dubokih bunarastih vrtača lijevo i desno u razjedenim slojevima. Odatle oko Kapljuće do iznad Grudaca iđasmo kroz odronjen kamen, nema puta za konje samo kozije staze. Vikali smo u stanove dolje, da nam doću put pokazati, ali nemogoše jer su same žene tamo. Morali smo konje rastovariti i prtljag na lećima prenositi a konji jedva su sišli niza stijene pošto smo im rukama kamenje ispred nogu čistili. Dolje ima pet stanova, u kojima bijahu samo žene i djeca. Tu smo otpočinuli i ručali u podne. Meni se čini da je i ovuda oticao nekad glečer, koji je bio među Kapljućom i Vršinama. 11. Od Grudaca preko Jezera na Bijele vode put je užasan upravo i nema ga. Stazu može naći samo čoban, koji ovuda godinama pase ovce. Pogodili smo jednu mladu ženu, da nas za dvije krune izvede na jezero. Ona je sa preslicom u ruci naprijed hodala među kamenjem a mi svi jedan za drugim za njom. Jezero među Kamencem i Vršinama je vrlo duboko dolje, odozgo izgleda kao mala žuta lokva. Od Jezera smo opet izgubili put i zašli bi u planinu, da nijesmo našli starca Turčina, koji nas je izveo do blizu Prevorca, odakle smo desno okrenuli u Bijele vode, gdje smo u dnu doline našli stanove. Kod Lojpura iz Dračeva smo noćili, pekli kozle na ražnju i u jutru pili mlijeka. 12. Kroz Bijele vode na Prijevor. Dolje je kod stanova velika lokva za hajvan i dubok ograđen bunar sa dobrom pijaćom vodom. Predjeo je bez šume, gole su strane i Kamenca i Sivadije. Dno doline je neravno a ima rekao bih i morena. Kod nekih velikih stijena, koje su se odvalile sa Kamenca i skotrljale dolje, stali smo i gledali žljebove, koji svjedoče da je to bilo prije više stotina godina. Odatle okreće put stranom Sivadije desno i izlazi na Prijevor sedlo. Tu je divan izgled prema Osobcu i prema Otišu. Sa Prijevora ide put ili pravo dolje u Vlasni do, gdje se sastaje sa opravljenim putem ili na desno Ispod vrhova Sivadije u Crno polje kod stanova. Ja sam četiri puta bio gore na Prenju i hodao sa konjima i bez konja; jedared sam bio pet dana a jedared punih sedam dana na planinn i nikad mi nije bilo dosadno a ni onima koje sam sa sobom vodio. Ko umije da uživa u veličanstvu prirode i da se gore pod oblacima divi svemoći božijoj. Ko uživa da provede nekoliko dana u divljini i pustinji, ko hoće da vidi najstariju pastirsku nomadsku kulturu, ko želi da slika lijepe predjele i ko traži da proučava divlji karst neka otide na Prenj ne će se kajati. Možda ću i ja još jedared ići!