Važnost planine i planinskih pašnjaka u narodnoj ekonomiji

KALENDAR NAPREDAK,

Važnost planine i planinskih pašnjaka u narodnoj ekonomiji

Autori: MILAN KNEŽEVIĆ

Pod nazivom »planina« naš narod razumijeva sve planine i sve planinske pašnjake, koji se nalaze izvan seoskih »mera« i izvan seoskih »hududa«. Otomanski zakon označuje sva ovakova područja na taj način, što se iz sredine sela može do njih čuti vika jakog ljudskog glasa. Prema stanju katastra, koji se vodi kod Ravnateljstva banovinskih šuma u Mostaru, ima tih banovinskih planina i planinskih pašnjaka na bosanskom dijelu banovine Hrvatske evidentiranih 105.729 ha., koje se prostiru u pojedinim kotarevima ovako: Osim ovih evidentiranih planina i planinskih pašnjaka imade još i mnogo planina i planinskih pašnjaka u Travničkom i Bugojanskom kotaru, kojima još nisu površine ustanovljene. Za njih još nije izrađena gospodarstvena osnova, pa stoga nisu ni u katastar unesene. U nekim krajevima ima mnogo planina i planinskih pašnjaka i u privatnom posjedu. Jedna od tih velikih privatnih »planina« nalazi se na Vranici u kotaru bugojanskom i zove se Kutlov Dol i Sikira. Na tu se planinu izgoni godišnje 1500 do 2000 volova i konja i oko 10.000 do 15.000 komada sitne stoke. Sličnih i dobrih privatnih planina ima i na Vlašiću, Bitovnji i na Raduši planini. S obzirom na visoke položaje i na veliku udaljenost ovih objekata od stalnih ljudskih naselja vodi se na njima posehno gospodarenje. Svi se proizvodi od toga gospodarenja dobivaju u doba ljetne paše i na planini prerađuju, — uglavnom sir i maslo. A pošto se to sve obavlja izvan granica užeg seoskog gospodarstva, smatra se to gospodarstvo posebnom privrednom granom, koja je najuže vezana na poljsko gospodarenje. Ni jedno planinsko gospodarenje ne može nikako biti neovisno od poljskog gospodarenja, iz jednostavnog razloga što planine i planinski pašnjaci prehranjuju u ljetno doba ono isto blago jedne ekonomije, koje polje i niži krajevi prehranjuju tokom zime. Iz ovoga se dade zaključiti, da planine i planinski pašnjaci imaju presudnu ulogu u seoskom gospodarstvu. Prema stanju planina ravna se cio poredak u tom gospodarstvu. Od planina vazda ovisi brojno stanje blaga, a od stanja blaga blagostanje pojedinca i sve zajednice. To svaki stočar dobro zna i prema tome se ravna. On pomno sastavlja svoju kalkulaciju za svu godinu i meće odmah pod prvu stavku stanje svoje planine. Bošnjak vazda racuna sa onim brojem blaga, koje je u stanju prezimiti, a Hercegovac sa onim, koje može u ljetno doba na planini prehraniti. Daklen oba vežu uspjeh svoje ekonomije s planinom i planinskim pašnjakom. Ovo bi bile osnovne crte našeg planinskog gospodarenja za obje pokrajine. I ako se one kako vidimo razvijaju pod različitim uslovima, ipak baziraju na jednoj osnovici, oko koje se čitav seoski gospodarski život kreće, a to su planine i planinski pašnjaci. Ovu našu pretpostavku potvrđuje nam cio seoski život i današnji način gospodarenja, Izruzev ona tri kotara u Posavini: Brčko, Gradačac i Derventu, može se mirne duše reći da stajsko gospodarenje u ostalim krajevima još nije provedeno, niti ima izgleda da ćc se u dogledno vrijeme moći provesti. Na našem kršu i u gorskim krajevima za stajsko gospodarenje nema uopće izgleda . Sami prirodni uslovi i način seoskog života diktiraju sistem pašarinskog gospodarenja, koji se već vjekovima u tim krajevima razvija, Iz ovih temeljnih činjenica vidimo, da je čitava seoska ekonomija čvrsto povezana s poljskim i planinskim gospodarenjem, i ako bi se danas prekinula veza između ove dvije privredne grane, morao bi nastati poremećaj i šteta u seoskoj ekonomiji. Mi vidimo, da se čovjek svuda i na svakom koraku u čitavom seoskom životu susreće s potrebama, koje vežu polja i planine. Ove se veze najjače ističu na čitavom području našega krša i u svim gorskim krajevima, gdje su planine i pašnjaci temelj svoj seoskoj ekonomiji. Od planina ovisi uzgoj blaga, a od blaga rod zemlje i dobrobit naroda i države. Pa ako stvar razmotrimo s toga gledišta, lako ćemo se uvjeriti kolika je snaga u narodu, koji uzgaja mnogo blaga. Brojna stada i đobre vrste blaga donose narodu najveće koristi, a gdje nema dobrih planina i planinskih pašnjaka, tu ne može biti ni blagostanja . Blagodat planine najviše se osjeća na kršu, gdje se narod najviše množi i gdje mu analogno tome svakim danom i potrebe rastu. Kako na kršu nema dovoljno ziratne zemlje, a ni razvijene industrije, jasno je, da narod mora svoje potrebe podmirivati prihodima od stočarstva. Ti se prihodi dadu podizati samo onda, ako se osigura osnovna glavnica i poveća produkcija. Tu glavnicu u našem slučaju sačinjava živo blago, a produkciju mu podiže planina, koja ishranjuje to blago. Prema tome treba naše planine čuvati i racionalno ih iskorišćavati,. te prema njihovom kapacitetu što više i što boljeg blaga gojiti. Da bi bar iz daleka prikazali koliko blaga mogu naše planine i planinski pašnjaci prehranjivati, poslužićemo se oskudnim podacima iz elaborata iz god. 1907., 1908. i 1909., proma kome je, kako već spomenusmo, sastavljen i naš današnji krnjavi kataster. U ovome je katastru računato jedno goveče ili jedno paripče jednako kao 7 ovaca, pa ćemo se tim mjerilom i mi poslužiti, i ako ga u cijelosti ne bi mogli usvojiti, jer ima razlike u ishrani konja i govečeta. Za travanjske i bugojanske planine nemamo još podataka. Iz Stolačkog kotara se godišnje izgoni oko 200.000 kom. blaga na fočanske, nevesinjske i konjičke planine. Obzirom na osobito povoljne pašarinske prilike date su našem stočaru sve mogućnosti, da povoljno razvija svoju ekonomiju. I to ne samo da svoju produkciju ograniči na vlastitu i domaću potrebu, nego da proizvodi i đaleko više i da višak izvozi. Produkti stočarstva, koji se sastoje u mesu, mliječnim proizvodima, vuni i koži, zauzimaju u eksportu prva mjesta. Za njih postoj'i u susjednim zemljama vazđa velika potražnja, i za njih je lako naći dobre kupce. Ta je proizvodnja osigurana dotle, dok imamo sposobnih planina i planinskih pašnjaka. Iz toga slijedi, da je i ta ekonomija uvjetovana sa održavanjem i racionalnim iskorišćavanjem planina i pl. pašnjaka. Zato i nama mora biti zadatak gojiti i brižno čuvati planine i pl. pašnjake. A planine gojiti i ujedno šumu ne gojiti nije moguće, pošto »bez dobre šume nema ni dobre planine, kao što bez dobre planine ne može biti ni dobre šume.« Ovu izreku uvaženog stručnjaka Jugovitza potvrđuju nam naše na sve strane ogoljele pianine, kao što su Ljubuša, Oštrc, Lib, Vran i sva druga brda, koja su ostala bez šume, a po tome i bez planine. Pisati objektivno o planini i pl. pašnjaku, a ne dotaći se i šume bilo bi nemoguće, jer pravo uzevši naše su šume ujedno i naši najprostraniji pašnjaci, a kada uzmemo da u većini naših šuma na kršu stočna hrana na drveću raste, onda tek vidimo, da se kod nas šume ne goje jedino radi dobivanja drveta, nego da one imadu i druge funkcije, koje su od presudna značaja u Ijudskom, a napose u stočarskom životu. Indirektan upliv šume na poljsko i pašarinsko gospodarenje od najvećeg je značenja. Radi toga treba u ovoj ekonomiji na prvo mjesto postaviti načelo, po kome se mora održavati dobar omjer šume i pašnjaka — naprama ziratnoj zemlji. Jer gdjegod se taj omjer poremeti, tu nema napredka. Prvo nestane šuma, iza njih nestane pašnjaka, a kada do toga dođe, onda slijedi opće i posvemašno siromaštvo u narodu. Naš seoski narod iznad svega cijeni vrijednosti pašnjaka. Na žalost u tome se ide i predaleko, pa u pohlepi za pašom i u želji da vidi sito i pretilo hlagomnoga puta griješi uništavajući šume na račun proširivanja pašnjaka. Idući tako nepromišljeno sve dalje i dalje za pašom zadro je stočar u mnogim krajevima duboko u šume. Na taj način nestale su mnoge i velike enklave, a u mnogim krajevima šuma je sasvim nestala i tlo pretvoreno u go i sterilan krš. Od stočara i raselica nastala su mnoga sela. U početku su tu živjeli osamljeni u kolibama uz svoje blago. Postepeno su raširivali svoje posjede, namnožili porodicu te stvorili zadruge i sela. Takovih sela vidi se oko nas mnogo, a ona i danas uglavnom žive od stočarstva svojim starim patriarhalnim životom, kao što su: Trebiševo ispod Ljubuše, Risovac ispod Vrana, Smrčevica u Vranici i mnoga druga sela po našim planinama. A doklen neprosvijećen čovjek u pohlepi za pašom može ići, najcrnji su nam primjeri svi naši pogranični pašnjaci, koji se protežu Dinarskim alpama u kotarevima Livno, Duvno i Ljubuški. Od tamošnjih nekada vrlo bogatih planina i pl. pašnjaka najveći dio već je davno pretvoren u krš, a ono malo plodne zemlje što je tu bilo, uzurpirano je i već do sada većim dijelom također u goli krš pretvoreno. Posljedice ovakovog nerazumnog gospodarenja nisu izostale — narod je neizmjerno osiromašio, a brojno stanje blaga nevjerovatno je opalo, kako se to vidi iz slijedećih podataka. Prema službenom popisu bilo je blaga u kotaru: Neminovno stoji, da stanje blaga iz dana u dan opada i da narod sve više siromaši. Ovome su osim nestajanja šuma i planina mnogo doprinijele i socijalne prilike, koje su u poratno doba selo duboko izmjenile. Narod se jako množi, seoske zadruge se raspadaju, zemlja se industrijalizira, seoski narod odlazi za zaradom u gradove, na taj način slabi seoska ekonomija i gubi svoje kapitale u blagu. Koliki su gubici uzrokom nestajanja planina i šuma po narod i državu nastali ne bi bilo moguće tačno ustanoviti, i mi u to nećemo ulaziti, nego oemo samo navesti one koristi, koje nam planina daje prepuštajuć i drugima da o tome promisle i sude. Velike i mnogobrojne koristi, koje nam planine daju, sastoje se u slijedećem: 1. Na planinama se u ljetno doba prehranjuje blago na najjeftiniji i na najjednostavniji način. 2. Dok je blago na planini, ne troši se pića s poljskog posjeda, i na taj se način mnogo uštedi. 3. Na planini se skupi mrs za hranu kućne čeljadi, a višak za prodaju. 4. Na planini se blago utovi i mnogo dobije na vrijednosti. Od toga se dobar dio proda i utrškom podmire kućne potrebe. Nešto se zakolje i meso osuši za zimsku hranu, a dosta puta se brav zakolje i prigodno uz svetkovine u porodici potroši. 5. Sakupi se vuna i čeljad opskrbi dobrom odjećom, a višak proda. 6. Đubretom se nagnoji zemlja i na taj način poveća produkcija tla. 7. Mnogi siromašni ljudi prime od imućnijih stočara blago na pašu i na mlijeko i tako se pomažu. S ovim u vezi podiže se industrija i trgovina, kojom se mnogo koriste i ostali slojevi naroda po gradovima, kao što su: trgovci blagom, tvornice, u kojima se prerađuje mesnata roba, tkaonice sukna, kožarske tvornice, mnogi obrtnici itd. Ako pobliže zavirimo u život našeg seljaka u B. i H., onda ćemo tek vidjeti koliko su uz pianine povezani svi slojevi seoskog staleža jednom niti, koja ide s obala našeg Jadrana i s obala tihe Save sve do najviših vrhova naših planina. U ljetno doba, dok pašarenje traje, na pianinama se nalaze stoćan iz svili Krajeva B i H Tu se susreću i hercegovački humljak i bosanski gorštak sa svojim biagom, i u jednakoj mjeri oba koriste svima blagodatima, koje im planina daje, dokle god pašarinska sezona traje. A čim počnu prvi mrazovi, i kada se vrijeme okiša, što obično biva oko Male Gospe, kreću se i stočari s planine sa svojim stadima u niže krajeve svojim kućama na zimovanje, da provedu zimu svaki na svoj način prema ekonomskim i klimatskim prilikama — Hercegovac lakše i s manje, a Bošnjak teže i s više muke. U novije doba na nekim hercegovačkim planinama zimuje jedan dio kućne čeljadi s govedima. Ovo se čini radi toga, da se iskoristi pića, koja se je od usjeva tu sakupila. Ova novotarija se može označiti jedino kao posljedica lošeg gospodarenja, koju je narod u oskudici ziratne zemlje i pod silom prilika morao prihvatiti, a ne može se ni u jednom slučaju dovesti u sklad sa urednim gospodarenjem. Bosanski stočar, kome zimovanje zadaje najveću brigu i koji nije mogao skupiti dosta piće za zimnicu, prisiljen je, da već od po zime bježi iz snijega i od svoje kuće u kopan i u niže krajeve, da na vrio oskudnoj paši prehrani svoje ovce do nove trave. Mi u to doba nalazimo naše gorštake (najviše Kuprešane i Vlašićane) kao i one ostale iz našeg sredogorja daleko i svuda rasute po Posavini. Svaki je od njih uhvatio vezu sa Posavcem i koristi se njegovim gostoprimstvom u njegovom kraju. Zakupio je »janjilo« tj. pašu po privatnim posjedima i po seoskim merama i utrnama, te ih sa stadom opasa sve dok se polja ne zatvore. A čim se polja zatvore i gora počne listati, kreće se i naš gorštak brdu za zelenilom, sve dok ne stigne na planinu, na kojoj se zadržaje i na kojoj ljetuje. Ovaj narodni običaj je toliko jak i razvijen, da je postao i neke vrste nepisanim zakonom, kojim se narod već od davnine služi i uzajamno pomaže. Posavac prima k sebi gorštake u najvećoj nevolji, ustupa mu zimsku pašu i janjilo, a on mu se za to odužuje bilo u naravi bilo u novcu. Obično mu daje runo vune, kačicu sira, brava za pečenicu ili za bajramskog kurbana. Dok god je na janjilu, tori sa svojim stadom zemlju onoga, na čijoj se zemlji pašom koristi. Ovakve se ekonomske veze dosta puta i više proširuju, pa i Posavac u dosta slučajeva dođe do vlastitog »ohmutića«.3) A taj drži u zajednici i na planini s onim gorštakom, s kojim je po janjilu stekao veze. Da se nekada iz ovakovih veza razvije i spekulacija, priTodna je stvar, pri čemu može gorštak da postane samo pridržnik tuđeg blaga. S druge strane treba istaći da slične ekonomske veze svršavaju i uzvišeno — kumstvom, ženidbom i tako se sve dalje razgranjuje. Hercegovac sve zimske nevolje lakše podnosi od Bošnjaka, jer on svoje blago ne hrani ni na jaslama, ni na torini, ii ego uglavnom u šumi, na kopnoj zemlji i na toplom južnom suncu. Njegovo blago provodi svu zimu na paši. A da mu ta bude što izdašnija, pobrinuo se zato još ljetos, dok je blago bilo na planini. U »travama«4) je uštedio pašu, u šumi nakresao Iisnik,. a po blatima skupio šaša i tako osigurao zimnicu, pa samo tako može da prehranjuje daleko više blaga, nego ga njegova ziratnazemlja prehraniti može. Pod tako povoljnim uslovima ostaje stočar u Humini na vlastitom pragu svu zimu i sve dok planine ne ozelene, a po tome se odmah kreće i izgoni na planine, gdje se susreće sa svojim bratom iz Bosne i zajednički ljeto provodi. Dakle Hercegovac lako prezimuje, a Bošnjak se mnogo pati. Potonjeg i u Posavini ponekada stigne nevolja, ako ga zateče snijeg i blago mu strada. U takovim slučajevima ga razni zelenaši bezdušno opljačkaju i do kože ogule, prodajući mu pića uz nevjerovatno visoke cijene. Pritisnut nuždom gorštak po nekada daje i polovicu stada za krmu, samo da može drugu polovicu prehraniti i od smrti spasiti. Radi lakšeg razumijevanja prikazaćemo šematski Koordinatnim sistemom kretanje stočara za svaku pokrajinu zasebno. U našim diagramima označili smo mjesece vertikalnim, a pašarinska područja horizontalnim crtama. Sve blago, koje se na planinama odgaja, izbacuje najbolje eksemplare i prave predstavnike svoje rase. Među takovim odlikuju se i naši neki krajevi kao sto su Kupres sa svojim govečetom, Privor i Vlašić svojom ovcom, a Glamoč divnim konjima. A kako god blagotvorno planina djeluje na sve životinjska carstvo, tako isto djeluje i na čovjeka. Svi su planinštaci, koji uz blago na planinama ljetuju zdravi i gipki ljuđi, puni snage i života. Te blagodati i narod cijeni pa i između čeljadi bira i na planinu šalje one osobe, koje su oporavka potrebne. Planinske su čobanice hitre i smjele poput divokoze, zavidna zdravlja, pune krvi i rumenila, poput planinske ruže, p,a se i kao udavače najviše cijene. Čak je i našu čaršiju lako poznati po tome, kakvo se blago na njezino tržište dogoni. Ondje, gdje se blago na pazar dogoni' s planine čaršija je živa i puna, jer je potražnja za dobrim blagom uvijek velika. Na takvoj čaršiji se kupci u punoj mjeri zadovoljavaju, a stočari pune kese unosnim utrškom. Svak se ponosi s uspjehom svoga gospodarenja. A kađa uz pretilo i rasno blago viđimo rumena i snažna našeg gorštaka u njegovom suknenom domaćem ruhu, onda tek možemo pravo znati šta nam planina vrijedi. Iz svega ovoga đa se povući zaključak, da naš seljak u ovim krajevima uživa najveće koristi od svoga blaga, a toga ne može imati, ako nema dobrih planina. A da nam planine budu dobre, trebalo bi ih stručno uzgajati, čuvati i sa njima po određenom planu gospođariti. NAPOMENA: Tabele i fusnote dostupne u PDF formatu.

Arhivi štampe
Historijski arhiv štampe

Besplatne digitalizirane verzije najranije štampe u BiH.

Savremena štampa

Stotine hiljada tekstova iz najznačajnijih publikacija iz BiH i regiona od 2003. do danas.

Istraživanja i analize

Online arhiv istraživanja i analiza nevladinih organizacija iz jugoistočne Europe.

Pretplata

Za pristup cijelim tekstovima i dokumentima pohranjenim u INFOBIRO digitalnoj arhivi, potrebno je da imate pretplatu za korištenje usluga arhiva. Kako se pretplatiti možete pogledati ovdje