Svakom nama treba umjereno toplote, svjetlosti, čiste hrane, odijela i stana, a osim toga sto više čista vazduha, rada i odniora. Sve ovo opet škodi, ako se uživa preveć. Čovjek, kad je slab, uzima razne lijekove i to nepoznate, a ono, što je najbliže i poznato, prezire. Kod naših pradjedova nije tako bilo, oni su to poznato bolje pazili; ali kako se vidi, manje obrazovanom svijetu slabo je poznata važnost meda. Eto, kakav je med! On je zdravlju rajska hrana, bolesniku i slabunjavu dobra okrjepa, a mladu pravi melem. Mnogi pati od kašlja, vratobolje i prsobolje, starije osobe na zagušljivosti, koja ih najžešće napada u noći. Sve ovo može se odstraniti, ako jedemo cijegjeni med. Bolesnik traži pomoći, Gdje je samo može naći. Mnogi bolesnik kuha razno korijenje, lišće i trave, te onu bljutavu čorbu pije. U novije doba počeli su znanstveno naobraženi liječnici s velikom marljivošću ispitivati ovaj mnogocijenjeni proizvod, što ga marljive pčelice proizvagjaju, te ga propisuju u mnogim slučajevima bolesti. Prije nekoliko godina povoljno se izjavio ljekarski stručnjak o upotrebi meda u ljekarstvu. On je dokazivao, kakav plemeniti proizvod imamo u čistom medu, i energično pobijao one nazore, kako je ludo vjerovati, da se može med nadoknaditi sa raznim vrstama šećera u mnogim slučajevima. Ovaj liječnik dokazuje, da med uništava grib (Pilzbildung, male gljivice). te je s toga odavna sa uspjehom upotrebljavao protiv takozvanih žabica (Scbwammchen) u ustima majušne dječice (Sauglinge). Ako smiješamo med s brašnom, dobijemo najbolje sredstvo protiv čirova. Jedemo li med, liječi se kašalj, kihavica i lapavica (katar), a groznica (Braune) i difterija (zadavica) uguše se u zametku i uništuje pravljenje glivica. Protiv bolesti usta, grla i dušnika (dihala) pokazuje se čisti med sigurno sredstvo, osobito, ako uzmemo cijegjeni med uz umjeren način hrane. Svakih 15, 20 ili 30 minuta ako uzmemo jednu kavenu kašiku toploga meda, dieluje čudnovato proti lapavici (kataru); a mnoge phićne bolesti (tuberkuloza) biće s početka zaprijecene, kao i želudačne bolesti izliječene, ako uzmemo med. Svaka dakle porodica mora da ima u svojoj kući bocu čista meda, da ga može odmah upotrebiti, Sim se megju porodicom pojavi nazeba ili prehlada; tijem bi se skupocjeni život sačuvao. Dr. Kraemer iz Brumatha veli: „Tokom ove zime imao sam priliku, da iskusim, kako blagotvorno djeluje pravi med protiv vratobolje. promuklosti, kašlja, katara i zapalenja dušnika kod mlada i stara." Dalje isti liječnik priea: „Čitajući članak pčelarskog glasnika iz Zornthala, naigjob na ljekovitost meda, 'te sam ga upotrebljavao ja i mnogi moji bolesnici u mojoj okolici; kada smo ozdravili. svi jednomišljeno iskazasmo našu najtopbju pohvalu uspjesnoj okrjepi toga božijega dara." Još ovaj znameniti liječnik kaže ovo: „Prsobolnim je med veoma korisna hrana; a najboljim uspjehom uzima se mlak (lauwarm) med u obrocima puna kavena kašika — po danu svaka dva sabata — po noći prije spavanja. a jutrom najmanje jedan sahat prije dorucka. Mnogi bolesnici pomiješaju sa medom malo guščije masti (sala), te se vrlo hvale, jer je tijem umnoženo ugodno djelovanje ovoga jednostavnoga i jeftinoga lijeka." O liječenju bolesnika, koji je počeo kašljucati zbog jakog pljuvanja krvi, izvješćuje isti liječnik nadalje: „Ovaj bolesnik uzirnao je razne ljekarije, ali bez uspjeha, a taj ga je kašalj mučio skoro četiri godine. Prošle godine preporučio mu je prijatelj, da jede čisti med. On je to poslušao i poslije jednomjesežne upotrebe meda izgubi sa svijem kašalj." Izvrsno sredstvo protiv promuklonosti i kašlja preporučuje zamegjen čaj lipova cvijeta. Protiv otoka žlijezda i zapalenja grla (Kehlkopfentziindung) upotrebljuje se odavna za grgljanje (Gurgelwasser), priregjeno od skuhane žalfije (Salbei) pomiješano sa medom. Med i žalfija protiv unutrašnje grlobolje priregjuje se ovako: „Uzmi od žalfije nekoliko zelenog ili suhog lišća, kuhaj to po sata u po litre vode (kao čaj), onda procijedi, pa u tu čistu čorbu dodaj punu kašiku meda i jednu punu kašiku sirćeta, stijem ispiraj grlo (grgljaj), tijem se pranjem u grlu mnoštvo prilijepljena žilava sluz otkida i ispljuje, a grlobolja odmah prestaje." Izmegju ostaloga dalje veli: „Ako jedemo čisti med, liječi od kamena, bolova u bešici, bubrezima i astmu. U istucani bijeli luk pemiješamo li med liječi od glista. Umekšanju kamička u crijevima, pomaže med sa sirćetom; a otvara stolicu, ako crni hljeb namažemo s maslom i medom, te jedemo. Skuhamo li venju (smreku), te pomiješamo meda, rastjeruje vodenu bolest, ako tu čorbu pijemo. Opazi li se sušica, treba slijedeće upotrebljavati: Na hljeb mazati masla i meda pa jesti, osim ovoga prelij vrelom vodom 3—4 lista od podbjela i taj tej pij. Progje li nepažnjom zametak sušice. već jače zahvati, onda valja ovo činiti: Uzmi osam kašika taze, nesoljena kozjeg masla, to istopi na vatri sa četiri kašike meda, kad se ohladi, onda te smjese treba svako jutro i večer uzimati po jednu kašiku. II. Iz starije povjesti pčelarstva poznato je, da su naši praroditelji upotrebljavali med kao lijek protiv difterije. Evo šta nam pripovijedaju bosonošci (Baarfussler) iz Gana god. 1217.: „Megju nama pojavi se nepoznata bolest, u kojoj ne mogu ljudi ni jesti, ni piti, a jezik bijelo prevučen pljesni; dobiju kožnu groznicu, zbog čega su i najpametniji ljudi glavu izgubili. Od te nepoznate bolesti umrije u osam mjeseci u samom Baselu preko 2000 osoba i t. d. Za dugo vreniena nije se moglo toj pošasti naći lijeka; napokon se pronašlo. da onaj, koji boće da ozdravi, az druga sredstva, što mu lijeenik propiše, mora svaka dva sata očistiti usta i grlo, a poslije toga jesti ružičan med (u saću) i tijem će se grlo očistiti." Ovakom bolesniku, koji od gore navedene bolesti pati, treba dati punu kavenu kašiku mlakog meda, osobito kad se osjeti kakva poteškoća u gutanju; ali ipak se uz ovo ne smije propustiti, a da se svojevremeno liječnik ne pozove, jer bi se mogla bolest raširiti. U svakom mjestu, a osobito na selu, gdje u blizini nema liječnika, neka se roditelji marljivo postaraju, pa pribave dosta čistog meda, da u nevolji mogu svojoj dječici pomoći, ako bi ovaka nesretna bolja spopala, što se na žalost u sadašnjem raskošnom čovječjem životu često zbiva. — a ne usklicima: „Bože pomozi!", jer Bog je kazao: „Pomozi se sam, pa ću ti i ja pomoći". Ovde ću dalje navesti lijep primjer po kojem stručnjaci liječnici preporučuju ljekovitost meda stradajućem čovječanstvu, te ga i sami upotrebljujti u raznirn slučajevima bolesti sa najboljim uspjehom: ,,U god. 1877. strašno je zavladala u mjestu Knezu u Ugarskoj difterija megju djecom tako, da su u mnogim kućama, gdje je ova pošast jednom zavladala — djeca bez razlike podlegla ovoj strahovitoj bolji." U to vrijeme pripovijedao je Josip Szensz slijedeće: „U istom selu bila je moja kćerka udata, ona je imala dvoje djece, njib obadvoje podleglo je kao žrtve ovoj pošasti. Poslije dječijeg sprovoda sastanem se sa tadanjim župnikom Pavlom Nagyom, on mi ovu bolest opisa i doda, da osim jednog slučaja, ni jedna kuća u Knezu nije poštegjena ostala, gdje se ova bolest udomila — nije bilo djeci spasa." Ovaj jedini slučaj odnosi se na siromašnu kućicu, u kojoj je živjela siromašna seljanka bez pomoći, imala je osim toga i tu nesreću, da joj je sve troje djece najednom od difterije oboljelo. Šta sad da počne? Ništa nije imala, te nije bila u stanju da zovne liječnika, a još manje da pribavi troška za ljekarije, — nego dade svojoj djeci na njihovu želju meda jesti, koga su u slasti potrošila, i dalje želili. Pa gle! — Kao za čudo izliječiše se sve troje djece od ove strašne bolje u osam dana potpuno. a u isto doba mnogo druge djece poumira u strašnim patnjama. Ovaj nečuveni slučaj zaslužuje, da se svaki s njim upozna, da se čovjčeanstvo obavijesti o tome, kakva divnu ljekovitost med posjeduje, i kako je malo troška potrebno. da se isti za takve nenadane slučajeve nabaviti može. Da se u Knezu za vrijeme one pošasti ovo jednostavno ljekovito sredstvo svuda na vrijeme upotrebljavalo, ne bi taj nemili gost bio toliko nebrojene nevine žrtve sa sobom povukao — niti bi iz krvavih srdaca mnogih roditelja suze bile ronile na nježno mrtvo tijelo njihovog premilog djeteta. III. Čisti med spomenut je naprijed, ali toga naš narod nema, jer i danas još žalibože pčelari većina pčelara u košnicama sa nepokretnim saćem, iz njih mogu dobiti med sumporisanjem pčelaca, podrezivanjem saća, ili kako je u mnogim krajevima običaj, nemilostivo i bezdušno gušenje pčela. U ovakom saću dosta puta nalaze se čestice legla i u stanicama mrtve pčele, koje se topljenjem meda nad vatrom ili gnječenjem takogjer ispeku ili isprešaju. Ovim načinom dobiveni med škodi zdravlju, ako ga jedemo, jer u sebi ima trulež. Da uzmognemo takav med za lijek upotrebiti, mora će očistiti na ovaj način: „Uzmi limenu kantu od 1—2 litre, na koju dobro pristane limen poklopac. Koje saće kaniš topiti, izaberi i metni u omanju platnenu vrećicu; ovo metni u limenu kantu. Na vrbu kante pričvrsti prijecku, da se o nju vrećica može objesiti. Sad kantu poklopi i metni na sunčanu toplinu. Za malo vremena ugrije se kanta, a pošto je poklopcem dobro zatvorena, razvije se u njoj taka toplina, da se med rastapa i u kantu iscuri, a vosak i sve što je s njim smiješano, ostane u kesici. Ovako dobiven med čisti kao i onaj, koji je pomoću vrcala dobiven, on sadržava svoju prirodnu boju, najčišći medni kus, a pošto se dulje vremena na sunčanoj toplini topio, može se zbog toga i dugo sačuvati, jer je vodena para izlučena. Sa svijem čist med djeluje veoma ljekovito na cijeli čovječji organizam, a osobito na disala. Med dobiven vrcanjem, sadržava sva ishlapljiva svojstva, što su peele iz bilina skupile, u njem se nalazi puno mravije kiseline. Ako jedemo ovakav med, prelazi u krv i meso, te jača slaboću. Ušećereni med dade se na slijedeći način rastopiti: „Postavi bocu s medom u oveći lonac, u kome ima hladne vode, stavi to na blagu vatru. Med će se odmah rastopiti i ne će izgubiti od svoje ljekovitosti. Mala djeca obično vole med, s toga im treba i dati, ne osvrćući se na to hoće li umazati haljine ili ne. Kod svake promjene vremena treba dati po jednu kašiku meda a za vrijeme difterije podaj svakog sata po dvije kašike mlakog čistog meda, to će biti siguran branitelj. Na selima i zabitnim mjestima nije lako liječnika imati, s toga podaj djeci da uživaju meda. IV. Iz iskustva je poznato, da dobar med čisti čovječiju narav. Ali kao čistilo rijetko se upotrebljava sam med, nego se miješa sa drugim čistilima, da bude što ukusnije. Malenoj djeci, koja trpe na zapeki (Verstopfung), daje se ravedni sok (Rhabarbersaft) sa medom ako ne bi djelovao čaj slatkog januša (kopar, Fenchel) pomiješan medom. Za odrasle uzima se med sa čajem sevena cvijeta (Sennesbliltenthee). Umiješan med sa raženim brašnom na gustu kašu meće se na čirove, tijem se brzo ognoje. Onim osobama, koje su s razuzdanosti svake vrsti oslabile — može se najbolje preporučiti; jer med ne odstranjuje samo nečisti i bolesne sokove iz tijela, nego ga takogjer krijepi i jača. Istočni narodi cijene med, jer im je neopliodno potreban. Da je med u gospodarstvu vrlo važan, tvrde nam ovi dokazi: „Stari grčki mudrac Pitagor branio se skoro samim medom, pa se dokazalo, da je samo uživanjem meda doživio starost od 90 godina, a pred smrt je rekao: da nijesam io med, umr'o bib još prije 40 godina." Demokrit — smiješeći filozof — dao se nagovoriti od svojih veselih kćeri, da uzimanjem meda produži život do poslije svetkovine živjene (Ceres) — u staro doba zvala se to dožetvina (neka vrsta proštenja). — Poput učenib starodrevničara držao je Demokrit med pod nosom i udisao produženje iz njega dotle, dokle su se kćeri njegove dovoljno naplesale, i vrijeme nadošlo da mogu žaliti za ocem." Ljeti se obično voće uvaruje sa šećerom, a mnogo je bolje, zdravije i ustrajnije, da se kuha s medom, a takogjer i s čajevima bolji je med nego šećer. Slučajno iz neznanja, da bi uzeo kakav otrov, odmah pojedi četiri kašike čistog meda on će otrov iz želuca odstraniti. U opće je dobar med za sve želudacne bolesti, slabunjavu djecu, kijavicu i t. d. U prirodi ima med takvo svojstvo, da s njim pomazana tjelesa ne mogu prijeći u gnjilenje. Tako su pomazali medom mrtvo tijelo Aleksandra Velikog, da se što duže drži, a Agesiopolisa špartanskog kralja, donijeli su u Spartu mrtva, spremljena u mednoj bacvi, tijem je njegovo mrtvo tijelo ostalo očuvano od kvarenja. Da vidimo dalje korist pčele, koju nam ona sama može pružiti. Elrepling iz Lehrte (Deutscher Bienenfreund 1875, Nr. 10) kaže, da je upotrebljavao otrov žalca pčele medarice kao lijek protiv reumatizma, a takogjer protiv ostarjelih, većim dijelom u zglobovima i okolo njik nalazećim prehladama. Velika množina nazeba (reuma), osobito zastarjela, ne osjeti pčelina uboda, s toga je za mnogoga dobra, da prije pčelinjeg uboda svoju bolest ispitati dade. UEichstadtskim pčelarskim novinama izvijestio je načelnik „Kehl“ iz Arnstadta (Turingen), da ga je reumatična prehlada u desnoj ruci (ramenu) tako napastovala, da je ruku jedva do glave dignuti mogao; uz prkos tome morao je neotklonivu operaciju na jednoj košnici preduzeti, a može biti nesigurnost bolesne ruke, da je bila uzrokom, što je je dobio veoma osjetljiv ubod u palac bolesne ruke. Nabrzo oteče ruka i raširi se otok od ruke do ramena; u razmjeru kako je ovaj otok napredovao, skoro još brže prestane reumatični bol u ramenu i za po sata se oslobodi nesnosne bolje. Poslije pet mjeseci zatekla me kiša na polju, bio sam lako obučen, počne me isto rame opet boljeti. Odmah upotrebim ubod pčelin na gornjoj strani ruke, za po sata sa svijem prestane bol. Na ovaj način izliječio je reumu i sjemenišni prefekt Šmid. Po pčelarskom listu: Bienenvater (Beč 1878., br. 5.) pod naslovom: „Pčelinji otrov u ljekarstvu" izvješćuje u Ingleskoj izlazeći medicinski dnevnik ovako: „Neki je čovjek bolovao već po godine od teške katarbalne očinje zapale; slučajno ga ubode pčela u gornji kapak (Augendeckel), a upale toga oka odmah je nestalo. Taj čovjek dade sebe istim uspjehom i u drugi kapak oka ubosti i ozdravi. Dr. del Pazzo u španjolskom listu „Medico" objelodanjuje, da je neki čovjek od 32 godine imao povratno očno zapalenje, koje je trajalo više godina, te da je pčelinjim ubodom u lijevu obrvu potpuno ozdravio. Dr. Terc iz Maribora (Marburga) ispitivao je u narodu preporučeni način liječenja pčelinjim ubodom kod reuma. te je pokušao na 100 bolesnika i došao do slijedećeg zaključka: „Pčelinji ubod može se upotrebljavati kod svakovrsnih reumatičkih bolesti. U lakim i žestokim slučajevima djeluje brže i sa malo uboda; u teškim a osobito kroničnim slučajevima tek poslije stotog uboda. Kad se ubod upotrebljuje kod žestoke reume zglobova, to se skoro bol i ne osjeća. Ubod pčele protiv reume udešava se ovako: „Napravi kesicu (Skarnitzel) od papira, metni u nju komadić namoćena šećera, prinesi blizu leta, odmah imaš ulovljenu pčelu. Uzmi platnenu krpicu kolik dlan, metni je na mjesto, gdje želiš imati ubod pčelin, a pod ovu krpicu podmetni otvor te kesice; dok opaziš, da je pčela pod krpom pritisni je ozgo, odmah će ubosti, a žalac izvadi prstima." Dr. Terc veli, da bi se liječenje pčelinjim ubodom po praškom medicinskom listu moglo nazvati: „Liječenje siromaha", jer ima ih, koji nijesu kadri otići u skupocjene kupke, da liječe teške reume.