Osnivanje i obnavljenje »Prosvjete«

KALENDAR SPKD PROSVJETA,

Osnivanje i obnavljenje »Prosvjete«

Autori: DUŠAN VASILJEVIĆ

»Prosvjeta« je osnovana 1902 godine poslije priprema i u prethodnoj 1901 godini. Nјeni osnivači pripadali su mlađem naraštaju sa velikoškolskim obrazovanjem. Nјih dvadeset i osam, od svega trideset i dvojice Srba koliko ih je do toga vremena svršilo visoke škole, istupili su pred srpsku javnost. Nјihov broj prestavlјao je manje od 3% (tri procenta) broja njihovih drugova koji su s njima zajedno pošli u prvi razred gimnazije ili neke druge srednje škole, kroz pune dvadeset i četiri godine austrougarske okupacije do toga vremena — osnivanja »Prosvjete«. Kakva je inače bila ta okupacija suvišno je opisivati današnjem naraštaju preko čije je glave prohujao prošli — drugi svjetski rat. Dovolјno je spomenuti da je bivša austrougarska monarhija bila malo izdanje osvajačke i pustošne velike Nјemačke, njen preteča i poturenik u prvom svjetskom ratu, a Bosna i Hercegovina prva etapa nadiranja na Balkan velikonjemačkog surovog i grabežljivog imperijalizma. Srpski narod u Bosni i Hercegovini shvatio je značaj osnivanja i postojanja »Prosvjete« ne samo kao kulturno-prosvjetne ustanove već i kao pripremu da dade otpor protiv nasilјa od kojega se želio osloboditi i protiv osvajanja i dalјeg pustošenja koje je htio borbom spriječiti. Tu leži i glavni razlog velike lјubavi srpskog naroda za »Prosvjetu« i razlog njegove želјe da se ona obnovi. I — »Prosvjeta« se obnavlјa u Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji uz pomoć narodne vlasti i Narodnog fronta. Danas — u slobodi — moguće je mirno i bespristrano govoriti i pisati i o nedostatcima »Prosvjete«, bez kojih nema lјudskog djela a poglavito o greškama i propustima njenih upravlјača u predratnoj Jugoslaviji. To iskustvo može biti od koristi i za obnavlјanje »Prosvjete« i njen dalјni rad. Rad »Prosvjete« za vrijeme pređašnje Jugoslavije počeo je malaksavati i njeni glavni zadatci ostajati neostvareni. Upoređujći rad i uspjeh »Prosvjete« za vrijeme okrutne policijsko-apsolutističke okupacione austroutarske uprave, vidimo da je on daleko odmicao i u moralnom i u materijalnom pogledu ispred rada i uspjeha »Prosvjete« za vrijeme pređašnje Jugoslavije. Za karakteristiku dovolјno je istaknuti u najkraćim potezima samo nekoliko podataka. Do osnivanja »Prosvjete« u okupacionom režimu kao što je ranije rečeno, svršilo je visoke škole bez »Prosvjetine« pomoći (»Prosvjeta« tada nije još bila osnovana) svega trideset i dvojica Srba u Bosni i Hercegovini. Od osnivanja »Prosvjete« za prvih deset godina pod istom okupacijom svršilo je visoke škole »Prosvjetinom« pomoći dvanaest puta više Srba studenata. A poslije 1918 i za vrijeme predratne Jugoslavije počeo je taj broj naglo opadati. »Prosvjetinom« pomoći svršavalo je godišnje prosječno šest do sedam velikoškolaca godišnje. Tako stoji u »Prosvjetinim« izvještajima, ali se ne naznačava ukupan broj tih svršenih velikoškolaca. A moralo se pretpostaviti da će poslije 1918 taj broj »Prosvjetinih« pitomaca biti daleko veći nego za vrijeme austrougarske okupacije. Upravlјači »Prosvjete« iz toga vremena nisu dublјe ulazili u razloge ove pojave, već su se zadovolјavali da je država davala stipendije, a to baš nije bilo tačno, na se u »Prosvjetinim« izvještajima nigdje i ne spominje ukupan broj Srba đaka iz Bosne i Hercegovine koji su državnom pomoći svršili visoke škole. To objašnjenje bilo je potrebno u toliko prije, što se znalo da je u predratnoj Jugoslaviji cijeli budžet Ministarstva prosvjete iznosio prosječno 6% (šest procenata), dok je budžet za vojsku iznosio više od jedne trećine ukupnog državnog budžeta. Oficiri te vojske u prošlom svjetskom ratu doveli su predratnu Jugoslaviju do kapitulacije i sramnog sloma. Nasuprot njima, jednom velikom broju studenata bila su zatvarana vrata škole a otvarana vrata tamnice, a baš su oni prihvatili narodno-oslobodilačku borbu u ovom svjetskom ratu. Da ironija »Prosvjetine« sudbine bude veća, ministri prosvjete u pređašnjoj Jugoslaviji upućivali su studente na »Prosvjetu« da ih ona pomogne. Šta više dugo godina poslije 1918 »Prosvjeta« nije uživala nikakvu državnu pomoć a bio je i taj slučaj da je jedan ministar jedne godine dao pomoć »Prosvjeti« od svega 1.000.— dinara, slovom: jednu hilјadu dinara. Zato nije čudo da za dvadeset i tri godine života predratne Jutoslavije nije u Bosni i Hercegovini podignut ni jedan fakultet. Jedan od glavnih »Prosvjetinih« zadataka bio je i taj da u narodu širi pismenost. U tom pogledu i austrougarska okupaciona uprava i šestojanuarski režim predratne Jugoslavije jednako su postupali, naime i jedni i drugi zabranjivali su analfabetske tečajeve. Ali prije 1918 iz kruga »Prosvjetinih« osnivača i članova nikle su Zemlјoradničke zadruge čiji je broj narastao do prvog svjetskog rata četiri puta više nego se tih zadruga zateklo pri kraju života pređašnje Jugoslavije. Iz kruga »Prosvjetinih« osnivača i članova nikla je i Srpska narodna organizacija, politička ustanova koja je zajedno sa Muslimanima pred evropskom javnosti protestovala protiv aneksije Bosne i Hercegovine po bivšoj austrougarskoj monarhiji. Austrougarska okupaciona uprava na trošak Bosne i Hercegovine dovodila je koloniste iz Nјemačke, a od bosanskog selјaka otimala zemlјu u najplodnijim krajevima. Tim kolonistima stvarala je pomenuta uprava obilatom pomoći najbolјe uslove za napredovanje i udoban život, podizala im škole i crkve, dok su u isto vrijeme bosanski selјaci morali seliti u Ameriku ili trunuti u nezdravim industrijskim preduzećima i rudnicima kao nekvalifikovani radnici. Iselјenik u Ameriku postajao je član »Prosvjete« i za vrijeme svih prošlih ratova stizao preko okeana da se bori za slobodu svoje zemlјe. Tim borcima u predratnoj Jugoslaviji nije bilo mjesta, tadanji vlastodršci u Jugoslaviji nisu im omogućili da ostanu u zemlјi već su ovi iselјenici o svom ruhu i kruhu morali da se vraćaju natrag u Ameriku. A njemački kolonisti mirno su i dalje uživali okupiranu zemlјu u Bosni i bili u drugom svjetskom ratu svi skupa peta kolona. Međutim vlastodršci u predratnoj Jugoslaviji podigli su više škola sa njemačkim nastavnim jezikom, dok su jedva dospjeli da za punih petnaest godina podignu u jednom selu naselјenom većinom Srbima svega dvije škole, dok su istovremeno u jednom manjem njemačkom naselјu podigli tri škole. Samo ova nekolika podatka pored velikog broja sličnih primjera dovolјno ilustruju svu rđavštinu vlastodržaca u predratnoj Jugoslaviji. U oslobođenoj i sada svojoj državi, Narodnoj Federativnoj Republici Jugoslaviji i Republici Bosni i Hercegovini, vidno se obnavlјa cijeli život naroda Bosne i Hercegovine pa i život »Prosvjete« koja je za vrijeme rata od neprijatelјa bila do kraja uništena. I, »Prosvjeta« će se potpuno obnoviti i procvjetati bolјim i srećnijim životom. Nјu obnavlјaju njeni pitomci i borci za vrijeme oslobodilačkog rata; nju obnavlјa cijeli Narodni front koji danas pretstavlјa neizmjerno veći broj »Prosvjetinih« saradnika nego se ikada moglo zamisliti. U tome frontu dostojno mjesto zauzimaju naše žene Srpkinje i naša omladina. To je nova snaga i pouzdanje da će se »Prosvjeta« zaista obnoviti. Taj kolektiv privlačna je snaga za svakog kulturnog čovjeka i prosvjetnog trudbenika. »Prosvjeta« je novo uporište ne više za borbu protiv neprijatelјa, nego za procvat i »Prosvjete« i naroda Jugoslavije u miru i do u najdalјu budućnost naroda svega svijeta. Nova narodna država sa narodnom vlašću i sa Narodnim frontom u novoj Jugoslaviji obezbjeđuju »Prosvjeti« uspjeh kakav se nikada ranije mogao zamisliti. Zavisi od srpskog naroda u Bosni i Hercegovini koliki će taj uspjeh biti.

Arhivi štampe
Historijski arhiv štampe

Besplatne digitalizirane verzije najranije štampe u BiH.

Savremena štampa

Stotine hiljada tekstova iz najznačajnijih publikacija iz BiH i regiona od 2003. do danas.

Istraživanja i analize

Online arhiv istraživanja i analiza nevladinih organizacija iz jugoistočne Europe.

Pretplata

Za pristup cijelim tekstovima i dokumentima pohranjenim u INFOBIRO digitalnoj arhivi, potrebno je da imate pretplatu za korištenje usluga arhiva. Kako se pretplatiti možete pogledati ovdje