DANI,
12.06.2015
Iako je život prečesto komplikovan, neke stvari su sasvim jednostavne. Možemo čekati promjene i ne činiti ništa, misleći kako će se drugi/e pobrinuti i riješiti umjesto nas nešto u našu korist ili možemo raditi, biti svjedoci/kinje pomaka, čineći dobro sebi, donoseći boljitak zajednici. Kada govorimo o borbi za prava LGBT osoba, sve aktivističke priče nerijetko su nalik jedna drugoj, jer sretne ne postoje. Život u strahu, spoznaja da u svakom trenutku možeš biti žrtva onih koje isključivo mržnja rukovodi dio su aktivističke svakodnevnice, ali i potvrda da, uprkos svemu, postoje ljudi koji ne odustaju vjerujući u pomake, ne sumnjajući u važnost istrajavanja na putu borbe. Donosimo iskustva troje aktivista/ica Lejle Huremović iz Sarajevskog otvorenog centra, jednog aktiviste iz Udruženja Okvir iz Sarajeva koji je u zadnjem trenutku ipak odlučio ostati anoniman, te Jasenka Suljetovića iz Banjalučkog udruženja kvir-aktivista – B.U.K.A.
Pazi kojom ulicom ideš!
Autori: KRISTINA LJEVAKDANAS KADA POSTAJEM AKTIVISTA/ICA: Je li se aktivista/ica rađa ili postaje? Možeš li nam približiti trenutak u ličnom razvoju u kojem si odlučila/o da život neće biti samo borba za vlastitu udobnost već za boljitak šire zajednice? LEJLA: Vjerujem da aktivizam uglavnom kreće od ličnog nezadovoljstva postojećim stanjem u životu, određenim situacijama koje čine težim svakodnevni život i onim momentom kada ne želimo da pristanemo na to stanje, kada ne želimo da kažemo tako je kako je, već tražimo na .....
Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.
Arhivi štampe
Pretražite digitalizirane verzije pisane kulturne baštine – bh. novina.
Pretražite arhiv najznačajnijih novinskih publikacija iz Bosne i Hercegovine i regije
Kako se Pretplatiti?
Da biste imali pristup tekstovima pohranjenim u INFOBIRO digitalni arhiv, potrebno je da se registrujete i da izvršite pretplatu za odabrani pretplatnički paket. Registraciju možete izvršiti ovdje.