Boraveći godine 1891. u Bosni išli smo jednom i u Foču. Tom prilikom vidili smo na cesti između Rogatice i Goražda, kod hana Prače, neki stari drveni most, koji u ono vrijeme već nije saobraćaju služio, ali koji je bio još sasvim čitav. Taj stari most na rijeci Prači, koji je još iz turskoga doba, t. j. prije austrijske okupacije poticao, stojao je niže nove gvozdene ćuprije, preko koje smo tada prelazili. Kako nas je lijepi oblik staroga drvenoga mosta zanimao, to smo ga u svojoj bilježnici skicirali i zabilježili smo ujedno i glavne omjere njegove. Drvene su ćuprije obično od vrlo proste konstrukcije; pri njihovom građenju ima se sveđ na umu, da se samo onoliko građe utroši, koliko je taman potrebito, da se stvori pouzdan prijelaz. Ovdje pri ovome starome mostu pak nije se štedilo drvo, utrošeno je vrlo mnogo, a to s namjerom da se ne samo pouzdana već i lijepa građevina stvori. Takav je postupak samo mogućan u zemlji, gdje ima mnoge šume, i gdje drvo po sebi upravo ništa i ne košta. Ali pri ovome djelu nije samo drvo, nego su zacijelo i sječa njegova i podvoz do mjesta upotrebe prejeftini bili, jer su sve to, u ono tursko doba, svakako seljaci besplatno činiti morali, tako, da je trošak obuhvatao jedino izdjeljavanje greda i sastavljanje samoga mosta. Sastav mosta. Moštanice iliti glavni nosači, na kojima počiva pod ćuprije, sastoje se iz tri, nasatice položene grede, koje imajujednaku dužinu od 337 metara. Nismo tada razabrali iz koliko je komada svaka greda sastavljena bila, ali nećemo pogriješiti, ako prema rečenoj dužini ustvrdimo, da je morala sastavljena biti od tri, otprilike jednako duga komada. Svaku moštanicu pak podupiru podložnice, kojih ima na svakome kraju od mosta po deset, i koje su tako namještene, da se jedna nad drugu nadnosi.Sve te podložnice skupa tvore kao neko krilo. S tim rasporedom pak dobi most vid luka. Ova dva krila, što ih tvore podložnice nisu tek ukras, nego su potrebite konstruktivne česti mosta, koje kako već rekosmo, podupiru one dugačke, tropole moštanice. Samo s pomoću tih krila mogao se savladati poveliki raspon mosta, t. j. odstojanje dvaju pobočnih zidanih uporišta. Moštanica (glavnih nosača) bilo je svega tri. Vrh moštanica položene su poprečice pragovi, koji tvore podmostak, t. j. pod mosta. Povrh poprečnica, s desne i s lijeve strane mosta, položena je nasjenica, u koju su usađeni stupci, a ovi pak nose vjenčanicu. Ovi potonji dijelovi sačinjavaju prislon, t. j. ogradu mosta. Tamošnji seljaci rekoše za ovu konstrukciju, da je to „ćuprija na santrač“. Ukoliko znamo, naziva se santračem ona kolutasta drvena podnica (krug), koja se pri kopanju bunara na dno meće. Ovdje pak značiće „na santrač“ toliko koliko na luk.