Uvod. Dok nije bilo maraka, plaćala se je pristojba za listove, osobno u gotovom novcu, na dotičnom poštanskom uredu. Najstarije marke su engleske marke iz god. 1840. (6. svibnja): 1. pennv crna Sakupljanje maraka (filatelija) započelo je oko 1850. godine u Engleskoj i Francuskoj, a oko 1860. god. u Njemačkoj, gdje su se tim poslom bavili najprije mladići, a tek oko 1870. godine ozbiljni sabirači. Oko 1865. godine dječaci u Hrvatskoj pravili su slikovnice od maraka. Kad se je oko 1870. godine u Njemačkoj razvila filatelija na sistematski način, pa su tako prvi albumi i cjenici stigli u Hrvatsku, tad se je od slikovnice prešlo na albume. God. 1879. napisao je prvu radnju za filatelističku izložbu u Parizu još i sada živ župnik Sv. Martina Pod Okićem, Oskar pl. Simić: »Počeci filatelije u Hrvatskoj«. Pošto nisu imali svog lista, to su ponude i potražnje maraka tiskali, počevši od 1875. u omladinskom listu »Hrvatski dom«. Filatelistička lites ratura je kod nas još u povoju, no ipak, uz ostale manje stvari, napisao je Klobučar: »Filatelizam u svjetlu nauke i uzgoja«, te PaskijevićsČikara: »Pravo Hrvatske na vlastite marke«, u kojoj pisac protestira protiv upotrebljavan ja mađarskih maraka u Hrvatskoj stvarnim i povjestnim argumentima. Obje brošire izašle su godine 1907., prigodom proslave desetgodišnjice osnutka »Hrvatskog filatelističkog društva« (godine 1927. slaviće 3(godišnjicu). Te je godine naime bila i prva izložba »Hrv. fil. društva« i sjajno je uspjela. Iza rata je izašao prvi broj časopisa Hrv. fil. društva (H. F. D.) »Filatelista« (15. travnja 1919.), pa onda i više drugih raznih časopisa, cjenika i t. d. Prigodom proslave 1000sgodišnjice hrvatskog kraljevstva, priredilo je isto društvo, kao kulturna institucija, svoj III. filatelistički dan. Još imamo u našoj državi časopis »Kolektor« za Sloveniju, a osim toga neke su naše novine uvele stalne rubrike za filateliju.Postanak naziva »Filatelija« pripisuje se francuskom sabiraču M. Herpinu, koji je god. 1864. tako nazvao nauku o poštanskim markama. Riječ »filatelija« potječe od grčke riječi »filos« što znači »ljubitelj«, i od riječi »ateleia«, što znači »slobodno od naplate takse«, ili složeno: »filateleia« = ljubitelj post. maraka. Osim toga tumačenja, ima još jedno, a za nj se zalaže jedan grčki stručni list, naime: »Filotelia« t. j. »filos« (ljubitelj) i »telos« (taksa), ili složeno »filotelos« t. j. ljubitelj taksa. Moderna filatelija ide zatim, da bude kulturnim faktorom, kao i numizmatika (sabiranje starog novca), mada to teže uspijeva, i to stoga, što se je ograničila na čisto sabiranje i što se nije didaktičnoj naučnoj strani pridavalo gotovo nikakove važnosti sve do nedavno. Ispravno sabiranje maraka ima veliko i svestrano naučno svojstvo. Ako sabirač promatra marku od crteža do tehničke izvedbe, on će naići na svestranu obrazovanost. Iz same slike marke možemo razabrati povijest jednog naroda, njegov geografski položaj i njegovu monetu, pa znamenite ličnosti (kraljeve, pjesnike i.t.d., važnije predjele, prometala, spomenike, ruševine, nošnje i.t.d. Mnogobrojni grbovi sadržavaju gotovo sva pravila heraldike, a arhitektura je skoro potpuno zastupana. Filatelija nas još nuka na proučavanje svih mogućih boja, papira i do kolikog se je stupnja razvila grafička umjetnost. Mali komadić papira, (marka) priča nam o velikim političkim dogođjima, a napose ratne i poratne marke u novonastalim državama, o propasti velikih država i silnih kraljeva i t. d. Osim toga tu vidimo razne vrsti zupčanja, pas pira, boja, tiska i t. d. a ujedno i poratnu nesolidnost kod izradbe. Špekulacije sa markama od strane nefilatelista poslije rata dosegle su svoju kulminaciju, te se je skoro svak bavio markama ili bar ulagao u to svoj novac, a nekoji i čitav svoj imetak, držeći, da su tim napravili dobar posao, a bojeći se opet da će novac skrahirati. Bosna i Hercegovina. Do konca lipnja 1878. pripadale su Bosna i Hercegovina Turskoj i imale su dotada turske marke. Po naredbi Berlinskog Kongresa provela je Austrougarska godine 1878. okupaciju Bosne i Hercegovine. Od početka okupacije upotrebljavane su austrijske i mađarske marke od 5 i 10 novčiča, koje su tada bile u prometu u onim zemljama (Austrija, emisija 1867.; Mađarska, emisija 1874.) i nosile su žig »Feldpost No«, »Feldpostexpositur No« i »Etappenpost No«, a bilo je takovih 20 pošta. No tih su maraka Bosna i Hercegovina malo trošile, prvo: jer vojnici nisu plaćali poštarine, a drugo: jer građanske osobe nisu bile vične služiti se poštom a većim dijelom nisu ni znale pisati. Od srpnja 1879. počinju prve bosanske marke i traju oko 20 godina, naime do g. t. j. kad stupa na snagu krunska vrijednost. Tiskane su u Beču, u državnoj štampariji, u arcima po 100 komada sa vodenim znakom: »Briefmarken« i »Zeitungsmarken«. Kliše ovih maraka bio je gotov prije godine 1879., jer je Austrija namjeravala izdati nove austrijske marke, pa je te gotove klišeje upotrijebila za marke Bosne i Hercegovine. Prvi poštanski žigovi bili su: »K. K. Militarpost«, broj pošte gore, datum i godina u sredini, a mjesto dolje. Pošte u Bosni imale su rimske brojeve, a u Hercegovini arapske. Godine 1889./90. izmijenjeni su svi žigovi u »K. u. K. Militarpost«. Do godine 1895. bilo je 66 pošta u Bosni, i 16 u Hercegovini. Derventa imala je broj 1, a Dobrlin 66. U Hercegovini broj 1 imala je Buna, a broj 16 (posljednji) Korito. Sve su pošte imale jednu vrst žiga, osim tri miesta u Bosni i jedno u Hercegovini koje su imale dvije vrsti. Iza godine 1898. izdati žigovi za novootvorene poštanske urede nemaju više brojeva. Imena mjesta su se isto mijenjala, tako n. pr. »Serajevo« u »Sarajevo«, »Dervent« u »Derventa«, »Visoka« u »Visoko« i t. d. Najskuplje su uopće b.đi. marke u ovom izdanju: od 5 i 10 novčića sa 9XA zupčanjem, i od 25 novčića jako ljubičasta. Marke Bosne i Hercegovine poznate su svuda kao vrlo omiljene, a to je valjda uzrokom, da je 95% čitavog materijala otišlo u inozemstvo. Prve su nagrade za specijalne zbirke B. i H. dobivali sabirači iz najdaljih krajeva, kao n. pr. iz Uruguaja (na Švicarskoj izložbi). Već u prvom izdanju od 1879. nalaze se silne razlike u bojama, u vrsti papira i u zupčanju. Koliko je jeftina bila poštarina u ono doba, vidi se iz ovih vrijednota: % kraj-cara, 1, 2, 3, 5, 10, 15, 20, 25 krajcara. Godine 1900.kao što je već spomenuto — izašle su helerske, odnosno: krumske vrijednote, i to: 1, 2,-3, 5, 6, 10, 20, 25, 30, 35, 40, 45, 50 helera, te 1, 2 i 5 kruna. Oba ova izdanja imala su lik dvoglavog orla; kod prvog izdanja bila je oznaka vrijednote gore, a kod potonjeg dolje. Godine 1906. izašlo je novo izdanje sa slikom raznih krajeva i t. d. iz B. i H. (»Landschaften«), a te su još danas najljepše marke na svijetu), n. pr. slap Jajce, poštanska kola, tvrđave, a sadržavaju ove vrijednosti (serija): 1, 2, 3, 5, 6, 10, 20, 25, 30, 35, 40, 45, 50 helera, te 1, 2 i 5 kruna. Godine 1910. izlaze iste vrsti, samo sa dodatkom: »183O.-1910.«, a to je svečano izdanje 80= godišnjice Franje Josipa I. Godine 1912. izlaze nove marke, i to za prvi put sve u B. i H. sa slikom Franje Josipa I. (20 vrh jednota — serija), od 1 helera do 10 kruna. Te su godine bile još tri vrijednote sa istim motivima, kao kod izdanja i to: od 12, 60 i 72 helera. Godine 1914. (t. j. za vrijeme rata) izdavane su marke za invalide, t. j. na postojeće marke preštampavan je dodatak, kao n. pr. od 5 i 10 h., 7 i 12 h. u četiri vrste. Godine 1916. izašle su originalne invalidske Proslava 1000 god. hrv. kraljevstva u Kr. Sutjeskoj: Priređivači i delegati iz Sarajeva. marke od 5 i 10 h., i to u srpnju. U listopadu izašlo je novo izdanje sa 18 vrijednosti (serija) sa likom vladara, za razliku od prvih, jer su vrijednosti bile jedamput označene, i to: od 3 helera do 10 kruna. Izašle su najzad 25. listonada žurne marke cd 2 i 5 helera. Godine 1917. izdane su dobro? tvorne marke sa pretiskom: »za sirote i udove«, po 2 helera na vrijednosti od 10 i 15 helera. Iste godine izdate su spomen marke Franja Ferdinanda sa tri vrijednosti:10+2,15+2 i 40+2 helera, koje su bile određene u spomen crkvu Franje Ferdinanda i Sofije. Te je godine, 15. srpnja, iza smrti Franje Josipa I., izašla nova serija maraka (18 vrijednosti), od 3 helera do 10 kruna sa slikom cara Karla. Godine 1918. u srpnju izašle su dobrotvorne zadnje marke sa slikom cara Karla i carice Zite, i to: od 10+10, 15+10 i 40+10 helera, te najzad 1. listopada, na izdanje od 1910. i 2 helera godine 1918. pretiskano. Tim su svršila franko izdanja b.?h. maraka, ali su postojala dva izdanja »porto«, i to od 1904. (13 vrijednosti — serija) od 1 heler do 200 helera, te 1916. isto 13 vrijednosti (serija), od 2 helera do 3 krune. Još su postojale novinske marke, i to od 1879. i 1886. »Stempelmarke« — od 1 novčića kao nadoplata za novine, koje su došle n. pr. iz Dalmacije, odnosno iz Austro-Ugarske, te se je uz novinske marke dotične države meeala još i ova b.?h., osim toga bila je marka od 4 novčića kao taksa na tovarne listove, odnosno 2+2 novčića. Godine 1913. izašle su specijalne novinske marke sa likom hercegovačke djevojke u narednoj nošnji; marke su od 2, 6, 10 i 20 helera. Iza prevrata, — t. j. 29. listopada 1918. trebalo je bosanske marke preudesiti prema novom duhu vremena i po predlogu dr. Mehmeda efendije Spahe, kome je Narodno Vijeće S. H. S. povjerilo upravu Pošte i brzojava u B. i H., usvojeno je, da će se preštampati jubilarno bosansko izda? nje iz 1915. latinicom i ćirilicom u Zemaljskoj Štampariji sa »Država S. H. S. 1918. godine Bosna i Hercegovina. Nakon potroška ovih, pretiskane su po naredbi poštanske direkcije god. 1919. marke 1906., 1912., 1916., sa natiskom »Kraljevstvo S. H. S. od 3 h—10 Kr. (18 vrijednota) -isto tako i porto marke 20. prosinca iste godine sa natiskom »Država S. H. S.« od 2 h. — 3 Kr. (13 vrijednota), a godine 1919. »Kraljev? stvo Porto S. H. S.« od 2 h. — 4 Kr. (13 vrijednota). Još su preštampane zalihe žurne i invalidske marke, te osim toga jedno naročito izdanje dobrotvorne marke sa natiskom »Kraljevstvo S. H. S.« (3 vrijednosti: 10+10, 20+10, 45+15 h.)Bosna i Hercegovina imale su i svoje zasebne biljege. Prve su bile od 1. srpnja 1879. godine sa 23 vrijeđnete, t. j. od 2 novčića — 83 forinte 33 novčića, izdate na temelju osmanlijskog biljegovnog reglemana cd 30. travnja 1290.(1873.)Od ovog izdanja malo ih je došlo u promet, a oso* bito veće vrijednote, jer su se turske zalihe mogle upotrebljavati. Dne 10. listopada 1879. izašlo je opet novo izdanje iste vrsti sa vrijednotam od 1 novčić—24 forinta, a dne 1. studenoga 1886. od 1 novč.—25 forinti, a 1899., zatim 1912., 1916. i najzad 1917. izdate su još od 2 helera—50 kr. (30 vri* jednota).God. 1880. izdate su drvodesetina marke (HolzZehent Marken), t. j. za plaćanje desetinskog paušala lugaru od drva (u tovarima), donesenog u grad na prodaju iz državnih šuma. Tiskane su u Zagrebu u Dioničkoj Tiskari po 2 i 10 novčića sa natpisom »desetina«.Osim toga opstojali su od 2 i 10 helera biljegi za šib ce, a bilo je i trošarinskih maraka na pivo i šećer. Kakodi, Bosna je imala sve svoje zasebno. Bosanski bilježi, izdanje 1912., upotrebljeni su za vrijeme rata za okupirano područje Rusije i Srbije sa na* tiskom »K. u. K. Militarvervaltung«. Hrvatska. Hrvatska je odmah nakon prevrata tiskala tako zvane spomenmarke sa napisom »Hrvatska 29. listopada 1918«. u 4 vrijednote (10, 20, 25 i 45 filira). Još iste godine izašla je nova serija od 42 vrijednote franko i porto sa pretiskom »Hrvatska S. H. S.« na mađarske marke.Godine 1919. izdala je Hrvatska posljednje izdanje 15. siječnja u 12 vrijednosti: od 2 helera—5 kruna sa napisom »Državna pošta Hrvatska«. Te su marke upotrebljavane u Hrvatskoj, Međumurju. Dalmaciji i Vojvodini. Sva ta tri izdanja tiskana su u Zagrebu i to su prve marke, koje je Hrvatska sama izdala i prve uopće tiskane u Prečanskim Krajevima. U Hrvatskoj upotrebljavane su od godine 1850.—1871. Austrijske, a onda Mađarske Marke, što se vidi iz žigova: Agram, Zagreb—Agram, Zagrab—Zagreb, Zagreb, a sada je »Zagreb« latinicom i ćirilicom. Hrvatska i Slavonija dobile su nakon sklopljene zloglasne Hrvatsko-Ugarske nagodbe, 1. kolovoza 1868., kako je već prije spomenuto novinske marke (2 vrijednosti) od 1 i 2 krajcara (fiir Kroatien, sog. Militargrenze) sa velikim Mađarskim Grbom (većim nego u Mađarskoj) i to je faktično prva hrvatska marka. Isto tako su bili posebni bilježi sa vrijednotam od V2 kraj cera—20 forinti od 1. kolovoza 1868.1. travnja 1873. t. j. mađarski bilježi, a osim toga bio je još natisak »tamni dvoglavi orao«, a onda su mučke izdavani samo Mađarski bilježi. Također bio je i jedan zaseban biljeg od 6 krajcara za kalendar te od 1 i 2 krajcera za obavještenje (Ankiinđigungstempel) od 1. VIII. 1868. Na 10. VIII. 1925. zaključilo je hrvatsko filatelističko društvo (H. F. D.) izdanje milenijskih maraka (1000*godišnjice hrv. kraljestva) i zatražilo od Ministarstva pošta dozvolu, ali je dobilo odbijenicu na svoj podnesak od 15. X. 1925. Dalmacija. Iza prevrata trebalo je Dalmaciji u duhu vremena dati nove marke, ato su pod zimu 1918. godine bile poslate Crnogorske Marke, izdanje godine 1913., koje su Austrijski Vojnici prigodom okupacije tamo našli. Te su marke poslate na pretisak, ali preko Kupresa—Livno—Split, pa su zbog nevremena zapele i stigle u Dalmaciju, kad su već bile u prometu Slovenske Marke za sve Prečanske krajeve. Prema tome su te Crnogorske Marke opet vraćene Sarajevskoj Pošti, pa ih je Ministarstvo Pošta, sa drugim zalihama Bosanskih, Slovenskih i Srpskih Maraka, prodalo u Inozemstvo. Slovenija. Kod Slovenskih maraka treba napomenuti, da je iza prevrata i uz najnepovoljnije prilike Slovenija uzela na sebe dužnost, da izradi marke, koje su bile namjenjene Sloveniji, i te su marke tako lijepo ispale, da joj je Ministarstvo Pošta dalo nalog, da opskrbi markama sve prečanske krajeve. Ljubljanska Štamparija radila je dan i noć sa primitivnim sredstvima tako, da ima kod ovog izdanja raznih boja, papira, zubčanja, i time su te marke postale omiljene ne samo u našoj zemlji, već i čitavom filatelijskom svijetu. Kad je tiskanje bilo u punom jeku, buknuo je štrajk štampara, koji se je odugovlačio i država je bila prisiljena poslati u Beč postojeće klišeje. — Tako razlikujemo uz Ljubljanski kamenotisak i knjigotisak još i Bečki tisak. Ravnateljstvo Pošta i Telegrafa u Ljubljani izdalo je 3. siječnja 1919. marke od 3 helera do 10 Kruna a kasnije od 15 i 20 Kruna. Dne 24. lipnja 1920. godine izađe novo izdanje u parama i dinarima »Kraljestvo« i to od 5 para—10 Dinara. Izašle su i zasebne novinske marke, i to prve 27. svibnja 1919. godine od 2—30 filira, Bečki knjigotisak. Dne 20. rujna 1920. godine izašlo je Novinsko*pomoćno izdanje sa pretiskom »para«, vrijednosti od 2—30 pare. Dne 24. listopada 1920. godine izađu novinske marke sa crvenim pretiskom »Koroško, Glasovalna Cona A« ili skraćeno: »K. G. C. A.«, od 5 para—2 Dinara i prodavane su na pošti uz trostruku nominalu. Slovenija je izdala i svoje Porto marke, i to: 1. Ljubljanski kamenotisak i 2. Bečki knjigotisak, po 7 vrijednota, od 5 filira—10 Kruna, to u godini 1919., a u godini 1920. sa sretiskom »para« i »dinara«, i to na 15 filira franko 5—50 para, a na 30 filira 1, 3 i 8 dinara. Tu se također nalazi svake vrsti papira, tiska i t. d. Dne 16. siječnja 1921. godine izađe prvo zajedničko izdanje za čitavu državu, i to: od 5 para—10 Dinara; na pare bio je lik Regenta Aleksandra, a na Dinare Kralja Petra sa natpisom »Kraljevstvo S. H. S.«. Marke su vrlo lijepe, a tiskane su u Americi. Godine 1922. izađoše Dinarske vrijednosti od 1—30 Dinara, ali ne »Kraljevstvo«, već Kraljevina S. H. S.« i samo sa slikom Kralja Aleksandra.Poslije tog izdanja dala je naša država tiskati nove marke u Engleskoj: od 20 para—30 Dinara, a sada se nalazi u prometu marke tiskane u Beogradu: od 25 para—30 Dinara. U toku vremena potrošene su nekoje vrijednosti i budući da je iziskivalo mnogo vremena pribaviti iz Inozemstva nove marke, za to su neke vrijednosti, kojih je dosta bilo u zalihi, preštampane, tako zvani provizoriji, t. j. 20 para na 60 para, 1 Dinar na invalidske od 10 para, 15 para i 25 para; 3 Dinara, 8 Dinara, 20 Dinara i 30 Dinara na invalidske 15 para; 5 Dinara na »Kraljevina« 8 Dinara; 25 i 50 para na 3 Dinara Englesko izdanje. 3 vrijednosti invalidske 15, 15 i 25 para izdane su 20. siječnja 1921. godine, u dobrotvorne svrhe. Osim franko izdane su Porto Marke 10 i 30 para, zatim serija od 10, 30, 50 para, te 1, 2, 5, 10, 25 i 50 Dinara u 2 izdanja, i to: Beogradski i Bečki tisak. Srbija. Srbija ima svoje marke od godine 1868., kada je provedena reorganizacija poštanske službe u zemlji. Poštanski promet sa Inozemstvom vršio je levantski poštanski ured u Beogradu. Prvu potrebu maraka od 10, 20 i 40 para naručila je Srbija u Beču kod Državne Štamparije. Klišeji su pravljeni u toj štampariji, koja se bijaše obvezala, da će marke predati u Beograd 1. svibnja 1866. No pošto ih nije mogla dovršiti do toga roka, to je Ministarstvo Unutrašnjih Djela bilo prisiljeno štampati marke od 1 i 2 pare u Državnoj Tiskari u Beogradu. To su dakle prve Srpske Marke (sa Grbom po srijedi) i nije pravo, da ih se svrstava pod Porto Marke, nego kao novinske ili Freimarke. Te su marke upotrebljavane za Novine, koje su dolazile iz Inozemstva. Takih pograničkih pošta bilo je svega 3, i to u Beogradu za Austriju, u Aleksinci za Tursku i u Kladovu za Rumuniju. Klišeji su također pravljeni u Beogradu. Izrada je vrlo primitivna. Te marke nisu uništavane žigom, već su se morale lijepiti dijelom na novinu, a dijelom na pasac, i tako su većinom poderane i prema tome sačuvane rabljene vrlo su skupe. Godine 1866.. u mjesecu srpnju, stigoše iz Beča tiskane marke od 10, 20 i 40 para sa likom Knjaza Mihajla III. (Obrenović), a sa natpisom preko glave »K. Srpska Pošta« Knjaževska Srbska Pošta). Početkom godine 1867. izmijenjene su novinske marke Grbom sa markama od 1 i 2 pare, zubčane i rezane. Klišeji su pravljeni u Beču, a marke su tiskane u Državnoj Štampariji u Beogradu, skupa sa jnarkama od 10, 20, 40 para, tako zvani Beogradski tisak. Kada su upotrebljavane te Novinske marke od 1 i 2 pare, neda se utvrditi. Marke Knjaza Mihajla III. bile su u prometu još godinu dana iza njegove smrti, t. j. do 28. svibnja 1898. godine. Dne 1. srpnja 1869. stupila je na snagu poštanska komvencija sa Austrijom i Mađarskom. U 1 rejon spadala je Srbija i Mađarska, a poštarina je bila 25 para ili 5 krajcara za pismo, odnosno: 10 para i 2 krajcara za tiskanicu. 2. Rejon padao je promet Srbije i Austrije: 3 pare ili 7 krajcara obično pismo, a tiskanice isto kao za Mađarsku. Takse su za pisma među Srbijom i Austrijskim Poštama u Turskoj 50 para ili 10 krajcara, a za sve ostale zemlje 75 para ili 15 krajcara. Zato su 15. srpnja 1869. godine puštane u promet nove i prve vrijednote od 15, 25, 35 i 50 para kod izdanja Knjaza Mihajla IV., a mjesec dana kasnije od 1, 10, 20 i 40 para. Godine 1872. izašle su marke od 1 i 2 pare. Godine 1881. izađe nova serija (6 vrijednota) od 5 dinara—1 Dinar sa likom Kralja Milana IV. Godine 1890. izašle su nove marke sa likom Kralja Aleksandra I. (7 vrijednosti), od 5 para 1 Dinara. G. 1894. i 1898. 9 vrijednosti od pare— 1 Dinara. Godine 1901. vrijednota 9 od 5 para do 5 Dinara. Godine 1903., iza ubijstva Aleksandra I., bješe udaren pretisak sa Srpskim Grbom na pripravljene marke od 1 pare5 Dinara sa njegovim likom. Godine 1904. izašle su spomen marke od 5 do 50 Dinara, a godine 1905. od 1 pare do 5 Din. obične sa likom Kralja Petra. G. 1911. izdane su marke od 1 pare do 5 Din. sa likom Kralja Petra u uniformi i kapi. Godine 1914. izađoše marke sa likom Kralja Petra kao izda* nje od 1911. godine, a godine 1915. sa likom Kralja Petra na ratištu; marke su od 5 do 50 oara. Posljednje izdanje za samu Srbiju jeste takozvano »Krf izdanje« od 1918. do 1920. godine. U korist udruženja novinara izdala je Srbija godine 1911. 11 komada dobrotvornih maraka od 1 pare—5 Dinara. Osim toga imamo još maraka Srpske Pošte u Francu* skoj (Postes Serbes) iz godine 1918. od 1 centa—1 franka. Osim pomenutih prvih Porto maraka, izašla su još nova izdanja godine 1895., 1898., 1909., 1913., 1916. i godine 1920. onda zajedničke S. H. S. Crna Gora. Crna Gora izdala je prve marke 10. svibnja 1874. godine (7 vrijednota) od 2 novčića do 25 novčića, a 1893. jubilarno izdanje štamparije (1493.—1895.) 2 novčića do 25 novčića zatim godine 1894. (fijorini) od 1 novčića do 2 fijorina. Godine 1896. izašlo je isto jubilarno izdanje prigodom 200-godišnjice dinastije. Godine 1898. izašla je nova serija od 2—25 novčića. Godine 1902. izašlo je krunsko izdanje od 1 helera do 5 Kruna. Godine 1905. izašlo je spomen izdanje sa pretiskom na markama od 1902. (Ustav, Nikoldan 1905.). Godine 1908. izašlo je »para« izdanje od 1—50 para i od 1 do 5 Kruna. Godine 1910. izašlo je spomen izdanje (Krunisanje za Kralja) od 1 pare do 5 perpera, a godine 1913. posljednje službeno izdanje od 1 pare do 5 Perpera. Za vrijeme rata izdavana su u Inozemstvu, godine 1916. i 1921. razna izdanja izbjeglica, i to franko i porto marke. Godine 1894. izdane su prve Porto marke u vrijednosti od 1—50 novčića, a godine 1902. od 5 helera do 1 Krune. Godine 1905. izdana je spomen marka sa natiskom »Constitucion 1905.«. Godine 1908. izdana je serija od 4 vrijednote od 5—50 para, a godine 1913. posljednje marke također od 5 do 50 para. Sandžak. Sandžak je imao turske marke, dok nijesu izašle bosanske marke. Poslije okupacije B. i H. upotrebljavane su Bosanske marke sa poštanskim žigom »K. u. K. Feldpostekspozitur 1. Prijepolje« i »1. A. Plevlje« i 1. B. Priboj«, sve do godine 1908., kad je Sandžak povraćen Turskoj. Prekomurje, Međumurje, Banat, Bačka i Baranja. Osim pomenutih izdanja maraka, bilo je još pretisaka za Prekomurje, Međumurje, te Banat, Bačku i Baranju. Te su marke kratko vrijeme kolale u prometu i to za Prekomurje 29 različitih mađarskih maraka sa ručnim žigom SHS a u Međumurju 39 raznih maraka sa sličnim žigom, u Banatu i Bačkoj 53 raznih mađarskih maraka sa pretiskom »Banat— Bačka 1919.« a konačno u Baranji 2 serije 63 vrijednosti sa pretiskom »1919. Baranja« i razne oznake vrijednosti. Zaključak. U pogledu načina sabiranja maraka dosta se je pisalo. Sabirati bez sistema, neznači ništa. Kao glavna pomagala i upute za sabiranje služe razne vrsti albuma, u kojima su naznačene potanko države, godine, boje, a marke preslikane (Schaubeck, Borek), zatim katalogi, koji označuju državu, godinu, nominalnu vrijednost, prodajnu cijenu na burzi i ostalo, a osim toga daju pobliže upute pogledom na patvorine i na tiskanje, pa uopće čitav historijat odnosne marke (Michel, Senf Zumstein i t. d.). Najbolji je priručnik Kohl. Osim za marke, ima kataloga i za biljege, i to većinom u Francuskoj i Engleskoj, dok mi nemamo ni jednog (kod nas se toga malo sabire, a to jedan od glavnih razloga, zašto je sabiranje maraka kao i biljega kod nas slabo razvijeno. Držim da bi bilo zgodno i da bi se dalo urediti bar jedan jedinstveni katalog i album svih Slavenskih Država za marke i biljege, pa bi time uveliko poskočio interes napose za naše lijepe marke. Nekoje države naše krvi — na pr. Crna Gora — pravile su vrlo dobre poslove prodajom maraka. U Bosni i Hercegovini ima 5, 6 većih sabirača Evropskih Država, a napose lijepo uređene zbirke maraka Bosne i Hercegovine. Današnja vrijednost jedne takove zbirke reprezentira veliku svotu. Specijalnih sabirača Bosanskih maraka ima također i u Zagrebu, pa i po ostalim mjestima S. H. S., kao i izvan njezinih granica.U Sarajevu je iza prevrata osnovana Sekcija hrvatskog filatelijskog društva (sekcija H. F. D.) sa preko 100 članova. Kasnije pretvoreno u sarajevsko filatelističko društvo i na sastanke i dogovore zadnje godine dolazilo je redovno u društvo oko 20 članova, ali ne postoji burza maraka kao u Zagrebu, Beču, Berlinu i t. d.Poznata je stvar, da slabo prolaze marke onih država, koje nemaju svojih kataloga i albuma. Zato i mi dajemo naše marke jeftino u zamjenu za marke drugih država ili ih jeftino prodajemo tuđim burzama. Lanjske godine poduzeli su neki naši Bosanski stručnjaci izvjesne korake, da se barem Bosanskim markama podignu cijene u katalozima Takovih stručnjaka ima ne samo u Bosni, već i diljem naše države, a imena nekih poznata su i izvan naših granica (Račić, Gergorčić, dr. Altstadter, Dill, dr. Spaho, Ungar i t. d.) U Zagrebu izlazi »Priručnik Jugoslavenskih Maraka«. Nadam se, da će se radom stručnjaka te svih pravih filatelista podići u brzo-veći interes za naše marke u tuzem? stvu i inozemstvu, što bi svakako bilo od velike koristi.