01.01.1941
Slovenac Kuripešić putujući 1530 godine kroz Bosnu u Carigrad opazio je da Bosna tada beše retko naselјena zbog toga što je kuga po njoj često morila, a iz izveštaja bosanskog biskupa Frančeska di Stefani, podnesenoga Papi vidimo da u Bosni, u koju onda spadaše i jedan deo Slavonije i Dalmacije, krajem 16-og i početkom 17-og veka nije živelo ni punih dvesta tisuća duša. Iz starovremenskih zapisa i letopisa i mlađih izveštaja pak proizlazi da su razne zarazne bolesti preko pedeset puta harale po Bosni od 15-og do kraja 19-og veka, a i mnogobrojna „kužna groblja", po celoj zemlјi posejana svedoče o čestom zatornom dejstvu bubonske kuge. Ali nije samo ta boleština kosila žitelјstvo Bosne. Morile su ga i boginje, difterija, skarlatina, malarija, tif trbušni, pegavi i povratni, a od 1836 godine pridružila im se „zla i žestoka, prieka, naprasna bolest zovoma kolera" koja se potom u Bosnu nekoliko puta navraćala. Međutim nemali udeo u satiranju stanovništva dali su sušica, sifilis, pa i lepra, a tome su mnogo doprinele i gladne godine, loša hrana, alkoholizam, nehigijenski stanovi i potpuno odsustvo zdravstvene kulture kroz nekolika veka. Izveštači, letopisci i zapisivači tvrde da u nekim predelima Bosne usled epidemija beše poumiralo 90% lјudstva i da su ponegde opustela čitava naselјa, a u nekim mestima mnogobrojne porodice iskorenjene. Historičari su zabeležili da je za nekih epidemija u varošima ginulo na dan po 20, 30, 100, pa čak i po 300 (!) duša. Prema savremenim podacima epidemije su Bosnu pohodile god. 1465, 1507, 40, 74: 1658, 72, 86, 88, 90: 1707, 29, 31, 32, 41—13, 61—64, 71, 72, .79, 81—84, 93—98 ; 1813—16, 31, 34, 36, 39, 43, 49, 56, 65—75, 87—89, 93, 96—98. Iz tih strahovitih vremena ostale su nam karakteristične reči: „Kad morija Mostar pomorila" i ,,ne izbiva kao kuga iz Sarajeva". Stanje pod domaćim gospodarima Dok je Raška imala i bolnica i lekara, a Dubrovnik obilovao lekarima i apotekama, izdržavao bolnicu i sproveo mjere predohrane protiv epidemija izgradivši kontumace, vodovod, kanalizaciju i uredivši silos za slučaj gladi, bosanska srednjevekovna feuda nije iza sebe ostavila ni traga od zdravstvene kulture. Zapušteno i upropašteno je i ono što se iza Rimlјana na tom polјu zateklo, a nije ni za dlaku štogod prinovlјeno. Kad je pak velmožama zatrebala lekarska pomoć, tražili su je u Dubrovniku koji je o svom trošku šilјao medike, fizike i hirurge: Konstantinu, knezu zahumskome (god. 1304); vojvodi Vlatku Vukoviću (1392), pobedniku Turaka kod Bileća i prevodniku Tvrtkove vojske u boju na Kosovu; kralјu Dabiši (1395): vojvodi Pavlu Radenoviću u Župi Vrm, u gornjoj dolini Trebišnjice (1395); velikome vojvodi Sandalјu u Samoboru na Drini, naspram Ustiprače (1408, 24, 25, 33); ženi kralјa Ostoje (1412); kralјu Tvrtku II (1425), Vukmiru Zlatonosoviću, vlastelinu u Spreči (1424); hercegu Šćepanu i njegovoj rodbini (1443, 44, 50, 51, 53, 53. 61, 63); Tomašu (1456), a u Stonu i Dubrovniku lečila se žena Pavla Radivojevića, vojvode zahumskog (1426). Prilike za tursko doba Sa dolaskom Turaka počela se negovati zdravstvena kultura u Bosni; gradile se česme, vodovodi i javna kupatila, dovodili lekari i otvarale apoteke, a šezdesetih godina prošloga stoleća osnovana je savremena bolnica. Turci su vrlo veliku pažnju obraćali na pijaću vodu ne samo po naselјima, već i po drumovima. I danas gde su Muslimani u većini ima vodovoda iz staroga vakta, naročito u blizini ili pored džamija. Osamdesetih godina prošlog veka radila su u Bosni 143 vodovoda sa dužinom cevne mreže preko 121 km. U samom Sarajevu beše tada 58 vodovoda, a sredinom 17 veka spominje se onde 169 česama. U Mostar su Turci doveli vodu iz Radobolјe, a u Pruscu sagradili vodovod već u 15-om stoleću. Dalјe, Turci su podigli u Bosni oko 50 javnih kupatila, hamama, u kojima se negovala čistoća tela i lečile pogdekoje bolesti. U Sarajevu ih je bilo sedam, a sem njih još oko 670 kućnih kupatila. Po četiri javna kupatila postojala su u Travniku i Foči, po dva u Mostaru i Banjoj Luci, a po jedno u drugim mestima. Prvi se hamam spominje 1462, drugi 1473, treći 1474, četvrti 1477 godine. Deset ih je podignuto u 17-om, tri u 18-om i samo jedan u početku 19-og veka, a većina ih je sagrađena u 16-om stoleću. Za nekoliko se hamama pak još ne zna kada su osnovani. Danas nema ni jedne od tih znamenitih ustanova što su cvetale u 17-om veku, a od kojih su mnoge predstavlјale građevinsku impozantnost. Uporedo sa dekadencijom velike Osmanske imperije propadala su postepeno i javna kupatila u Bosni dok se nisu sasvim u 19-om veku i ugasila, jer ne beše nikoga ko bi staranje o njima preuzeo, a feuda 18-og i 19-og stoleća, kojoj to beše dužnost nemađaše ni truni razumevanja za opšte poslove, kao ni feuda Srednjega veka. I Turci su dobavlјali lekare iz Dubrovnika kada nisu imali svojih : Esebeg i Mehmed Čelebija (1467), sandžak Suliman-baša (1493, 94), paše na Krajini i u Hercegovini (1584, 89, 96, 97, 98; 1717, 62, 84) i Sabit-beg „na granici" (1804). Neki su pak išli na lečenje u Dubrovnik: Hadum, dečak sandžakov (1491), Mehmed Čelebija, siv Daut-bega, hercegovačkog sandžaka (1509), koji je, prema jednoj belešci u Dubrovačkom arhivu bolovao od sifilisa. Međutim, neke paše i veziri imađahu svoje lekare. Kod sarajevskog sandžaka Junuz-age i Mustafa-paše Juriševića spominju se dvorski lekari u početku 16-og veka. God. 1580/81 bavio se u Sarajevu lekar Benveniste, Jevrejin, kao poverlјiva ličnost i delovođa Siavuš-paše, rumeliskog beglerbega. Ali tek iza pauze od 150 godina spominju se ovi lekari: Dominik Kasteli iz Zadra kod Abdulahpaše u Sarajevu 1734, Konstantin Valentino kod vezira u Travniku 1765 i 1782. Bartol Kavalieri kod vezira u Sarajevu 1834 godine, a kao vrhovni lekar u Zvorniku spominje se 1813 Grk Kaliarhi. Od sredine prošlog stoleća do austriske okupacije spominju se kao vojni lekari: dr Franc; Velibeg, pređe dr Gal, Bečlija; Alibeg, pređe dr Regelsberger, rodom iz Krkonoša u Češkoj; dr Gabor Galantaj, mađarski izbeglica; Rafael, Jermenin, Nisim Žak, Jevrejin; dr Pavao Korner; Arif ef. i Ahmed Saidbeg, a u vojnoj bolnici u Sarajevu bio je šef lekar Nemal ef. i hirurg Nuri ef. Pored nekoliko Grka i Jermena spominju se još kao vojni kontraktualni lekari: Nemac Vinter u Pivi, dr Rade Petrović iz Dalјa u Banjoj Luci i dr Milan Jovanović u Mostaru i Banjoj Luci. Godine 1866 praktikovao je u Sarajevu homeopat dr Hr. Albinus Simonsen, a 70-tih godina u Mostaru Rico, potomak jedne stare mletačke porodice, u Bijelјini bečki Jevrejin Kohut, u Banjoj Luci Rico, Stavrić, atinski đak i Antunić, apotekar rodom iz Ankare. U Sarajevu se pak u času okupacije nalazio Nemac dr E. Kramer, a lični lekar i poverlјiva ličnost Omerpaše i Osmanpaše, dr Jozef Kečet, Švajcarac, postavlјen je 1863 za varoškog fizika u Svrajevu. Prvi diplomirani lekari Bosanci behu franjevci, đaci italijanskih univerziteta: fra Petar Bustrović (1708), fra Franjo Gracić (1720Č99), fra Tadija Lagarević (1761—1840), fra Nikola Ilić (1767—1844), fra Mato Nikolić (1784— 1844), fra Tomo Dafinić, fra Marešević i fra Sučić. U Italiji, u Padovi, diplomirao je 1850 i sarajevski Jevrejin Isak Salom, vojni lekar i član Upravnog veća u Sarajevu. U drugoj polovini pak 19-og veka diplomirali su ovi Srbi iz Bosne i Hercegovine: Todor Mišić iz Sarajeva u Petrogradu, Luka Ivanišević iz Mostara u Parizu, Petar Milјanić iz Nevesinja u Moskvi, Risto Milanković iz Mostara u Petrogradu, Risto Babić i Đoko Filipović iz Pive u Moskvi. Kao studenti dobrovolјno su u ratovima učestvovali: u Srbiji Ivanišević, Milјanić i Filipović, a Mišić u Crnoj Gori. Posle završenih studija. Ivanišević je ostao u Francuskoj, Milanković u Rusiji, Babić, Mišić i Filipović služili su u Srbiji, a Milјačić u Crnoj Gori. Od Muslimana medicinu su svršili u Carigradu Sarajlije: Zafir Skender i Mehmed Šerbo. Skender je ubrzo posle svršenih nauka umro, a Šerbo je služio u Tuzli kao opštinski lekar do kraja 1918 godine. Međutim, lekarskim su se poslovima bavili u Bosni mnogobrojni berberi i samouci, „vešte žene", Jevreji i sveštenici. Prvi berberin se spominje god. 1463. U 16-om veku pak vršio je operacije kamena u mokraćnom mehuru Smolјan Ciganin, u 18-om veku neki Neško iz Epira, a vađenjem kamena u prošlom veku bavili su se nekolicina: Jozo Brzica iz Bugojna, Ciganin Smolјan iz Visokog, neki Nikodim, Ivan Radić, Avdija Hećimović i Bećiraga Ćelobić, a skidanjem beone (katarakte) zanimao se Čančarević iz Sarajeva. Lečenjem unutrašnjih bolesti bavili su se u drugoj polovini 18-og veka u Sarajevu: Mehmed ef. Muzaferija i Hadži Alija Beg, u prošlom veku pak: sarajevski paroh fra Filip Bošnjaković, pa i fra Grgo Martić, zatim Jevreji: Jozef Haim Salom, Samuel Sumbul, apotekar Jakov Sumbul i Avram Atijas, a u Tuzli učitelј Hadži Lazar Jovanović, „pašin hećimbaša". Pravoslavni sveštenici su u nekim mestima kalemili boginje (variolizovali) već u početku 19-og veka, pa i posle okupacije, a apotekar Mahmud Naili ef. vršio je u Sarajevu 60-tih godina urezivanje ospica, ali ne znamo da li se služio variolizacijom ili vakcinacijom. Najzad, u nestašici lekara lјudi su se u nevolјi pomagali i lekarušama. Sa dolaskom Turaka pojavlјuju se i apoteke u Bosni. Magistar Matej, lekar namesnika Junuzage, doneo je 1515 godine u Sarajevo dva sanduka lekova iz Mletaka, a lični lekar Mustafapaše Juriševića kupovao je medikamente u Dubrovniku. God. 1543 spominju se u Sarajevu apoteke Dubrovčanina Jakova Petrova i Petra Vodopića, a god 1565 prodavnice lekovitog bilјa. God. 1606 poslali su Dubrovčani lekova bosanskome paši, a Mula Mustafa Bašeskija je zabeležio da su 1752 ukinute sarajevske drogerije. God. 1779 poturčio se u Sarajevu fra Ludovik Napulјac, „vešt bilјar i lekarnik". Godine 1848 spominje se u Sarajevu Spiro Rajković, „trgovac i apotekar", 1854 apoteka Đorđa Đorđevića-Čuleke, oca dra Vladana Đorđevića, a 1855 apotekar Juda, Dr. Isak Salom držao je malu apoteku koju je kasnije preneo na zeta Jaku Sumbula, a Jako je vršio lekarsku praksu, najzad za okupacije bavio se zubarstvom. Mostarac, Jovo Dreč svršivši farmaciju u Moskvi učestvovao je kao dobrovolјac u crnogorskom ratu 1875/78, pa posle rata 1879 otvorio apoteku na Cetinju. Sarajevski Jevreji su u svojim dućanima držali na prodaju mnoštvo droga i hemiskih preparata, a franjevci u provinciji imali su lekovitog bilјa i delili ga besplatno potrebnima. U Bosni su obilno posećivani kiselјaci i toplice. Kuripešić 1530 spominje tople izvore u Krušici, u Travničkom i Kiselјak kod Fojnice, o kome su nam ostavili zabeleške Katarino Zen god. 1550 i dubrovačko poslanstvo godine 1792, a fra Jukić ga 1850 mnogo hvali tvrdeći da ga posećuju leti bolesnicc iz cele Bosne, a ponešto iz Srbije i Dalmacije. Roškijević ga takođe mnogo uzdiže, a spominje još Kiselјak kod Tuzle, Ilidže kod Sarajeva i Banje Luke i Vrućicu kod Tešnja. Amat Luzitanac, mnogo hvalјeni lekar u Dubrovniku, sredinom 16-og veka uputio je jednog bolesnika iz Hercegnovog u Tuzlu na lečenje slanom vodom, a i neki Dubrovčani su g. 1745 i 1772 tražili leka na bosanskim lekovitim vodama. Prva bolnica u Bosni s ambulantom otvorena je 1866 iz suviška vakufskih prihoda. Vakuf ju je izdržavao 16 godina, a po okupaciji joj davao pomoć 14 godina. U nju se primani bolesnici bez razlike vere i lečeni besplatno. U njoj je radio jedan lekar s apotekarom, a pomagala mu dva, vojna lekara, doktor medicine i hirurg iz vojne bolnice koja je istovremeno osnovana bila. U drugoj polovini 18-og veka beše ustrojena ludnica u Hadži Sinanovoj tekiji u Sarajevu. Pod Austrijom Posle sloma Austrije koja je vladala zemlјom punih 40 godina zateklo se u Bosni i Hercegovini: 155 lekara, 24 bolnice, 48 apoteka, 56 primalјa, 7 banja i kiselјaka, 43 vodovoda i 2 javna kupatila, od kojih je jedno preudešen hamam, a drugo u Mostaru, delo gradske opštine, koje joj na čast služi. Posle Oslobođenja na teritoriji Bosne i Hercegovine ima: 2 higijenska zavoda, 8 domova narodnog zdravlјa, 5 školskih poliklinika, 5 dispanzera za tuberkulozu, 3 dispanzera za kožne i venerične bolesti, 19 zdravstvenih stanica, 36 bolnica (državnih, banovinskih i opštinskih, do 1932), 7 bolnica Okružnog ureda i 34 uredske ambulante, 4 lečilišta i oporavilišta (do 1938), 11 banja i kiselјaka, 70 javnih apoteka i 5 priručnih (do 1932), 361 lekar (do 1932), 115 primalјa (do 1932), 27 javnih kupatila u bosanskom delu Drinske banovine, 11 Sokolskih kupatila na celoj teritoriji, 91 vodovod u Vrbaskoj banovini i bosanskom delu Drinske banovine i u srezovima travničkom i fojničkom, 1459 česama i šmrkova u istom delu. Primedba: Ovaj pregled izrađen je na osnovu podataka u Zapisima i natpsima Lj. Stojanovnća, Hronici Mula Mustafe Bašeskija i u radovima P. Matkovnća, fra M. Batinića, fra J. Jelenića, G. Rotkijevića. M. Soprona, Vlad. Đorđevića. L. Glika, J. Prajndlsbergera, Vlad. Skarića, J. Matasovića, H. R. Kreševlјakovića, O. Grafa, M. Filipovića, H. Kapidžića. i na podlozi službenih podataka i građe obelodanjene u Prilozima Centralnog higijenskog zavoda u Beogradu. Hvala g. dru Pavlu Kaunicu, direktoru Higijenskog zavoda u Sarajevu i g. Radmilu Grđiću, glavnom sekretaru Saveza Sokola u Beogradu, koji su mi lјubazno ustupili podatke iz svojih područja. Najzad, napominjem da zbog kratkog vremena nisam mogao pribaviti podatke o svima elementima zdravstvene kulture posle Oslobođenja u bosanskim i hercegovačkim srezovima Zetske i Hrvatske banovine,usled čega je zaklјučni deo pregleda ostao krnj.