U seriji knjiga Srpskog Etnografskog Zbornika, koje izdaje Srpska Kraljevska Akademija Nauka u Beogradu, izašlo je do sada 10 knjiga pod naslovom: »Naselja Srpskih Zemalja«, sa 9 knjiga sa imenom: »Naselja i poreklo stanovništva«. U njima je pod uredništvom profesora Cvijića izašlo preko 50 radova njegovih učenika i saradnika o ispitalim oblastima naše zemlje i naroda. Uvodna je rasprava u prvoj knjizi: »Antropogeografski problemi Balkanskog Poluostrva« od samoga urednika »Naselja«. Uočio je i u toj raspravi ustanovio je geograf Cvijić najbolji noznavaoc Balkanskog Poluostrva. da su »etnografsko jezgro našega naroda Vasojevići i Drobnjaci sa starovlaškim krajem i Hercegovinom, koje nosi naša najpregnantnija etnička obeležja; Oni su zbog velike plodnosti i ekspanzivnosti po mnogim oblastima raznose i krepe one periferijske narodne delove, koji su popuznuli« Treći je rad u prvoj knjizi »Naselja« Svetozara Tomića »Drobnjak«. Kad se pažljivo pređu svih 19 knjiga »Naselja« pada u oči množina iseljenih Drobnjaka, koje su našli saradnici Cvijićevi u ispitanim oblastima. Podatci su razbacani u 19 knjiga »Naselja«. A da se može pratiti uticaj nove geografske i socijalne sredine na iseljene Drobnjake, ukazuje sve više notreba, da se dade pregled iseljenih drobnjačkih porodica po ispitanim oblastima. To bi znatno olakšalo pratiti način i proces prilagođavanja novoj sredini, etničko stapanje i asimilaciju. Tim je to od veće važnosti i interesa, kad se uzme u obzir da su znamenite naše istorijske ličnosti drobnjačkog norekla: Novica Cerović proslavljeni junak u eposu »Smrt Smail-age Čengića«, koji je iz matice Drobnjaka; predsednih Karađorđevog Praviteljstvujuščeg Sovjeta Mladen Milovanović; slavne vođe Prvog Srpskog Ustanka braća Čaranići (zbog njih je spor dali su Kuči ili Drobnjaci); Vuk Karadžić, narodni književni i prosvetni reformator; vojvoda loznički Anta Bogićević; pobratim knjaza Miloša Amidža Paštrmac s kojim se Vuk rođačao; državnik Ljubomir Kaljević; istorik i akademik Ljuba Kovačević; Vojvoda Živojin Mišić i prota Milan Đurić. Ostavićemo posle da zasebno izložimo promatranja o osobinama iseljenih Drobnjaka u okolini Sarajeva i na Glasincu prateći uporedo njihove prosječne vrijednosti i znamenite historijske ličnosti, posmatrane u historijskoj perspektivi. Ovde ćemo dati samo pregled iseljenih Drobnjaka u raznim ob lastima. Pre nego pređemo na samo pobrajanje iseljennh drobnjačkih porodica i počnemo navađati sela i oblasti, gde su se naselili potrebno je i u najkraćim pozetima dotaći se geografskog položaja njihove matice Drobnjaka, etničke kompozicije njezinog stanovništva i kako se formiralo njihov pleme. Geografski položaj Drobnjaka i njegove granice. Plemenska oblast Drobljaka nalazi se njenom ispitivaču Svetozaru Tomiću u staroj Hercegovini na severo-istočnoj njenoj strani, na severnoj strani stare Crne Gore između plemena na istoku Šaranaca i Gornje Morače; na jugu Nikišćke Župe, na zapadu Plive, a na severu Tare. Na severo-zapadnoj strani plemena na samoj granici pivskoj i drobljačkoj uzdške se Durmitor. On je u širem znanju planinski naziv između reka Pive, Tare i Korita Drobnjačkog; a u užem značenju pod Durmitorom razume se onaj splet najvećih vrhova durmitorskih između Pivske Planine. kanjona Sušice i Crne Gore, ravnih Jezera i ogranaka durmitorskih: Ivice, Polja, Studene (Nas. I. 361. i 362.) Pravi Durmitor sa najvišim visovima Đirova Pećina 2528 m i Šljeme ne spada sav drobnjačkom udutu, nego jedan manji deo pivskom udutu sa velikim nametom nečitoga snega. Od Durmitora kao od kakve velike centralne mase pružaju se planinski venci zvezdasto i isnunjava celo pleme (Nas. I. 366.). Ima glacialnih cirkova i jezera glečerskog porekla. Vode drobnjačke pripadaju slivu Crnoga Mora. Odvodi ih voda Bukovica dalje Komornica Prvi, a ova Drini (Nas. I. 368.). Zbog mnogih jezera ceo jedan kraj zove se Jezera. Drobnjak ima tri značenja. Pravi je Drobnjak upravo Drobljačko Korito. To je uvala kada se posmatra sa Ivice ispunjena mnogim obrdipama i kosama krečiastog sastava, a ispresecana rečnim dolinama i sa svih strana opkoljena je visokim planinama, koje su zimi neprohodne zbog velikih mećava i snegova. U Drobnjak se u širem značenju podrazumeva pored Drobnjačkog Korita i Jezera. To je velika visoravan plića kotlina između Durmitora, Ivice, ogranaka Sinjajevine i reke Tare (Nas. I. 379.) Po Nićiforu Dučiću u Drobnjak spadaju i Uskoci i Šaralci. Etnička kompozicija stanovništva i formiranje plemena. Najstarije su drobnjačke porodice: Milašinovići na Previšu, Džukići na Kutnjoj Njivi, Kurepi Kurepovi u Tušini i Vukovići Moljsvići na Dobrim Selima. Priča se da je deo Drobnjak s ognjišta ove četiri kuće vatru proširio. Potomci njini time se ponose, i kad im ko god prebaci kako im se ne zna ko su, ni odakle su, oni odgovore dim u dim: »šta ti govoriš, kad si iz naše kuće vatru odnio, te u svojoj propirio«. (Nas. I. 436.) Verovatno su te četiri porodice preostale od onih ponosnika Drobnjaka krajem XIV. veka, koji su na konjima prenosili robu espap dubrovačkih trgovaca u Srbiju (K. Jiriček, Spomenik XI, 7) o dkojih su se mnogi iselili dolaskom Turaka i zastojem trovačkog rada između Dubrovnika i Srbije. Pomenuti ispitivač Drobnjaka zabeležio je opšte poznato predanje o poreklu pet bratstava,koje se u Drobnjaku svuda jednako priča. Pre 350 g. Krenulo je pet jakih porodica iz Rudina, koje su nekom dalekom srodstvu. To svedoči jedna slava i zajedničko seljakanje. To su porodice: Vulovići, Đurđići, Kosorići,Tomići i Cerovići. Te ove porodice nisu starosedeoci ni u Rudinama, nego su se tu doselile nz Bosne. Navodno su krenule od Travnika zbog turskog zuluma, kad su Turci Bosnu zauzeli, i nastanili se u Rudinama, gde su se vrlo brzo namnožili i obogatili tako da su osnovali sela onde gde je pre njih bilo pusto. Đurđići su živeli u Đurđevu Dolu, Tomići u Dukatu, Cerovići u Cerovici, Njeguši pod Njegušem. Kada Turci zauzeše Hercegovinu i podigoše tvrd grad Onogošt (Nikšić), krenuše iz Rudina tih šest porodica oko 1550. g. Oni ispod Njeguša odu na Njeguše1 koja se tako prozove. Ostalih pet porodica krenu pod Durmitor i to: Vulovići se nastane u Vijeloj; Cerovići, koji se prozvaše po selu Cerovici, u Tušinu; Tomići prvo na Dubrovsku, pa posle na Previš; Đurđići u Komarnici, a Kosorići na Kosorićima. Svi i na Njegušima i u Drobnjaku imaju istu slavu sv. Đorđija, a istu preslavu sv. Nikolu (Nas. I. 438.). Sve pet ovih porodica bile su toliko snažne, da su i starinci uzeli sv. Đorđa za slavu, a svoju slavu sv. Nikolu za preslavu—prislužbu. Po plemenskoj odluci, koji se ne bi tome pokorio, odmah su ga progonili iz plemena. Druga grupa porodica po doseljenju mlađih jesu: Karadžići, po jednim iz Banjana, a po nekim iz Vasojevića, gde i danas ima Karadžina Glavica (ova je verzija verovatnija) i nastani se u Petnjici, Jakšići ili Jaukovići takođe iz Vanjana presele se u Pridvoricu i Abazovići presele se iz Pogane u Rudinama. Jedna se polovina nastani na Pošćenju, a druga na Dužima. I ove se porodice pokoriše i uzeše sv. Đorđija za slavu, a svoje dosadašnje slave Karadžići i Jakšići sv. Arhanđela, a Pošćenjani sv. Savu, okrenuše za preslavu—prislužbu. Mnogo docnije doselili su porodica Kaljabići iz Trepača iz Banjana i nastatniše se na Mokrome i Pejanovići iz Crmnice iz sela Godinja na Godijelje. Može se s pouzdanošću uzeti, da je celo današnje drobnjačko stanovnnštvo od 14 navedenih porodica i to 4 starinačke, a 10 doseljene u tri perioda (I. 439.). Pleme se sve više množilo najviše priraštajem stanovništva. Krvno su se srađali među se u naraštajima i stolećima. Živeći stolećima u surovoj geografskoj sredini na domak večitoga snega i to krutim plemepsko-patrijarhalnim životom razvijao se tip Drobnjaka, koji ima mnogo smisla za disciplinu i dugotrajan rad, organizatorskih sposoblosti, težnju progresu, a usto je sa nešto autokratskih sklonosti i navika. Osetila se uskoro potreba da se razmaknu granice plemena. Po plemenskoj odluci Drobnjaka na Zbornoj Glavici proteraju preko Tare stočarsko pleme Kričke—Kričkove, koji su sa stokom i katunima bili po Jezeru do Ivice. Struje iseljavanja i pregled iseljenih porodica. Stanovništvo se Drobnjaka sve više množilo sve više priraštajem. Osetila se potreba iseljavanja i sa manjim neposrednim povodom za seobu. Privlačila ih je najviše pitoma plodna Šumadija sa više pogodaba za život, čije je stanovništvo proređeno za dveju velekih seoba u Ugarsku. Migracione su struje tekle u glavnom u pet pravaca.Preko Polimlja i Potarja u Stari Vlah, a odatle jedan mlaz preko središljih šumadijskih oblasti u Podunavlje, a, druog prema Mačvi prema Bosni, okoloni Sarajeva i na Glasinac; prema Hercegovini i Primorju; i neznatnnje prema Metohiji i Albaniji i prema staroj Crnoj Gori. 1. Prema Srbiji Karađorđeva vremena. U Srednjem Polimlju i Potarju, oblastima Novopazarskog Sandžaka, našao je antropogeografski ispitivač Petar Mrkonjić (Atanasije Pejatović) ove drobnjačke porodice: Veseličići u selu Mažićima Slave Nikolj-dan. (I. 317.). Petrići u Kosenici iz Tušine. Slave Đurđev-dan. (I. 334.). Cerovići u selima Grevo i Potpeće iz Tušine. Slave Đurđev-dan. (I. 339.). Arsenijevići (zovu ih i Lučići i Jelovci) u naseljima Bobovo i Gornji Meljak. Slave Lazarevu Subotu. (I. 315.). Nenadići (Kneževnći) u naseljima Crljenice i Barice. Slave Lazarev-dan. (I. 330.). Loncovići u selima Crljenice i Bučje. Slave Jovanj-dan. (I. 327.). Đurđevići u Vrbovu. Slave Jeremijev-dan. (I. 322.). Drobnjaci u Kovaču. Slave Savin-dan. (I. 321.). Drobnjaci ili Dromljan u selima Mednjica i Mrčkovina. Slave Usjekovanije. (I. 321.).Drobnjaci (zovu ih i Radulovići) u Seljanima. Slave Lučin-dan. (I. 321.). Drobnjaci u naseljima: Seljani, Vrbica, Dubravčići, Miljevići, Židovići i Kričak. Slave Đurđev-dan. (I. 321.). Dučići u selima: Straševac, Koritnica i Karoševine. Slave Tomin-dan. (I. 321.). Njani (Bjelići) u selima: Čidinje, Zvjezd, Babine, Rogušje i Orovac. Slave Đurđev-dan. (I. 331.). Dukići u selima Meljak i Trnavice. Slave Arhanđelov-dan. (I. 321.). Mijatovići (Leovci, Ćukovići) u selima: Poblaće, Krće i Bobovo. Slave Jeremijev-dan. (I. 329.). Popadići (Starčevići, Batrićevići i Cuveri) u selima: Obarde. Zvjezd, Junčevići, Vijenac, Strmećica, Kamena Gora i Jabuka. Oni su od bratstva Kosorića i slave Đurđev-dan. (I. ,331.). Tomići u selu Kričak. Slave Nikolj-dan. (I. 337.). Relje (navodno od Relje Krilatice) u selima: Babine, Zvjezd i Junčevići. Slave Đurđev-dan. Od njih su Popadići. (I. 333.). Goljevići u selu Vrulje. Slave Đurđev-dap. (I. 319.). U Donjem Dragačevu, užoj oblasti Staroga Vlaha, našao je ispitivač Dr. Jovan Erdeljanović ove drobnjačke porodice: Jovaševići (Jovaši) (14 k.) u Markovici. Doseliln su pre Laudonove Krajine. Slave sv. Đurđa. Jedni su odselili u Prijeljinu (srez ljubićki). (I. 124.). Bukvići (11 k.) u Pilatovićima. Slave Sv. Đurđa. Ima ih u Tavniku (srez ljubićki) sa promenjenom slavom Sv. Stevan. (I. 148.). Matovići u Puhovu iz Hercegovine (Drobnjaka?). Došao čukunded. Slave Đurđev-dan. (I. 177.). Ćalovi (Đalovići) u Tijanju. Slave Đurđev-dan. Od njih su Stanišići i Miletići. Ćalova ima u susednim Beokama. Tvrde kao pouzdano da su sa Ćalovima jedna porodica i iz iste kuće Čarapići (u podunavskom Belom Potoku i u Ljubićskoj Rakovi) I Ćurići u Mačvi. Dragovići i Bogdanovići u Rozači. Doseljeni su prije 130.g iz Radaljeva ( u srezu moravičkom), gde ih ima i sada. Drugi su od ove porodice otišli u Taminik (srez Ljubićski) I zovu se Bogdanovići. Slave Đurđev-dan. (I 188) Verni prepisivač Ljubo Pavlović u oblastima Kolubari I Podsorini našao je ove Drobnjak: Terzići ( 13k) u Dunljaju. Zovu ih Ristići. Vitorovići I Mićiči. Slave Sv. Kr. Dečanskoga(IV 659) i Terzići (7k) u Rajkovići iz Đurđevaca od porodice Radovića. Slave sv. Mratu (IV.908):Žujovići u Vračeviću su po jednnm iz Drobnjačkih Korita a po drugima iz Korita blizu Sjenice. Slave Arhanđelov-dan Od njih su Žujovići u Nomenkućama u beogradskom okrugu (IV.616).Ćirjanići (7 k.) u Kadijinoj Luci prizetio se u Đuriće. Slave Đurđic (IV. 095.). Lučići (5 k.) u Todorinu Dolu. Zovu se po Đurići i slave Sv. Đurđa (IV. 978.). Radovanovići slave sv. Đurđa i Đurići slave sv. Tomu obe u Strmovu. Došli kao sluge 1876. i prizetili se. (IV. 658 i 659.). Dragojevići u selu Robaje od bratstva Malovića. S njima su u srodstvu: Savići i Marijići u ovom selu. Jovanovićn u Mratišiću i Tekići u Ključu. Ima ih 13 k. i slave sv. Đurđa. a doskora su preslavljali sv. Savu. (IV. 921.). Lugonjići (2 k.) u Rakarima. Slave sv. Đurđa (IV. 911.). Jevtići prozvani Šestići u Ravnju. Slave sv. Jovana (IV. 899.). Kaljuže (3 k.) u Ravnju. Slave sv. Stevana (IV. 899.). Čarapići (8 k.) u Rakarima i zovu se: Đorđevići; Pavlovići i Spasonjići. Slave sv. Đurđa. Od njih su, vele. Čarapići u Velom Potoku I Ripnju (okolina Beograda) u Gvozdenoviću u Tamnavi (IV. 910. i 911.); od ovih Čarapića iz Rakara jedan se prizetio u Marijiće u Mionici (IV. 802.). Krstajići (2 k.) u Klaišiću i Klinčci iz Komarnice. Slave sv. Bikolu (IV. 703., 704. i 700.).Popovići (2 k.) u Planinici iz Jezara. Predak in kao sveštenik došao. Slave sv. Đurđa (IV. 864.). Popović u Lukavcu kao nadničar pre 12 g. Slave sv. Đurđa (IV. 784.). Popović (1 k.) ,u Paunima. Prizetio se i slavi sv. Đurđa i sv. Pikolu (IV. 854.). Kovačevići (11 k.) u Berkovcu od Kurpena u drugoj polovini XVII. v. Od njih su Mijailovići i Simići. Slave sv. Đurđa (IV. 551.). Kovačevići (11 k.) u Gornjem Lajkovcu Slave sv Đurđa (IV. 745. i 746.). Jevtići (8 k.) slave sv. Luku i Bajići i Krdžići (4 k.) slave sv. Đurđa u Popadićima od dva brata. Jedan se prizetio i promenuo slavu (IV. 870.). Golubovići (13 k.) u Prijezdićima pred Kočinu Krajinu iz Tepaca. Slave sv. Đurđa (IV. 884.).Stojanovići (3 k.) u selu Popučke od Tomnća nz Previša. Slave sv. Nikolu (IV. 878.). Milićevići i Džudže (12 k.) u Branjegoviću iz Petnjice. Slave sv. Đurđa (IV. 568.). Uroševići (23 k.) u Brnjeđu navodno iz Banjana (?) od bratstva Kosorića. Među njima ,je 8 uljeskih kuća, koje su promenile i prezime i slavu. Svi slave sv. Đurđa (IV. 580.).Mateljević u Bujačiću od Tomića iz Petnjice slavne sv. Nikolu i Golović u Bujačiću. Slavi sv. Đurđa (IV 589.). Mićanović u Paštrićima. Slavi Đurđev-dan. Mati ga dovela iz Klinaca, a potomak je Miće Hercegovca, koji je doselio iz Pećnice (IV. 710., 711. n 849.). Tekići (8 k.) u Ključu od Malovića. U srodstvu su sa Dragojevićima u Robojima. Slave sv. Đurđa (IV. 719.).Bandule (Cvetkovići 8 k.) u Krčmaru sa Abdulom zajedno ispod Pirlitora u Hercegovnni. Slavi sv. Đurđa (IV. 738.). — Jovančići (9 k.) zovu ih Grezalci u Gornjem Lajkovcu.Slave sv.Đurđa ( IV. 745) Napomena: tekst nije čitljvi sadržaj dostupan u izvorniku. ( 79k) u Leskovici iz Maliciska. Zovu se Pavlovići, Pejići, Ilići, Spasići, Gajovići, Markovići, Milovanovići,Obradovići, Đođevci ili Andrići i Mirkovići najjača maltenška porodica. Posle 30 g. doselno je od istog bratstva Vilotije, a 2o g. posle Vilotija njegov srodnik Ostoja. Od njih su Vilotije i Ostojčći (14 k.) i svi slave sv. Đurđa (IV. 700. i 767.). Maksimovići (34 k.) u Ljeskovici iz Pive ispod Durmitora. Slave sv. Đurđa (IV 767) Erčići (4 k.) u Mionici (selu). Slave sv. Petra (IV. 801.). Vuletići ( 11k) u Mratišiću iz Previša od Tomića. Slave sv. Đurđa. Tri su kuće uljeske, koje su primile i slavu i prezime (IV. 807.). Kaljevići (20 k.) u Struganiku iz Tepaca ispod Durmitora. Slave sv. Tomu, a dugo su prisluživali sv. Đurđa. Zovu se jedin ogranci: Markovići, Mišići. Paunovići i Matijevići. Od iste su porodice, koje i užički Kaljevići (IV. 961.). Bjeluši (16 k.) u Mragišiću, gde su došli iz Bjeluše u St. Vlahu, a. ovde iz Drobnjaka pod prezimenom Brankovići. Slave sv. Đurđa (IV. 808.). Bogdanovići, Rašići (od Rade) i Baštići (od Bašta) u Osečenici iz Mljetnčka. Posle 5 g. dovedu decu brata Stanka. od kojih su Stankovići. Svi slave sv. Đurđa, a doskora su preslavljali začeće sv. Jovana. Ima ih 43 k. Baštići slave Đurđic zbog održalja muške dece (IV. 827. i 828.).Subotići (29 k.) u Osečenici od Kosorića. Slave sv. Đurđa (IV. 828.).Marinkovići, Petrovići, Brkići i Brankovići u Paklju iz Šavnika. Slave sv. Petra do skora su prisluživali sv. Đurđa (IV. 842.). Jovanovići-Samoukovići u Petnjici iz Zaovine (okr. užičkoga). Tu su doselili iz Petnjice od bratstva Karadžića. Slave sv. Đurđa (IV. 860.). Dr. Borivoje Ž. Milojević našao je u podrinjskim oblastima Jadru i Rađevini ove drobljačke porodice: Manojlović (1 k.) u Krupnju (IX. 706.). Bogićević u Klupcima, od koje je vojvoda loznički Anta Bogićević iz Karađorđeva Ustanka (IX. 756.). Jovičići u Tršiću. Slavi Alempijev-dan (IX. 757.). Čotrići, Bandulići i Pavlovići u Tršiću od porodice su Vuka Karadžića koji je starinom iz Petljine u Drobljacnma (IX. 757.). Ostojići, Rakići, Radovanovići, Markovići, Đokići, Ćevići,Petrovići, Marinikovići. Vasiljevići, Ćurići, Pavlovići u Kržavi. Slave Lazarevu Subotu (IX. 704.). Jovičići i Jovići u Kržavi. Slave Nikolj-dan (IX. 704.). Mirkovići u Staroj Varoši Loznice (IX. 753.).Karadžići u Crnoj Gori iz Petnjice (IX. 754.). U Ljubićskim selima našao je Radomir M. Ilić ove Drobnjake: Drobnjaci (Ivanovići) u Tamniku. Slave sv. Đurđa (II. 67.). Bogdanovići u Tamniku. Slave sv. Đurđa (II. 67.). Verovatno su i Katanići (Milićevići) u selu Bočanj, koji su doselili od Hercegovine preko Sjenice. Slave sv. Đurđa (II 59.). U Valjevskoj Tamnavi našao je ispitivač Ljuba Pavlović ove porodice iz Drobnjaka: Abazovići (1 k.) u Paljusima. Slave sv. Savu (VIII. 512.). Aleksandrovići u Urovcu. Slave Mratin-dan i rod su sa Kurepima gvozdepovačkim preko Staroga Vlaha i Radovićima u Ćurđevcu. Zovu se: Milovanovići, Milanovići, Jovanovići, Živkovići i Lesandrići (VIII. 515.) —Anđelići u Paljusima. Slave sv.Đurđa (VIII 513). Vojinovići (5k) u Tretnici iz Petnjice u Kolubari (Drobnjak ?) (VIII 524). Vukamovići ( 2k) u Mursašu, uljezi su u prave Vukmanoviće. Slave sv.Petra i sv.Luka (VIII 525). Davidovići (3k) (staro prezime Čarašići) u Gvozenoviću. Lave sv.Đurđa (VIII 530) . Živanovići (4k) u Brsulama. Slave sv.Đorđa (VIII 537) Joksimovići (3 k.) u Miloricima iz Crvene Jabuke, gdje su se doselili iz Drobnjaka. Slave sv. Đurđa (VIII. 549.). Jošići (1 k.) u Bojevcu. Slave sv. Đorđa (VIII. 550.). Kurepi (34 k.) u Gvozdenoviću. Slave sv. Kralja Dečanskog. Sa odseljenim održavali su rodbinske veze (VIII. 554. i 555.). Markovići (22 k.) u Takovu. Slave sv. Đurđa. Zovu ih: Popovići, Vićentići, Đukići, Savatići i Petrovići. Od njih najuglednije svešteničke, trgovačke i ratarske kuće (VIII. 561. i 572.). Od ovih su Markovići i Nikolići (14 k.) u Grabovcu koji se zovu: Čolići, Tankosići i Brankovići (VIII. 575. i 577.). Milinkovići (1 k.) u Goloj Glavi. Slavi sv. Petra (VIII. 565.). Radojčići (10 k.) u Skeli. Slave sv. Đurđa (VIII. 589.).Radulovići (1 k.) u Paljusima. Slave sv. Savu (VIII. 590.). Todor Radivojević u šumadijskoj oblasti Lepenici našao je ove Drobnjake: Bojanići (33 k.) u Baljkovcu. Slave sv. Đurđa (VII. 210.). Markeljići (32 k.) u Dobrači. Slave sv. Đurđa (VII. 220.).Drobnjaci (2 k.) u Baloševcu. Zovu ih Tomići i slave sv. Đurđa (VII. 243.). U oblasti Gruži našao je isptivač Dr. Mihailo Dragić 2 k. Drobnjakovića u selu Balosavi, koji slave sv. Luku, a stara im je slava bila Velika Gospođa. Kažu da su im Drobnjaci u Riplju Familija (X. 211.). Ispitivač Dr. Borivoje M. Drobnjaković našao je u Kragujevačkoj Jasenici ove drobnjačke porodice: Drobnjakovići (Ivanovići) 7 k. u Vukosavcu. Slave sv. Đorđa. Doselio se praded iz Drobnjaka. Jedan se brat odvojio u Rušanj (beogradski). Ima ih i u Aranđelovcu (XIII. 296.). Beljakovići (Beljakovići 6 k. Milojevićn 12. Simići 3 k.) 21. k. Slave sv. Đorđa (XIII. 305.). U Temniću našao je ispitivač Stanoje M. Mijatović ove Drobnjake: Veljkovići u Milutinovcu 1 k. Slave sv. Đurđa i sv. Iliju. Navodno su iz Milutinovca sa Drobnjaka (III. 297.). Drobnjaci 10 k. u Maloj Kruševici. Slave Đurđev-dan i sv. Đorđa (3./H1.). Imaju n Drobnjačku Mahalu (III. 350.). U oblasti Levču, a selu Opiriću našao je ispitivač Todor M. Bušetić porodicu Drobnjaci 4 k., koja slavi Đurđev dan, a preslavlja Ilin-dan. Zadržavala se na Kosovu (II. 482.). Ispitivač Rista T. Nikolić našao je u Okolini Beograda ove Drobnjake: Stefinović 1 k. u Ritopeku. Slave Đurđic. Navodno je od Čarapića iz Belog Potoka II. 1009. Za Čarapiće u Belom Potoku usvojio navode Milana Milićevića da su od Kuča (II. 1033.). Drobnjaci 10 k. u Ripnju došli preko Levča. Od njih je junak Milisav Drobnjak. Davao im knjaz Miloš zemlju pa Terazijama u Beogradu pa nisu hteli da prime (II. 1022.). U Zlatiboru, užoj oblasti Staroga Vlaha, našao je ispitivač Ljubomir Ž. Mićić ove porodice drobnjačkog porekla: Pavlovići, Đokići, Pišići i Čolovići u Čajetini(XIX. 447.); Ivanovići i Čitakovići u Krivoj Rijeci, koji slave Aranđelov-dan (XIX. 449.); U Krivoj Rijeci: Cerovići iz Tušine, Strunjaci iz Timara i Rubeži ( XIX 450), Radibratovići u Rožentsvu (XIX 451) . Drobnjaci u Bjeloj Reci iz arilj.Trudova(XIX 462). Kokići 8k iz Burađi iz Tupine, koja slavi sv.Luku (XIX 466). Kara-Jovanovići I Kovačevići u Drašlici (XIX 469). Žečevići u Rasnici, koji slave Jovinj-dan (XIX 470); Kolakovići u Mokroj Gori (XIX 475): Kaljevići u Šljivovici iz Babina koja slavi Tomin–dan(XIX 477) I u Branešnici: Rajevići koji slave Nikolj-dan I Milovanovići ( XIX 479). U Užičkoj Crnoj Gpri su po ispitivaču Ljubi Pavloviću drobnjačkog porekla: Obradovići 32 gs. u Radovancima, koji slave gv. Jovana (XIX. 48. n 40.): Batinići u Siječa Rijeka (XIX 50.): Erčevići 12 k. su drobnjanki Žugići u Stojićima (XIX. 03.); Đurići su u Kuprenu u Subjelu i slave i slave Mratin-dan (XIX. 70.) Jaride-Milakovići 22 u Mušćima iz Jezera (HTH. 82.): Todorovići 12 k. u Ježevici prekađuju sv. Arhangela (XIX 85.) Stojčići 15 k. u Donjoj Dobrinji i slave Mratin-dan (XIX. 88.); Tošići 23 k. u Donjoj Dobrinji (XIX. 89.); Čarapići 26 k. u Gornjoj Dobrinji iz Petnjice (XIX 02.); Čolovići 32 k. u Ljutici ( XIX 95.); Kneževići 19 k. u Bogdanici iz Previša (XIX 08.). Šimljaci i Karčevići (Karci) U Gornjoj Gori iz Tepaca (XIX. 101.); Cerovići (prezime sačuvano u džematskom imenu) nazvani: Aćimovići i Mojsilovići u Jančićnma (XIX 103.): Mijatovićn 13 k. u Rošinma od drobnjačkih Đunovića (XIX. 105.); Obradovići (Zorići) 22 k. u Gugalju (XIX 109.); Drobnjak T. 10 k. slavi Aćima i Anu i Drobnjak II. 8 k. sv. Jovana u Glumaču (XIX. 122.): Gagići 2 k. u Kaleniću slavi sv. Jovana (XIX 125.); Ivanovići 2 k. u Vranjanima iz -Tezera (XIX. 129.); Joksovići 7 k. u Zdravčićima. Slave Vrače (XIX. 130.): Daničići 10 k. u Kamennci od bratstva Murića (XIX. 139.); Mirkovići u Lelićima 9 ts. (XIX. 141.); Murići 14 k. u Karanu i Trnavi 8 k. (XIX. 142. i 144.): Šibalije 9 k. u Gorjanima (XIX. 151.); Aleksićn 21 k. u Sevojnu iz Tupiše. Slave sv. Stevana (XIX. 152.), Kosijeri 2 k. i Karadžići 4 k. (sv. Luku) u Sevojnu (XIX. 154.); Živkovići 3 k. u Krčašovu (Začeće sv. Jovana) (XIX. 154.); Minići 3 k. u Dubokom (XIX. 158.); Cerovići 3 k. u Buharu (XIX. 101.): Dimitrijevići 5 k. u Staparima (XIX. 105.): Panići 29 k. (sv. Petra) u Bioski iz Malinska (XIX. 171.); Moljkovići (Moljci) 7 k. U Kremni od Moljaca (HTH. 180.). Drobnjačkog je porekla porodica Ljubomira Vulovića, kraljevskog namesnika Pokrajinske Uprave u Sarajevu, naseljena u Srbijanskom Podrinju, Mihaila Cerovića, državnog savetnika i Gavre Cerovića, velikog župana Valjevske Oblasti koji je unuk Novice Cerovića. Nije obelodanjeno poreklo porodica u oblastima Azbukovici. Poderini i Mačvi, gde svakako ima po koja drobnjačka porodica. Prema Bosni. U Višegradskom Starom Vlahu našao Pop Stjepo Trifković ove porodice starinom od Drobnjaka: Lučići (staro prezime Drobnjakovići) u Danilovićima prešli su iz Štrbaca. Slave sv. Đorđija (I. 039.). Drobnjakovići u Bovanu od Međovića su iz Drobnjaka, a rod su s onim u Danilovićima. Slave sv. Đorđija (II. 053.).Stanišići (staro prezime Čarapići) u Bjelušinama iz Jezera su ipe 200 g. i slave Nikolj-dan (II. 655.). Ispitivači Pop Stjepo i Vladimir Trifković saznali su za poreklo ovih drobnjačkih porodica u Sarajevskom polju: Seratlije u Docu a ima ih i u Sarajevu davno dosljeni od Drobnjaka. Slave Nikolj-dan ( V 105). Granići u Kobilj dolju došli su iz Zijament Crne Rijeke i zvali su se Divljani.Ima ih u Dovlovićima (v 123). Samoumkovići u Binježevu iz Pazarića. Ima ih u Kasetićima. Pazariću u Sarajevu. Slave sv.Đorđiju (V 196). Ispitivač Drobnjaka Svetozar Tomić zabilježio je da su iseljeni Dronnjaci u Bosnu:Kosorići (Srdanovići) u Glasincu:Pejanovići i Tomići u Glasincu (I 497) Ispntujući poreklo porodica u planinskim krajevima okolin Sarajeva saznali smo za ove porodice starinom iz Drobnjaka i to na Glasincu: Kosorići 16 k. Slave sv. Đurđa i sv. Nikolu: Karađići (Šapšći) slave Đurđev-dan; Abazovići, Konjokradići, Pajevići i Mehmedovići svi od Abazovića i slave sv. Savu: Cerovići (Bilići), Batinići, Malovići i Samardžije.U Zijamet Crnoj Rijeci pod Jahorinom drobljačka je porodica Divljani 7 k. Slave Đurđev-dan i od bratstva su Karadžića. Predak im pobjegao iz nekakvih taoca, koje su Drobnjaci slali Turcima, pa prozvan Divljan. U porodici im se gaji samoučka pismenost u generacijama. Od Ilije Divljana zabeležio je Bogoljub Petranović onu najdulju pesmu: Propast Carstva Srpskog.U Gornjem Podiviću (džemat trebevićki) ima Tuševljaka 3 k. koja slavi Đurđev-dan. Zvali su se Cerovnći iz Tušine. Kako je učestvovanjem vojvode Novice Cerovića u pogibiji Smail-age Čengića prezime Cerovića bilo kompromitovano kod Turaka prozvani su po selu drobnjačkom Tušini: Tuševljaci. Jedna je od njihovih kuća najveća zadruga sa 42 čeljadi u okolini Sarajeva. Ima 11 u Petrovićima i Sarajevu. Kuline 31;. u Tvrdičićima, a 4 k. u Kleku slave Đurđev-dan starinom Drobnjaci. Jeftovići 5 k. u Tvrdimićima i 1 k. na Stupnju. Slave Đurđev-dan. Nije ispitano poreklo stanovništva u oblastima: Virač, Spreča, Usora. Posavina a ni u bosanskim podripskim oblastima: Osatu, Ludmeru i Semberiji, u kojima svakako ima Drobnjaka. U Sokolovićima je drobnjačka porodica Begovića od bratstva Vulovića i slavi Đurđev-dan. U Lozniku kod Prače je 1 k. Cerovića, koji slavi Đurđev-dan.U Sarajevu su ove drobnjačke porodice: Cerovići, Šećerovići. Milašinovići, Hadživukovići, Samouko vići. U Srednjem Pounju Bosanske Krajine ima porodica Ćerani 28 k. u 9 sela. koja slavi Đurđev-dan. Đeranići su u okolini Knina i Ravnim Kotarima od kojih su i Ćerani u Bosanskoj Krajini po mišljenju Dedijera Gačani (VI. 166.). Međutim verovatnije mišljenje Vl. Skarića da su od drobnjačkih Ćeranića-Abazovića. I Lugonje 10 k. u Gornjem Vukovskom, koja slavi Đurđev- dan po Milojeviću od Ljubuškog (XIII. 94.) svakako su, kako misli Skarić od drobnjačkih Lugona od kojih su i oni u Kolubarskim Rakarima (IV. 911.). U Srednjem Pounju ima 95 k. Zorića u 26 sela koja slavi Đurđev-dan. Oni su od dalmatinskih i ličkih Zorića. Verovatno je Skarićevo mišljenje da su Kričke (navađani Skarićev rad str. 247) i da su Kričke, selo u Dalmaciji, u vezu sa Kričkama, koje su Drobnjaci potisnuli preko Tare. Tada su vjerovatno iselili u Dalmaciju. Dr.Radoslav M.Grujić našao je gore daleko porodicu Murgaše koji su od Drobnjaka. Prema Hercegovini i Boki. Revni antropogeografski ispitivač Hercegovine dr.Jevta Dedijer našao je i u ostalim oblastima Hercegovine ove Drobnjke. U Gatačkoj Površi u selu Mioljaču porodicu Zelenoviće, čiji je predak pobjegao iz Drobnjaka zbog nekakve »krvi« (VI. 197.). Salamardžije u selu Rilji u Nevesinjskoj Površi. Grdeljevići su iz Drobnjaka. Došli »zbog muke i nevolje ljute«. Slave Đurđev-dan. a prislužuju Savin-dan (VI. 208.). Kešelji u Rantućama (okolnia Nevesinja). Starinom iz Drobnjaka od Cerovića, živili su na Graovu, na Trusini i u Lukavcu, gde ih i danas ima. Slave Đurđev-dan a prislužuju Aranđelov-dan (VI. 217.).Šipovci u Rastu starinom iz Drobnjaka. Pradjed im došao iz Šipačka u Gacku. Slave Đurđic. (VI. 234.). Drobnjaci (Nikitovići) u Slivlju, gde su dogali iz Pločnika (VI. 353.). Tunguzi su u Slivlju iz Drobnjaka (VI. 303.).Tomići u Jugovićima (Povrga) ne znaju ili su iz Drobnjaka ili iz Nevesinjskog Polja. Imaju čitulju sa 300 imena u kojoj je zapisana g. (1590.) Slave Đurđic (VI. 364.). Istaživač Obren Đurić-Kozić nagašo je u Površi u selu Bobovištu, da su Ćeranići, Perovići i Kujundžići (8 k.) jedno bratstvo od Cerovića sa Drobljaka. Došli pre 270 g.. a slave Đurđev-dan (II. 1223.). Ugledna mostarska porodica Šole starinom je od Drobnjaka i zvali su se Kovačevići. Slave Đurđev-dan. Pranded Atanasije Šole, prvog predsednika Narodne Vlade iza Oslobođelja u Sarajevu, sklonio se u Dalmaciju u Imocko zbog ubistva Turčina. Tu se zadržao 10—15 g. dok se nije zaboravilo, pa se vratio u Mostar. Bio je ugledan čovek i nosio bradu. Imao je sinove Vukana i Ristana. Dok je Ristan bio trgovac starinskog kova i bavio se većinom oko vinograda, Vukan je bio vrsan i okretan trgovac tg imao trgovačkih veza sa Trstom. Ristanov je sin Jovo, a Jovin je Atanasije. Vukanov je sin Vojislav, jedan od vođa crkveno-prosvetne avtopomne borbe i u svoje vreme predsednnk Bosanskog Sabora. Porodica je davala u više generacija uglednije ljude. Prozvani su, vele, Šole od šjola (đon).Ima ih i Katolika u Brotnju. Dedijer je našao katoličku porodicu Šole u džematu Mokro, koja je starinom iz Makarske. Ded im je bio pravoslavne vere i slavio Đurđev-dan i slavu zadržao dalje dok mu Fratri ne zabraniše (VI. 391.). Kako su se Šole zvali Kovačevići i po mišljenju istorika Ljube Kovačevića sa njima ista porodica, donosimo interesantne podatke Jevte Dedijera o porodici Kovačevića u Ključanima kod Nevesinja naslućujući da su Šole od ovih Kovačevića, koji su doseli u ove krajeve Hercegovine preko Grahova: »Kovačevići su starinom iz Jajca, a kako pričaju seljaci potomci su Vuka Brankovića. Odatle su se preselili na Graovo, gde su 9 brata načinili crkvu sv. Đurđa i Arhangela Mihaila. Danas ih ima u Crnoj Gori oko 200 kuća. Ima ih u Nevesinju, Gacku, Stocu, Mostaru, Županjcu i Lijevnu Ovi su doselili iz Graove pre 200 g. u Ranikuće, odakle ih istjera Ali-paša na Rogači, a odatle dođoše amo pre 60 godina Zovu ih Sladojima i Ćalima. Slave Đurđev-dan a prislužuju Matijev-dan (VI 218). U Foči su Drobnjačkog porekla Ađivukovići od bratstva Tomića i slave Đurđev-dan a u Čajniču sveštenička porodica Komadanovića koja slavi Trivunj-dan. Nije ispitano poreklo stanovništva u čajničkom i fočanskom srezu gde svakako ima iseljenih Drobnjaka. Za etnopsihičku studnju vrlo je interesantna grupa bratstava: Slijskčevići — Starovići — Popovići — Davidovići u Samoboru kod Gacka, koji slave Sv. Savu, vrlo retku krsnu sllvu. Dedijer (VI. 123., 187.) je naveo da su starinom od Pive, da su u rodstvu sa Musićem Stevanom, koji je bio na Kosovu i sa bratstvom Malovića u Pošćenju. Daljim ispitivanjem saznalo se da su od drobnjačkog Pošćelja. Sačuvana je tradicija u obliku legende, da im je rodonačalnik bio u kosovskom boju, da se oženio Nemanjića odivom (a kćerju Cara Lazara) Grlicom, udovicom ili zaručnicom Musića Stevana, koji je išo na Kosovu. Ime je tome prapretku Drago, a brat je vojvode Đurjana. Prozvan je Drago Omakalo i imao je sinove: Dejana, Pavla, Draška i Stanišu. Pavle je imao sinove: Marka, Vojina, Bogića i Stevana. Marko je izašao na megdan Arapu za cara i dobio je berat na Samobor kod Gacka. Revni ispitivač Crne Gore Andrija Luburić našao je predanje da se rodonačalnik zvao Joko Omakalo i da je Joko imao s Grlicom tri sina: Novicu, Jovicu i Vučura. Vučur je išao Aranu na megdan i preselio u dubokoj starosti u Samobor. Sačuvano je predanje da jedno vreme usljed nekakvih buna nije inko stanovao u Samoboru, nego su 14 g. stanovali pod Igmanom kod Sarajeva. Iz Samobora su se raseljavali po Bosni. Od Slijepčevića su Rašovići, koji žive u Bjelti i Pustoljannma srez Nevesinje, a ima ih u Naharevu kraj Sarajeva; također su i Bajovići u Loparama (zovu ih Bajići). Jedni Slijepčevići odselili su u krajeve manastira Papraće. Kako se čuje starina je današnjeg velikog žulana u Novom Sadu od samoborskih Slijepčevića i da su se njegovi stari odlikovali u austrijskim ratovima s Turcima. Od Davidovića je jaka trgovačka kuća Dokića ,u Mostaru. Od njih ili od Popovića su Dučići koji su odselili u Užice u Srbiju. Od Starovića su Starovići i Kujundžići u dolini Spreče u tuzlanskom okrugu. Dve su najstarije i najuglediije trgovačke porodice u Sarajevu Jeftanovići i Despići iz Samobora. Jeftanovići su od Popovića doseli u Sarajevo preko Posavine. Od ovih je vođ u borbi za crkveno-prosvetnu avtonomiju u Bosni i Hercegovini, Gligorije Jeftanović. Despići su od Slijepčevića, čiji je predak Miloš doselio u Sarajevo u prvoj polovini XVII. veka. Sva je prilika da je porodica vojvode Petra Bojovića od ogranaka ovih bratstava, a na to nas upućuje i njegova retka slava Savin dan. Svi su ogranci davali uglednije ljude u generacijama. Od mlađih su uglednijih i aktivnijih ljudn: Dr. Pero Slijepčević, poznati radnik na narodnom prosvećivanju; Dr. Aco Despić, sekretar Trgovačko-Obrtničke Komore u Sarajevu i Prof. Jovo Popović, šef seizmološke stanice u Sarajevu. U toku je dalje ispitivanje o poreklu i raseljavanju u detaljima ove interesantne grupe bratstava i o njihovim psihičkim osobiiama. Prota Lazar Kosorić u Goraždi sastavlja »Plemena i rodovi« goraždske parohije. Taj će rad biti od mnogostrukog naučnog interesa i važnosti, jer tu unosi ne samo tradicije o poreklu porodica, njihove osobine, nego šta više kod svake porodice navodi odive u koje su porodice i sela poudane u više koljena a za žene iz svake porodica u generacijama označuje čije su odive. Po njegovim je ispitivanjima u Goraždanskoj parohiji 66% doseljenika od Drobnjaka i Kolašina. I protina je porodica stara sveštenička iz Drobnjaka sa čitulom od 1808 g. Izgleda da su se te godine doselil iz Drobnjaka u Goražde. Ispitivač Pop Savo Nakićenovnć našao je u Boku ove drobnjačke porodice: Zorići u Savini iz Gruda u Bekiji 1602. g. Slave 'Đurđev-dan (IX. 501.). Drobnjakovići u Risnu 1692. nz Drobljaka. Slave Đurđev-dan (IX. 523.). Lučići u Sutorini iz Drobljaka u XVII. v. Slave Nikolj-dan. (IX. pz1.). Nijesu obelodanjena porekla porodice u oblastima stare Hercegovine: Civi Banjanima Rudinama., Graovu i Nikšićkoj Župi gde svakako ima po koja iseljena drobnjačka porodica. Prema Metohiji i Albaniji. Ispitivači Pop Bogdan Lalević i Ivan Protić našli su u oblasti Vasojevićima ove Drobnjake: Drobnjaci (40 k.) u Rovci (III. 708.). Babići u Kaludri. Slave Đurđev-dan, a prislužba im je Ilin-dan (III. 710.).Cerovići u naselju Dapsine Slave Đurđev-dan (111. 714.). Ispitivač Šekulara Andrija Jovićević našao je da su celo jedno pleme Ćetkovići i Ravčani u Šekularu od zajedničkog predka i da su im predci doseljeni iz Drobnjaka. U Gusinju našao je predanje da se jedan deo Šekularaca pre 300 g. za gladnih godina iselio u Drobnjake, pa se jedni vraćali a drugi tamo ostali. Slave Đurđev-dan, a poslužuju Ilijin-dan. Ćetkovića ima 30 k., a Rovčana 58 k. (X. 571.). Đorđijevići u Polimlju su jedan ogranak Ćetkovića u Šekularu (X. 554.). Nije poznato poreklo porodica u Starom Kolašinu, Kolašinu i oblastima Novopazarskog Sandžaka gde ima svakako iseljenih Drobnjaka. Prema staroj Crnoj Gori. Ispitivač Andrija Jovićević našao je u Crnojevića Rijeci drobljačku porodicu Stijepoviće 7 k. koja pripada bratstvu Gornjacima i slavi Nikolj-dan (VII. 607.). IV. Zaključna razmatranja. Iz ovoga pregleda iseljenih porodnca iz plemenske oblasti Drobnjaka vidi se plodnost i eksnanzivnost plemena i njegov udeo u naseljavanju ostalih oblasti. Još Milan Milićević zabeležio je mišljenje, da su svi Đurđevštaci i Đurđinci u Zlatiboru i Rujnu iz Hercegovine, a u Čačanskom Pomoravlju, da su Đurđevštaci od Biora i Drobnjaka. To je nagovestio Dr. Jovan Erdeljanović u Donjem Dragačevu (I. 115.). Prema tome se sa sigurnošću može uzeti, da je znatan deo porodica za koje su ispitivači naselja i porekla stanovnnštva naveli da su od Hercegovine i Kolašina, svakako od plemenske oblasti Drobnjaka. Odavno je svraćala pažnju tih ispitivača naselja i porekla stanovništva množina porodica, koje su poreklom sa Hercegovine i postoji zbog toga opšte mišljenje: »Hercegovina cio svijet naseli, a sebe ne raseli«. Svakako je tome uzrok naglo množenje stanovništva u zdravim planinskim krajevima karsta. čiji priraštaj stanovništva nije u skladu sa sredstvima za život i prirodno je da se zbog toga iseljavaju i sa manjim neposrednim povodom u oblasti sa više pogodaba za život. Izgleda da je tome uzrok i sticaj naročitih istorijskih prilika u Bosni pred invaziju Turaka, koji je pojačao neprirodno iseljavanje iz Bosne i Hercegvine. Kad se duže o tome misli i istražuje, naturje se samo po sebi pitanje koje su to velike porodice, koje su po navedenoj tradiciji od Travnlka pobegle navodno od Turaka i koji je pravi uzrok njihovog bežanja Njihovo povlačenje u hercegovačke Rudine a odatle jedna najpre pod Njegoš, a posle pod Lovćen u Katulsku Nahiju, a ostalih pet porodica pod Durmitor, jedan od najviših visova Balkanskog Poluostrva, dokazuje kolika je bila njihova težnja za slobodu i samostalnost i odanost veri i običajima svojih predaka. Varijentu te priče o bežanju ispred Turaka zabeležio je pop Stjepo Trifković u Sarajevskom Polju kod porodice Samoukovića ovo: »Priča se da su Samoukovići u Kasetićima od starina. Kad je Bosna pala pod Osmanlije uklonili su se u planinu Igman i tamo ostali u nekim selima dok god turčenje nije prestalo, pa se onda povratili u Kasetiće. Slave Sv. Đorđija (V. 190.). Međutim su Samoukovići po ispitivanju Ljube Pavlovića starinom od Drobnjaka (IV. 800.). Umni istorik Rački D u svojoj raspravi »Bogumili i Paterani“ veli da je pred dolazak Turaka bilo iseljavanja iz Bosne. Dr. Safet beg Bašagić navodi da je tada tih iseljenika iz Bosne u državu Hercega Šćepana bilo 40.ooo duša. Bartul Poparić navodi po Farlato-y, Orbini-y i Schimeku da se tih tobožnih Patarena 2000 nasilno pokrstilo, a preko 40.000 iselilo Turcima i u Hercegovinu, koje je primio susretljivo Herceg Stjepan. Ako su ti izvori pouzdani skloniji sam verovati, da je tih o velikih porodica, koji su navodno od Travnika, bilo u tom velikom iseljavanju i da su bežali u Rudine ne ispred Turaka nego od verskog gonjenja i građanskog rata, koji je izazvalo to versko gonjenje. Iz Rudina su se dalje povlačili od Turaka jedni pod Durmitor, a drugi pod Njeguš, a posle pood Lovćen. Time se izgleda dade objasniti toliko raseljavanje Hercegovine, koja je odmah prvih godina turske uprave bilo toliko aktivna u naseljavanju ostalih oblasti. Poznati prota Milan Đurić iz Užica prolazeći kroz Goraždu raspitivao je protu Lazara Kosorića za begove Sijerčiće ističući da su njegovi stari u dalekoj starini sa Sijerčićima jedna krv. Pred crkvom Hercega Šćepana u Goraždi nadgrobna je ploča kneza Radoslava Širinića. Sava Kosanović, kasniji vladika sarajevski, zabeležio je predanje da je Sinan-paša Sijerčić dao irezidati srednju crkvu ili prenratu na štuk Opšte je mišljenje u okolini Goražde, da je taj Radoslav Širinić, čija je nadgrobna ploča sa natpisom pred crkvom, predak begovske porodice Sijerčića. Prema tome nije isključeno, da ovih šest velikih porodica, čije je predanje zabeležio Rovinski i Svetozar Tomić, kako su se bežeći iz Bosne jedni zaustavši pod Durmitorom, a drugi najpre iod Njegušem, a posle pod Lovćenom, nisu ogranci makar i sporedne vlasteoske loze Jablanić — Rađenović — Pavlović i Kosačine — Sandaljeve. Svraća pažnju odanost Drobljaka svom plemenskom kultu sv. Đorđa, koju je svaki useljenik u plemensku oblast Drobnjak, morao uzeti po plemenskoj odluci za slavu a dotadanju slavu za preslavu – prislužbu. Iz natpisa na crkvi Herceg Šćepana koja je posvećena sv.Đorđu a naričito po završetku NAPOMENA: Tekst nije čitljiv. Izvorni sadržaj dostupan u PDFu. S razloogom sudi vladika Sava Kosanović po ovome Herceg Stjepan služio krsno ime sv.Đorđa. Tobožnji viši svešetnik bogumilski gost spominje svoje krsno ime sv.Đorđa. U testamentu bosanskog imigranta u Italiji Pribislava Vukotića stoji naređenje pored ostalog: da se oltaru Sv. Marije u crkvi Sv. Đurđa u Padovi, koja je u blizini njegove grobnice, isplati sto dukata. Sudeći po tom zaveštaju sv. Đurđu izgleda da je taj Pribislav Vukotić, koji je u svoje vreme bio glavni svedok na testamentu Hercega Šćepana, služio sv. Đorđa kao krsnu slavu. Po narodnim pesmama Marko Kraljević služio je sv. Đorđa. Milan Milićević zabeležio je predanje: »Priča se da je Kraljević Marko ostavio Sv. Mratu zbog očina zločinstva, i uzeo Đurđev-dan, krsno ime svoga ujaka, vojvode Momčila, koji je bio Drobnjak. Svuda se po Bosni rado peva uz gusle pesma o Sv. Đurđu, kako ubija aždaju i izbavlja kćer kralja širimskoga. tu je pesmu prepisao oblikom štampalih slova crkvene ćirilice seljak Simeon Mirković iz Kolunića (srez Bosanski Petrovac) 1859. g. sa naslovom »Pjesma od Bosne i Sv. Đurđa« a završuje se ovim karakteristiše stihovima: »Sveti Đorđe Boži ugodniče, Moli Boga da Bosna ne plače!« Sudeći no ovome izgleda da je Sv. Đorđe bio krsna slava i zaštitnik Bosne, bosanskih vladara i većine bosanske vlastele. Time se dade objasniti to što bosanski Muslimani, među kojima je najveći deo islamizovanih Starinaca, svetkuju Đurđev-dan. Narodna pesma kaže da je Smederevac Đura slavio Đurđev-dan. Reknu u narodu da je Đurđev-dan Brankovića krsna slava i da su svi sa tom slavom Brankovići. Na pečatu Angeline i sinova joj despota Đurđa i Jovana slika. je Sv. Đorđa, kako se bori sa aždajom i oko njega natpis: NAPOMENA: Sadržaj teksta nije čitljiv. Izvorni sadržaj dostupan u PDFu. Odanost kultu Sv. Đorđa vidi se i kod iseljenih Drobnjaka. Pretci Vuka Karadžića, kad su se naselili u Drobnjak, uzeli su Sv. Đorđa za slavu, a dotadanju svoju slavu Sv. Arhanđela Mihaila za preslavu-prislužbu. Stari Vukovi naseljeni u Jadar zadržali su drobnjačku slavu Sv. Đorđa i nadalje (IX. 757.). Predak vojvode Živojina Mišića naselivši pod Durmitor uzeo je za slavu Sv. Đorđa, a svoju slavu Sv. Tomu za preslavu-prislužbu. Iseljeni njihov ogranak u Struganik (srez kolubarski Okrug valjevski)od koga je i vojvoda, ostane od svoje stare slave Sv. Tome, a dugo su preslavljali Sv. Đorđa (IV. 901.). II Samoborani kod Gacka znaju da oni njihovi bratstvenici iod Durmitorom slave svi Savin dan, a prislužuju Đurđev-dan. Samoborani ne prislužuju Đurđev-dan, ali su stari govorili »da bi bilo pravo da ga i oni prislužuju« kao i oni u starini njihovoj. Razgranata je drobnjačka porodica Kosorića u Glasincu, Goraždi i Rogatici. Lazar Kosorić, prota u Goraždi, čuva kao najveću porodičnu svetinju srebreni tas za krsnu panahiju sa likom sv.Đorđa koji je na dnu tasa nakucan na olovnom modelu. U bežanju posle povlačenja Crnogoraca 1914. nastojala je najviše protina gospođa da sačuva taj tas i ikonu koji su stari Kosorići pre 100.g doneli iz Drobnjaka na bežanju preko Tare. Kad se je prota povratio iz austrijskog taoštva prvo je zapitao za taj srebreni tas. Dragutin V. Toduć brod. Kapetan brodovlasnik podiže crkvu zadužbinu i osvećuje svome Krsnom Plenu Sv. Đorđi pa dan same slave 1925 sam Patrijarh Dimitrije.U grobnoj crkvici vladike-nesnika Njegoša na Lovćenu u baretereljefu je vajarski izvrstan Sv. Đorđe. krsna. slava Njegoševa plemena. Kad se prati istorija sredovekovne Bosne u detaljima makar i po njenim oskudnim izvorima uporedo sa ispitivanjem naselja i porekla stanovništva na terenu po metodi profesora. Cvijića. naturuju se sama po sebi pitanja i predpostavke i dolazi se do tri vrlo komlikovana problema: problem migracija u Bosni pre invazije Turaka i njihovi uzroci i posledice; problem krsne slave, njena suština, postanak i razvitak sa jasno označenom razlikom šta je slava, a šta preslava-prislužba, a s tima obama u vezi tako zvani bogumilski problem. Pre nego su Turci osvojili Bosnu, nastala su u njoj verska gonjenja, koja je po tradicionalnoj svojoj politici vodila Ugarska na poticaj i uz pomoć Rimske Kurije. To je izazivalo građanske ratove i gibanje i iseljavanje iz Bosne. U novije vreme na problemu krsne slave sa uspehom radi Vladislav Skarić. Svojom raspravom »Porijeklo Krsnog Imena«, unosi više ovetlosti i otvara sasvim nove vidike u tome vrlo komplikovanom problemu. Isto tako Dr. Vaso Glušac svojom raspravom »Srednjovekovna Bosanska Crkva bila je pravoslavna rasvetljuje bogumilsko pitanje, koje je pre često raspravljano tendenciozno sa izvesnom političkom pozadinom, stajalo zamršenije na mrtvoj tački. Kad se više puta najnažljivije prati u detaljima način slavljenja krsne slave u okolini Sarajeva, koja je etnografski svežija i sa doseljenicima od Hercegovine, naročito ritualni deo toga kulta, oseti se više, nego bi se to rečima moglo iskazati, kako je to kult predaka i veza u generacnjama u više vekova. Nini se kanda je mnogo toga u slavi od praslovenskog i još starijeg iraetničkog kulta herojima u vezi sa besmrtnošću duše nrema hrišćanskom shvatanju. Rešenjem tih problema verovatno će se moći da objasni i tolnka ekspanzivneost Hercegovaca, mnoge etnopsihičke pojave u ranijoj i novijoj istoriji Bosne i socialna psihologija Bosanca.