Riječ alkohol ne odgovara pojmu, pod kojim ga obično razumijevamo, kad slušamo, pišemo ili izgovaramo tu riječ. „Alkohol" je složena arapska riječ i znači „sitni prašak", a što pod tom riječi označavamo alkohol u današnjem značenju, povod je što su tu riječ iz arapskog jezika prenijeli hemičari, da njom označe sve šećerne rastopine, koje su prešle vrijenje. Tijem načinom riječ „alkohol" je postala internacionalan izraz. Od te riječi došla je i riječ „alkoholizam", koja upravo označava uživanje alkohola u masama ludskim. Alkohol u nenaučnom smislu označava onu opojnost. koja se nalazi u svakom piću. koje je prevrelo (rakija, pivo, vino, konjak i t. d.), zato se takva pića i označavaju izrazima: „opojna, duhovita“ i t. d. Hemija pak pod alkoholima u opšte označava sva ugljenovodenična jedinjenja u kojima su jedan ili više vodeničnih atoma, zastupljeni hidroksilom, a za ovaj alkohol, na koji se skoro uvijek misli, kad se spomene riječ alkohol, koji se nalazi u prevrelim šećernim rastopinama imade specijelnu formulu (C2 H6). Alkohol je bistra, bezbojna i ugodnog mirisa tečnost, koja vrije kod 783° C. a ne mrzne se ni kod — 100°. Zapaljena gori blijedim plamenom, a kad je metnemo na jezik, onda pali. Organska tijela sasušuje u sebi i izvlači iz njih vodu. Smole se u alkoholu tope i otrovan je. Baš za to, što se alkohol ubraja u žestoke narkotične otrove i pošto ga u manjoj i većoj mjeri ima u svim opojnim pićima, koja ljudi tako mnogo uživaju, alkoholizam je u novije vrijeme naišao na ljuti otpor od strane mnogih i mnogih čovjekoljuba, koji se udružiše u kola apstinenata, te muški i energično objaviše rat alkoholu. Taj pokret koji je kod nas u Jevropi zahvatio mnoge države, poznat je pod imenom antialkoholističkog pokreta. O užasnim pošljedicama alkoholizma, koji je tako čvrsto uvriježio svoje korijenje u ljudsko društvo, pisalo se mnogo i mnogo, negdje sa manje a negdje sa više uspjeha Osnivaju se po raznim jevropskim (pa i drugosvjetnim državama) razna antialkoholistička udruženja, koja živim primjerom, riječju, novinama, djelima propagiraju svoje ideje; ali što ti pokreti tako naglo ne krče sebi puta, uzrok je što se alkoholizam tako reći erastao sa bićem narodnim i on je kod raznih naroda vezan za relngiozne obrede i nacionalne običaje i društveni život, pa će trebati stoljeća, dok se ljudstvo oslobodi toga ljutog svog neprijatelja, koji mu došljedno podriva temelje bolje budućnosti. Grdni su podatci talijanskog profesora Lombrosa, koji u svome djelu „ Genijalnost i ludost" razlaže kakvu kobnu moć nasljeća ima nesretni alkohol. On iznosi potomstvo nekog pijanice Maksa Inko, koje je tečajem 75 godina dalo na svijet: 200 lopova i ubojica, 280 slijepih, glupavih i sušičavih, 90 odanih najogavipjim ekscesima i 300 nejako umrle djece. Za tijem spominje nekog pijanicu Tukesa Šveda, koji imaćaše 709 potomaka. Od ovih bijaše: 174 prostitutkinja, 13 vlasnika zloglasnih kuća, 77 zlikovaca, 12 ubojica, 64 propalice, 142 prosjaka i 85 izrođenih. Kao što rekoh alkoholizam se grdno raširio po svemu svijetu. Tako ni kulturna Jevropa nije mogla, a da tom neprijatelju čovječanstva upravo slabićki ne podlegne. Prema „Journal de Geneve"-u najviše se pije u Francu skoj i Švajcarskoj (osobito u ovoj potonjoj), a najmanje u Finskoj i Norveškoj. Danas se u Švajcarskoj troši na godinu 300 milijuna franaka na alkoholna pića, a samo 200 milijuna na mlijeko i hljeb. Eto ta premalena Švajcarska imala je u 1903. god. 23.202. samih mehana. U švajcarsknm tamnicama leži 40% zločinaca. koji su počinili različite zločine pod utjecajem alkohola. Pa i kod nas se mnogo pije. I kod nas je vrlo odomaćen alkohol. Mi ne propuštamo nikakve zgode, ni svečanosti, a da je ne „okitimo" alkoholom, pa bio to: pogreb, vjenčanje, krštenje, krsna slava i t. d., sve se to završi alkoholiziranjem. Kod nas je odomaćeno i pijanstvo osobito kod težačkog svijeta. Pazarnim danom, praznikom i nedjeljom pune su krčme našeg jadnog težačkog svijeta, koji provodi po čitave sate u piću i eglenu, koji samo nesretnom alkoholizmu može odgovarati, a nikako dostojanstvu trezvenog čovjeka. Radi toga i propadamo: tjelesno, umno, moralno i materijalno. Sve su to prirodne pošljedice nesretnog alkohola. Kod nas su i sela i gradovi poplavljeni sa mehanama. Nije dosta, što naš težak pije u gradu, no mu još treba pružiti prilike da to isto i u selu čini. No i ako je pokret protiv alkohola, tog ljutog neprijatelja roda ljudskog, tako težak i skopčan sa silnim i velpkim poteškoćama, ipak on malo po malo, vrlo sigurnim korakom osvaja sebi teritorij i na koncu konca, makar to i u nedogled bilo, antialkoholizam će slaviti svoju pobjedu. Na sve se strane diže i ustaje proti alkohola. Glavni propagatori su sveštenici, ljekari, učitelji, ali ima n trgovaca, radnika i predstavnika drugih staleža. Započeo se krvav boj i iz dana udan niču novi nosioci antialkoholskih misli. Jevropa se hvata u koštac sa najjačim dosadanjim svojim dušmanom, alkoholizmom, koji joj dušmanskom rukom kosi premilu djecu Čak ni daleki istok ne zaostaje za njom. Eno i daleki Japan mrkim gledom stiska pesnicu i kida sa domaćim, familijarnim, prefriganim neprijateljem, alkoholom. Tamo se osnovalo društvo „Kin-sbu-kai", koje broji preko 200.000 članova, koji su obvezani na doživotnu uzdržljivost, ne samo od alkohola no i od duhana. U Švajcarskoj postoje dva antialkoholistička društva: „Federations des abstinents" i „Ligue des femmes contre alkoholisme". Ova su dva društva prije kratkog vremena zasnovala u Ženevi izložbu na kojoj se očiglednom metodom poučavali posjetioci o teškim nošljedicama prekomjernog pića. Tu bijaše raznovrsnih tabela o rasprostrašenosti pijanstva po cijelom svijetu; sijaset knjiga o tjelesnom i gospodarstvenom nazatku pijanaca i statističkih podataka o kriminalima alkoholičara. U belgnjskim i francuskim školama naročito se predaje protiv alkohola., a tako isto i u Americi. U Njemačkoj pojedini staleži osnovaše antialkoholistička društva i listove, koji silno udaraju protiv alkohola. Tako učitelji imaju: „ Die Enthaltsamkeit“ (Uzdržljivost); sveštenici: „Volksfreund" (Narodni prijatelj); ljekari „Internationale Monatssehrift,". trgovci „Abstinenz-Rundschau“, radnici „Der abstinente Arbeiter" i t. d. U Beču izlazi „Der abstinent“organ radnika apstinenata. Pa i u Zagrebu je 1906. godine izlazio antialkoholistički list „Novi Naraštaj", koga je uređivao vrli učitelj apstinenta g. Nikola T. Đurić. No na žalost list je i pored najboljeg uređivanja i najboljeg nastojanja g. Đurića, da se održi, morao te iste godine i prestati, jer imađaše vrlo malo prijatelja i pretplatnika, a užasan i ogroman broj neprijatelja; koji se u svojoj jarosti baciše i na ličnost urednikovu. Pa kako mi u Herceg-Bosni stojimo glede pokreta, protiv alkohola? Pa nije loše. Imamo već nekoliko antialkoholističkih društava, koja energično ustajju protiv alkoholizma. Tako tri „Pobratimstva" pravoslavnih Srba (u Sarajevu, Foči i Višegradu) jamče nam, da i u našoj otadžbini u tom pogledu ide na bolje. Muslimani u Rogatici imaju svoje društvo „ Ihvet-ul-Islam". Svakako su to utješljive pojave a postepenim radom i nastojanjem oko podizanja ovakvih korisnih društava idemo sigurnim putem pobjedi nad alkoholizmom, koji i našem narodu zadaje golemih jada.