Tragovi starog rudarstva u okolini Kreševa

GLASNIK ZEMALJSKOG MUZEJA,

Tragovi starog rudarstva u okolini Kreševa

Autori: VLADISLAV SKARIĆ

U svom djelu Die Handelsstrassen und Bergwerke von Serbien und Bosnien während des Mittelalters navodi Konstant. Jireček, da se kod Kreševa nalaze velika ležišta bakrene i srebrne rude sa tragovima starih rudokopa, a na obližnjem brdu Inču da ima starih pravaca (Schacht), iz kojih je vađena živina ruda. Kao centre starog rudarstva spominje on Kreševo, Deževice I Dusinu. Kako sam se zaingeresovao za našu staru rudarsku tehniku otišao sam u jesen 1934 godine u taj kraj, da potražim stare pravce (Schacht) i štolne (Stollen), stara troskovišta i vodene jazove. Rudna oblast, kojoj su bila središta Fojnica i Kreševo, prostire se od Tarčina do Busovače i Šebešića, a na zapadu obuhvata planine, koje dijele sliv rijeke Bosne od sliva Vrbasa, pa prelazi na gornji Vrbas u okolini Gor. Vakufa i u konjički kraj u Neretvi. Korisne rude ovoga kraja su tetraedriti, hematite, piriti I cinabariti. Tetraedrit je bez sumnje bio ona ruda, iz koje se u srednjem vijeku i prvih turskih stoljeljeća dobijalo srebro i bakar. Jireček u navedenom djelu spominje srebrne rupe u Deževicama i u Dusini. Na mnogim mjestima ovoga kraja nalaze se troskovišta, »a kojima se pored nesumnjivo gvožđane, krupno šupljikave troske, nalazi i mnogo tvrdih, staklastih troščanih komada boje plave, zelenkaste, maslinastožute i crne. Vjerovatno je, da ovakve raznobojne troske potječu od istopljenog tetraedrita. Po Jirečeku rudarska radnja je u Turskoj, pa dakle i u našem kraju, bila u 16 vijeku u nazatku, ali se u Bosni kopala i topila gvozdena ruda sve do austrijske okupacije. Bakreni rudnici već sredinom 17 vijeka, a može biti i prije nisu radili.ž) Na svojoj ekskurziji po kreševskom kraju svoja sam lična opažanja popunjavao vijestima, koje sam dobijao od ljudi tamošnjeg kraja. U polju pred Kreševom, s lijeve strane rijeke Kreševice odveden je iz nje jedan jaz (Sl. 1), koji u luku teče poljem. Blizu njegova donjeg kraja ima na njemu jedan mlin sa tri vitla, koji je napravljen na mjestu. gdje je nekada stajala rudnica (Schmelzofen). S jedne i druge strane donjeg dijela jaza stoje velike gomile troske, rđasto-crne, porozne i staklaste, boje plave, zelenkaste, maslinasto-žute i crne. Desna troščana haodina (Halde) duga je preko 100 m, a visoka 2-3 m. Kraj mlina haodina ima visinu od 5 m, a u osnovi je široka do 30 m. Haodina lijeve strane je i kraća i niža. U samom Kreševu u mjestu gdje je škola, nađeno je pri kopanju temelja mnogo troške, temelji od jedne kalhane (topionica) i jedan veliki komad olova. Odmah iznad Kreševa, u dolini Vranačke rijeke nalaze se stari zapušteni jazovi, a u njihovoj blizini velike haodine troske. Gornji dio dola, iznad sela Vranaka, nema rudinika osim baritinih, koja se eksploatišu od skora. Ali je rudama bogat do Kostajnice.. Njegove strane su izrivele, pune su ugljarskih upina i rupa od pravaca, između kojih se spuštaju odozgo do potoka točila (Riese). Odozdo naviše vode u kratkim oštrim okukama uzani rudarski putovi. Kraj potoka se na mnogim mjestima nalaze vodeni jazovi, ozidine od zgrada, gdje su bile peći za topljenje rude, i haodine od groske. Na jednom se mjestu nalazi nezatrpan dubok pravac, zvan Obereka Rupa. Ona se, po kazivanju ljudi ovoga kraja, u dubljini grana u više hodnika. U jednom kraju se u dubljini nakupila podzemna voda u malo jezerce, kome se ne zna kuda otječe. Po unutarnjim zidovima nalaze se, vele, stari orti (Ort) i u njima žice od tetraedrita i cinabarita. Pred rupom se svršava jedan vodeni jaz, a do njega se vide neke ozidine. Malo niže stoji nevelika gomila isitnjene rude, u kojoj ima komadića malahita, azurita i cinabarita. Troske ima malo. Vjerovatno je, da ruda ovdje nije topljena, nego da je nošena nekuda dalje. Na drugoj strani potoka nalazi se, kako kažu Bakrena jama. Kosa iznad istočnih pristranaka Kostajnice zove ce Rudana. Po kazivanju Kreševljana sav kraj istočno od nje, a sjeverno od sela Vresice i Vidoševića, a to je planina Međuvršje(Meorše), bogat je rudama. On je sav izriven pravcima i točilima. Mjestimice se nalaze po dva pravca u neposrednoj blizini jedan do drugog. Takve rupe bliznice sam viđao i ja po Kostajnici. U dolu sela Kojsine ima tetraedritovih žica. Jedan čovjek iz Kojsins pokazivao mi je komade hematita, koje je našao na svojoj njivi. Nisam imao prilike da nađem gomila od troske. Ali je vrlo vjerovatno da je rudarske radnje bilo i ovuda, jer je Kojsina izrazito rudarsko selo sabijenog tipa. U planini Inču, koja se diže iznad Kojsine, ima cinabarita. Po kazivanju Kreševljana istočne strane Inča su siromašne ovom rudom. Ali se na zapadnoj strani planine pojavljuju bogatije žice cinabarita ima tragova da su bile eksploatisane. jedan stari zapupšeni pravac pretražio je jedan zakupnik i udario je ma njega gvozdena vrata, da neovlaštenima spriječi vađenje rude. I turske vlasti su branile neovlaštenima eksploatacije cinabarita, a prestupnike su kažnjavali teškim globama. I sada još ima ljudi, koji umiju vaditi živu iz rude nekom primitivnom metodom dectilacije. Jedan čovjek je našao zakopano u zemlji kod Vrela više sela Vranaka 14 komada zemljanih lončića za topljenje žive. Dva sam komada nabavio za naš muzej. Na jugozapadnoj strani Inča spušta se prema selu Deževicama planinski kraj Zlatarica. I za njega sam čuo, da je izriven rudnim rupama. Još su mi kazivali ljudi, da je preko Zlatarice dovedena bila voda za rudarske poslove iz planine Bitovnje i pokazali su mi tobožnji vodepi jaz. Ali ono, što sam vidio, nije nalik na jaz. Kraj oko Deževice I Dusine bogat je rudama. Sve do austrijske okupacije i još koju godinu iza toga kopano je tu i topljeno gvođže. Naročito je bilo cijenjeno dusinsko gvožđe. Na austr. karti 1 : 75.000 označene su topionice i kovačnice gvožđa imenom Majdan (Eisenhammer). Jedan takav lokalitet nalazi se na potoku Nevrama iznad Deževica. Drugi je ispod Deževica na sastavcima Nevara I Želejnice. Treći je ispod Dusine na ušću potoka Brložnika, a četvrti niže na Željeznici u selu Vrtlima. Na staro rudarstvo sjeća brdo Saška Rupa iznad Dusine. Idući za tragovima starog rudarstva pratio sam potok Ievra uz vodu iznad Deževica. S obadvije strane potoka sam vidio zapuštene jazove i kraj njih velike haodine od troske, ponajviše gvožđane. U strani iznad potoka Rajčevca za tridesetak metara iznad njega, nalazi se dobro očuvan gornji dio jednoga zasutog pravca, koji se zove Bakrena Jama (Sl. 2). Jama je kao lijevak. Gornji promjer joj iznosi oko 7 m, a duboka je 3 m. Sa strane vodi k njoj vodi jedan otvoren prokop (jarak). Crtež jedne jame iz rudarskog kraja Stare Rijeke u Bos. Krajini pribavila mi je gdjica E. Latal, rudarski inžnjer u Ljubiji. Na ovoj krajiškoj jami bio je postavljen horanj(čekrek) za izvlačenje rude iz jame. I na Bakrenoj Jami je bio, dakle, nekada postavljen horanj, do koga su prokopom pristupali radnici, koji su ga okretali. Na haodini kraj Bakrene Jame sam iašao nekoliko komada rude prevučene malahntom. Nisam imao dosta vremena, da istražim šumovite strane iznad Nevara, ali me je moj pratilac, seljak iz Deževica, uvjeravao, da se po šumi nalazi mnogo rupa i upina. Nekoliko upina sam vidio i ja. Ispod sastavaka Nevara i Rajčevca, blizu Zdravog i Bakrenog Vrela, nalazi se na desnoj strani Nevara jedan veliki stari jaz. Kraj njega sam nalazio komidića rude, prevučene navlakom od malahita. Odmah tu, ali na drugoj strani potoka ima jedna poveća haodina od troske plave, crne i tamno-žute boje. Istočne strane iznad Nevara zovu se Kolovaje(Kolovađe?). Niže odavde, blizu vode Grozničavice, nalazi se jedan stari, pokvareni jaz, koji se u svom donjem kraju proširuje u jedan oveći ravni prostor, oivičen putom i sa dva, vještački podignuta nasipa, visoka oko 1 m (Sl. 3). Moj pratilac ga zove lađom Sa donje strane i od strane potoka lađu podupire zid od krupna kamena. Ovaj basen je služio za skupljanje vode, koju je jaz dovodi. Lađa je duga 36 m, a široka 7 m. U donjem uglu, od strane potoka, lađa je otvorena, nema nasipa. Tu je bila ustava, s koje je padala voda u badnjeve i okretala kola i vretena u kalhani (topionici). Od topioničke zgrade nema više ni traga. Odmah kraj topionice stoje velike gomile troske. Na jednom mjestu u ovom kraju sam opazio, da sav jaz nije mogao ići jednom stranom potoka, jer su njegovu razvitku ometale vertikalne stijene, koje se dižu iz samog potoka. U ovom slučaju ili je ona partija jaza pored stijena bila sagrađena od dasaka, ili je gornji dio jaza išao drugom stranom potoka, na je daščanim mostom bio preveden na protivnu stranu. Dalje niz Nevra, ispod sela Deževica, na putu u Dusinu, nalaze se s desne i lijeve strane po šumi i golijetima zakopine; desno na Gumancu lijevo u Kukavici. Po kazivanju, tu se nalazi živina ruda. Ja je nisam našao. U Kukavici je jedan zakupnik zauzeo jedan stari rov i udario na njega gvozdena vrata. Na Gumancu jedan pravac (Schaclit) komunicira sa jednom štolnom, čiji se otvor nalazi dolje kraj potoka. Dalje niz potok, pa mjestu, gdje Nevra utječe u rijeku Željeznicu, nalaze se na više mjesta gomile troske. Najveće su na lijevoj strani Željeznice, siram ušća Nevara, kraj kuće Marka Keglja. Tu su čitavi brežuljci od troske, većinom krupno šupljikave, gvožđane. Ali se u njoj nalazi i dosta staklaste troske raznih boja. Ovo troskovište mora da je vrlo staro, jer ga Kegelj zirati, što ne bi moglo bi gi, da je troska iz mlađih vremena, jer bi ona bila potnuno sterilna. Po kazivanju Keglja trokovišta ima mnogo i dalje uzvodno uz Željeznicu. Pred selom Dusinom, gdje potok Brložnik utječe u Željeznicu, na mjestu, koje je na karti obilježeno imenom Majdan, ima opet velikih gomila gvožane troske. O kvalitetu gvožđa ovih krajeva čuo sam od Kreševljana, da je najbolje gvožđe dobijano iz rudnika u Dusini, naročito sa brda Sipotljevuce. Običaj je bio dobavljati gvozdenu rudu sa raznih strana, pa je miješati i topiti, da se dobije gvožđe željenog kvaliteta. Rudarsko zanimanje stanovnika utjecalo je na tip rudarskih naselja. Mi doduše ne znamo kakvog su tipa bila bosanska sela u srednjem vijeku. Ali prema karakteru stočarsko-ratarske privrede i zbog brdovitosti zemlje vrlo je vjerovatno, da su bosanska sela i u srednjem vijeku bila razbijena. U ravnici su dakako bila sela zbijenija. U fojničkom i kreševskom kraju lijepo se mogu opaziti razlike između sela razbijenog tipa i zbijenih sela, koja su, čini mi se, postala takva zbog rudarskog zanimanja njihovih stanovnika. Rudari su se malo bavili zemljoradnjom, pa im nije bilo pogrebno, da imaju zirage blizu kuća. Zato su kuće gradili jedan uz drugog na malom prostoru zemlje. Rudarska sela ovog i fojničkog kraja su toliko sabijena, da među kućama često puta nema nikako okućnice i voćnjaka, ili ih ima vrlo malo. Najtipičnije je u tom pogledu selo Vranci (Tabla VIII) blizu Kreševa, koje ni sada, zbog zanimanja svojih stanovnika, nije težačko selo. Kuće su u selu mjestimice toliko sabijene, da među njima ima vrlo malo slobodnog prostora, ili ih rastavljaju uličice nevelike širine. Ovdje je nesumnjivo stari rudarski i kovački rad djelovao, da Vranci postanu selo vrlo sabijenog tipa. Vrančani su i sada, iako već davno prestao rudarski rad, pretežnom dijelom kovači. Oni su I o načinu svoga življenja pravi malograđani, kao i stanovnici susjednog Kreševa . Odjevaju se kao Kreševljani. Kada dolaze u Kreševo oni su čisto odjeveni i oprani. Nisu lakomisleni kao drugi seljaci ovoga kraja, iako im kovački zanat donosi malu zaradu, nego štedliivo žive od onog, što zarade. Kreševska trgovci, kod kojih kupuju što im treba, hvale ih, što se pe zadužuju na dužu rokove i one svoje kratkoročne dugove plaćaju uredno. O seljacima drugih sabijenih sela nemam detaljnijih podataka, te ću samo spomenuti, koja su još sela ovoga kraja sabijenog tipa. Takva je Kojsina. Njene kuće stoje na jednoj kosi, poredane s jedne i druge strane puta, koji vodi iz Kreševa u Deževice.Deževice (Tabla VIII) su planinsko selo, na visini od 950 m, pa bi zato, što je planinsko, trebalo da je razbijenog tipa. Ali nije tako. Selo Dusinu nisam vidio, ali sam vidio na katastralnoj karti, da su njene kuće podalje jedna od druge nego u ona tri sela. Iako ne spada u krug mojih opažanja u kreševskom kraju, ipak ću, radl ilustracije sabijenog tipa rudarskih sela, spomenuti i dva sela fojničkog kraja.Tjesšilo je nesumnjivo bilo rudarsko selo. U njegovoj neposrednoj blizini nalaze se rudarske rupe i haodine. Njegove su kuće poredane po jednoj kosi između potoka Pavlovca i Željeziice. Kuće su vrlo blizu jedna druge. U sredini među kućama ima jedno proširenje, na kome je do nedavno stojala jedna stara lipa, a otskoro je tu podignut jedan visok krst od drveta. Ovo proširenje Tješnljani zovu Brdo iako nije ni malo uzvisitije od okolnih kuća. To me je iznenadilo, jer sam očekivao, da ću čuti ime Trzan, kao što se u mnogim selima po srednjoj Bosni zovu takva proširenja među kućama. No Tješiljani uopće ne znaju za apelativ trzan. Vrlo sabijenog tipa je i selo Bistrica (Sl. 4). U njoj su kuće bliže nego li u Vrancima. Selo leži u visini id 950 m, a nalazi se u starom rudarskom kraju, gdje ima starih rupa, velikih haodina i ostataka od zapuštenih vodenih jazova. U govoru ljudi kreševskog kraja ima još sačuvanih starih rudarskih termina. Nekoliko ih je naveo Slavoljub Bosnjak (Fr. Jukic) u djelu Zemljopis i Povjesnica Bosne. Na svojoj ekskurziji čuo sam i ja nekoliko. Termini su djelomično nemački, a djelomično naši. Njemački su šćona (Stollen),orag(Ort),haodina(Halde), horanj (Horn) i puntrof(kotarica za izvlačenje rude iz rupa). Naše su riječi pravac (Schacht),rudnica(Schmelzofen),teklac (veliki komadi stalenog gvožđa, koje se pri topljenju nakupi na dnu rudnice). Sitni komadi gvožđa, koji zaostanu u trosci, zovu se rogačii. Tuđe će riječi biti I upina I duganja.Upina je uravnjen prostor, na kome se postavlja žega (Meiler) za kađenje uglja. Duganjom zovu u Vrancima kovačnicu. Riječ ceh (Zeche), koja u njemačkoj rudarskoj terminologiji znači rudnik, rudna rupa i društvo organizovaiih rudara, upotrebljavaju u kreševskom kraju u značenju rudne žice. Ali samo kada se radi o jednoj rudnoj žici, koja se pojavljuje na jednoj strani doline, pa se nastavlja na drugoj strani iste doline. Među geografskim imenima ovoga kraja ima tri imena, koja mi zvuče tuđinski. Najbliža je pomisao, da su njemačkog (saskog) porijekla. Ja se ne smatram spremnim, da ih istumačim, nego ću samo napomenuti, šta mislim o njihovu porijeklu. Potok, što teče kroz Deževice, zove se Nevra (nom. plur., a genit, glasi Nevara). U njegovu izvornom kraju istim se imenom zove i šumovita strana iznad njegove desne obale. Sudeći po pluralskom obliku imena, ono prvobitno nije moglo biti ime potoka, nego je označavalo onu šumovitu stranu viš njega. Pluralski oblik vodi daljem tumačenju. Može biti, da je u onoj strani bilo u većoj množini nečega, što se zvalo nevr, nevar, pa da je od toga postalo ime Nevra. U starim njemačkim tekstovima adjektiv neu dolazi u obliku new,no da li se tako i izgovarao ne znam. U 13 članu iglavske rudarske uredbe, koja je postala pošljednih decenija trinaestog stoljeća spominju se newegenge (nove žice). Da nije i ime Nevra postalo jednom prilikom kada su otkrivene u ovom kraju nove rudne žice? Planinu inače muslimani zovu Hinač. Da ova planina ili jedan njen dio mije bio svojiia (Erbe) kakvoga Sasa, koji se zvao Hinz, pa se po njemu nazavao Hinač (sc. brijeg, ceh ili nešto drugo)? Selo Vranci glasi u genitivu Vranaka. Osnova dakle glasi Vrank. Da nije ovo kakav čovjek iz njemačkog starog vojvodstva Franačke (Franken)?

Arhivi štampe
Historijski arhiv štampe

Besplatne digitalizirane verzije najranije štampe u BiH.

Savremena štampa

Stotine hiljada tekstova iz najznačajnijih publikacija iz BiH i regiona od 2003. do danas.

Istraživanja i analize

Online arhiv istraživanja i analiza nevladinih organizacija iz jugoistočne Europe.

Pretplata

Za pristup cijelim tekstovima i dokumentima pohranjenim u INFOBIRO digitalnoj arhivi, potrebno je da imate pretplatu za korištenje usluga arhiva. Kako se pretplatiti možete pogledati ovdje