30.05.2013
Organizacija Bosansko-tursko prijateljstvo obilježila je u Narodnom pozorištu Sarajevo, na Dan mladosti, 550. godišnjicu izdavanja Ahdname. Podsjetimo, Ahdnama je najstariji dokument o ljudskim pravima u istoriji, napisana tri stotine dvadeset i šest godina prije Francuske buržoaske revolucije i četiri stotine osamdeset i pet godina prije Međunarodne deklaracije o ljudskim pravima. Tim dokumentom sultan Mehmed II el Fatih omogućio je slobodu i prava drugim vjerama na području BiH i uručio je, na Milodražu, fra Anđelu Zvizdoviću 28. maja 1463., godinu nakon što je osnovan grad u kojem je 25. maja obilježen vrijedan datum iz naše istorije. Garantovao je el Fatih Ahdnamom najviša prava i slobode bosanskim franjevcima, ali i drugim narodima koji su živjeli na ovom prostoru. Ipak, prvo nas je morao pokoriti, što mu ne ide na čast, ali eto, ne vrijedi kukati, nije on jedini koji nas je «gazio». LEGENDARNI NASTUP Kako je tako je, pa... Koliko mi, zapravo, znamo o značaju Ahdname? «Ozbiljni povjesničari: prof. dr. fra Andrija Zirdum, prof. dr. Srećko M. Džaja, akademik, mr. fra Anđelko Barun, prof. dr. Dubravko Lovrenović, i ostali, relevantno i objektivno govore o značenju Ahdname. Mislim da bi smo njihovo mišljenje morali uvažavati i dati mu prednost naspram neozbiljnim i kratkoročnim dnevno-političkim žmarifetlucimaž. Ahdnama nije bila niti je mogla biti dokument ljudskih prava u suvremenom značenju, ali isto tako niti list papira bez ikakva stvarnoga značenja. Ahdnama ima značenje u tome što je omogućila prisutnost i djelovanje bosanskih franjevaca u okvirima vrlo skučene islamske tolerancije prema kršćanima i time omogućila povijesno preživljavanje katoličanstva u Bosni. Bošnjački interpretatori danas pokazuju veliku sklonost prema idealizacijama muslimanske ili bošnjačke sastavnice u kojoj osmansko razdoblje bh. prošlosti ima središnje značenje. U duhu tih idealizacija vadi se i Ahdnama bosanskih franjevaca iz pravnog sustava u kojemu je nastala a to je međunarodno ugovorno pravo na islamski način i prenosi u moderni pravni sustav o ljudskim pravima koja proglašavaju sve ljude ravnopravnim bez obzira na vjeru, rasu, nacionalnu pripadnost itd. Takvim idealizacijama dali su svoj obol i pojedini bosanski franjevci nazivajući Ahdnamu u slavljeničkom raspoloženju magna charta libertatum», odgovara fra Nikica Vujica, gvardijan Franjevačkog samostana Duha Svetoga u Fojnici: «Na drugoj strani, kritičari osmanske prošlosti i bosanskih franjevaca, s izrazitim emocionalnim otklonom prema franjevcima, u Ahdnami vide metaforu podloga paktiranja bosanskih franjevaca s tuđinskom vlašću radi vlastitih političkih i materijalnih probitaka, a na štetu običnog katoličkog puka. Tako se legendarni nastup fra Anđela Zvizdovića pred sultanom, nakon katastrofe srednjovjekovne Bosne, komentira kao žpaktiranje s osvajačemž. U najnovijim verzijama to je žpaktiranjež preraslo u ponižavajuće žljubljenje papučaž osvajaču sultanu i prosvijećenom apsolutistu Titu ili pak u sintagmu sindrom ahdname, gdje se igrom riječi Ah(d)nama = ah nama (samo nama fratrima) opet taj dokument podrugljivo vadi iz povijesnog konteksta i smješta u kontekst modernih demokratskih sustava. Zbog svega toga, važno je Ahdnamu predstaviti u pravom kontekstu, vrijednosti i značaju.» U Muzeju Franjevačkog samostana Duha Svetoga u Fojnici od 24. do 26. maja organizovani su Dani otvorenih vrata. «U dogovoru s načelnikom Općine Fojnica, gospodinom Salkanom Merdžanićem, a u povodu 550. godišnjice glasovitog susreta kustosa fra Anđela Zvizdovića i sultana Mehmeda II el Fatiha na Milodražu, organizirali smo Dane otvorenih vrata našega Muzeja. Tri dana, od 10 do 18 sati posjetitelji su mogli besplatno razgledati jedan dio Muzeja, koji je uređen prizemlje, te originalnu verziju Ahdname i plašta koji se čuvaju u našem Samostanu. Bilo je više od 500 posjetitelja i zadovoljni smo odazivom. Osim mogućnosti posjete našem Muzeju, u gradu Fojnici bili su predstavnici iz partnerske Općine Umranija iz Turske, koji su s domaćinima iz Fojnice imali prigodni program pod nazivom Uvijek zajedno. U svim događanjima mogli smo osjetiti veliku ljubav turskih građana prema našoj Fojnici i BiH», veli fra Nikica. Već je izjavio da je «ekspertizom papira naučno dokazano da je glavni dio Ahdname original». Šta je sa ostatkom tog dokumenta, pitamo našeg sagovornika: «Djelatnici Znanstvenog instituta Ruđer Bošković iz Zagreba obavili su znanstvenu ekspertizu Ahdname, papira na kojem je napisan tekst, te plašta. Rezultati metodom 14C su slijedeći: Ahdnama je sastavljena od dva papira, gornjega dijela (starost od 1650. do 1799. godine) i donjeg (glavnog) dijela (starost od 1443. do 1484. godine); Plašt (platno) je starosti od 1469. do 1625. godine. Prema tome, glavni dio Ahdname tekst Ahdname je originalan, a gornji dio tugra s crvenim slovima Ahdname i plašt nisu originalni. Plašt se danas čuva u našem Muzeju i u cijelosti je sačuvan. Ima jedan zanimljiv podatak iz 1524. godine (A.a. Samostana) kada je izgorjela samostanska crkva. Posmrtni ostaci fra Anđela Zvizdovića tada su ostali neozlijeđeni, a jedan ugledan musliman svukao je sa sebe svilenu dolamu i njome ogrnuo pokojnika. Ova žsvilena dolamaž je vjerojatno plašt, za koji smo držali da je el Fatihov. Rezultati ekspertize plašta (1469.-1625.) idu u prilog ovom mišljenju.» BOG JE JEDAN Za čuvanje Ahdname i plašta potrebno je obezbijediti idealne uslove, prikladnu prostoriju, određenu temperaturu... Imaju li poteškoća u Muzeju? «Ahdnamu i plašt čuvamo kao jednu od najvećih povijesno-kulturnih vrijednosti Samostana, Fojnice, BiH i šire. Svi mi u Fojnici se jako ponosimo što je posjedujemo. Zadovoljavajućih uvjeta za normalan rad još nemamo, pa je zbog toga originalna Ahdnama nedostupna za posjetitelje. Uspjeli smo s djelatnicima Zemaljskog muzeja BiH kvalitetno realizirati projekt stručnog postava u prizemlju. Ostaje nam još uraditi stručni postav na prvom katu, gdje bismo izložili najvrjednije eksponate, a među njima Ahdnamu i plašt. Međutim, za taj posao nemamo novca. Projekt smo aplicirali Federalnom ministarstvu kulture u sporta. Još nemamo rezultata», objašnjava gvardijan Franjevačkog samostana Duha Svetoga u Fojnici. A kako funkcioniše vaš Muzej u svim tim segmentima, da li nailazite na «prepreke»? «Muzej radi prema mogućnosti. Sami pronalazimo načina kako bi posjetiteljima izišli u susret. Da bi radili više i bolje, potrebno je da se angažiraju institucije vlasti. Stanje u kojem se naša država BiH danas nalazi ne daje nam prostora očekivanju da ćemo u skoro vrijeme moći osigurati normalan rad Muzeja. Žao nam je kada posjetitelji, kojih je sve više, ne mogu vidjeti, npr. bogatu numizmatiku, predmete od zlata i srebra i sl.», kaže fra Nikica. S obzirom da je Ahdnama dokument kojim je sultan Mehmed II 1463. garantovao slobodu ispovijedanja vjere i kretanja ne samo franjevcima, već svim narodima u BiH, čini nam se da su slobode u drugoj polovini XV vijeka bilo veće nego danas, kada smo duboko zakoračili u XXI vijek. Slažete li se, fra Nikice? «Teško mi je odgovoriti s ždaž ili žnež. Mislim da ne smijemo idealizirati vremena u kojima nismo živjeli. Živjeti se treba i mora danas, kao i prije. Da bi se danas osjetili slobodnim građanima naše države BiH, moramo raditi na razdvajanju sprege religije i politike, ako želimo dobar život nama i budućim generacijama. Upravo ta sprega danas nam ne da disati u punoj slobodi». Izjavili ste i da je «mnogo različitih tumačenja Ahdname». A zašto bi se tumačilo na različite načine, zar nije najvažnije ono suštinsko i vrlo jednostavno: Sloboda? «Na neki način se može tako kazati, u smislu idealizacije prošlosti. To je slobodni izričaj, koji ne zahtijeva znanstveno-povijesni pristup i koji se najčešće javlja u sferi religije i glorificiranja nacije ili države.» Na kraju našeg razgovora zamolili smo fra Nikicu Vujicu da nam kaže koja je to poruka koju bi svi mi trebali iščitavati iz Ahdname: «Mudrost i bezazlenost iščitavam iz Ahdname, izražavajući se osjećajno. Religije nas ne smiju razdvajati nego spajati. Bog je jedan, a želi da i mi budemo jedno u ljubavi, miru, praštanju, slobodi. Duh Ahdname je živio rahmetli hadži hafiz Ramiz ef. Pašić. Dok je bio glavnim imamom u Fojnici, a i poslije posebno pred početak rata zalagao se za mir i suživot. Nakon rata zauzimao se za povratak prognanika u Fojnicu. Njegovi životni stavovi i odnos prema čovjeku uopće bili su svim ljudima, bez obzira na vjersku pripadnost, poticaj i potpora za život. Zbog njegova načina života i djelovanja, fojnički fratri su ga nazivali dobri hodža, a to je znakom dubokog poštovanja i zahvalnosti Bogu za velikog čovjeka. Ima još puno ovakvih ljudi i u današnjoj BiH, i zbog toga sam uvjeren u svijetlu budućnost naše države BiH.» ZAPOVIJED SULTANA «Ja sam sultan Mehmet Khan, neka je poznato svima...» U Ahdnami koju je sultan Mehmed II el Fatih uručio fra Anđelu Zvizdoviću piše sljedeće: «Ja sam sultan Mehmet Khan, neka je poznato svima, uopće od prostog puka kao i odijeljenima, ova moja vlastodržača povelja, kojom bosasnkom svećenicima ukazujem veliku pažnju, te zapovijedam: spomenutima i i njihovim bogomoljama ne smije biti smetnje ni pritiska, kako od uzvišene moje strane tako od mojih vezira, niti od mojih potčinjenih (robova) niti od mojih podanika raje, niti od svega stanovništva cjelokupne moje države. Spomenutim, nitko se ne smije miješati u njihove stvari, niti ih napadati ni vrijeđati, ni njih ni njihov život, njihov imetak ni njihove bogomolje. Također, iz tuđine osobito, u moju državu dovoditi ljude dozvoljava im se, stoga spomenutim izdajem moju uzvišenu zapovijed kojom im posvećujem svoju brigu i pažnju, te se kunem teškom zakletvom: Stvoriteljem i Gospodarom zemlje i nebesa, sa sedam musafa, sa velikim Božijim vjesnikom Muhammedom i sa stotinu dvadeset i četiri hiljade pejgambera i sabljom koju pašem, a ovim što je napisano nikoje se lice ne smije suprotstaviti dok god ovi franjevci služe meni i mojoj zapovijedi budu pokorni.»