Kako smo već u prošlom broju našega lista javili, u srijedu, 6. juna ov. g., u 6 i po sati u veče, krenula je sarajevska »Lira«, posebnim vozom, preko Višegrada i Stalaća, na put u Južnu Srbiju i Solun. Na stanici, kao rijetko kada, sakupilo se ogromno mnoštvo prijatelja i znanaca „Lire“ i njenoga zbora da otprate svoje na taj daleki put koji ima, preko pjesme, da uspostavi tako željene veze među Sarajevskim (bosanskim) i južnosrbijnskim jevrejima. Koru pod vodstvom zborovođe Lj. Bajca i društvenom odboru sa potpredsjednikoma g. Albertom Kajosa na čelu priključili su se mnogobrojni gosti što iz Sarajeva, a što iz provincijskih mjesta. I sarajevska jevrejska Opština sefardarskog oberda poslala je svog izaslanika na taj put, i to u osobi g.dra.Jakova Kajona. Od provincijskih mjesta zastupani su bili Zenica, Žepče, Zavidovići.U svemu je bilooko 30 gostiju. Uz svu naredbu putnog vodstva da štede glasovi od svakog naprezanja, na stanici je nastala neka živost, koja je "davala rijetko veselje i oduševljenje i učesnika na turneji i pratilaca do stanice. Mnogi su produžili svoj ispraćaj do Bistričke stanice, gdje je opet bilo pratilaca sa druge strane grada.Od ispraćaja posljednjih hadžija nije, bez sumnje, bilo sličnog prizora na sarajevskoi stanici. Noć je brzo pala i putnici se porazmjestiše po svojim miestima koja su bila posebno numerisana za svakog pojedinca. Samo ovakvom uzornom organizacijom mogli su se svi učenici dobro ispavati i stići, preko Stalaća gdie smo promijenili voz, u Niš sasvim svježi. Niš Srdačan doček. — Arvit u bramu. — Svečani banket. Doček gostoprimljivih Nišlija je započeo u Dunišu stanici 2 sata prije Niša kamo je građanski odbor za doček »Lire poslao unapred 2 svoja delegata, i to g. dra Laufera, ljekara, i veletrgovca g. Mandila da pozdrave u ime niških Jevreja goste. Na stanici niškoj prireden je »Liri« srdačan doček. Iz vagona izašli su, najprije, potpredsjednik »Lire« g. A Kajon,zatim barjaktar sa razvijenim društvenim barjakom, društveni zborovođa i počasni zborovođa g. Kosta Travanj, potpredsjednik sarajevske sefardske Opštine, zatim zbor i drugi. Na peronu, gdje se nazila ogromna masa svijeta, a među njiai predstavnici svih niških jevrejskih društava i institucija,pozdravio je goste predajući supruzi vođe puta gospođi Raheli Kajon buket cvijeća,predsjednik opštine i predstavnik građanskog odbora g.dr.Beraha u svom govoru, rekao i ovo:Sretan sam što me je zapala u dio čast da vam kao predsjednik jeverjske opštine i građanskog odbora za doček zaželim u ime niških jevreja dobrodošlicu.Želja mi je da se osjećate u našoj sredini ugodno.Vašom posjetom,mi se ponosimo.Došli ste s jednim zadatkom i to da pjesmom upoznajte nas. Mi smo Vas poznavali ali samo po čuvenju. Vi niste žalili da dođete i da učinite onako tegotan put da se upoznamo i da, ujedinjeni, uzradimo na obnovi Cijona. U to ime, ja Vas pozdravljam i želim Vam da se osjećate među nama kao u svojoj kući. Potpredsjžedniku g. dru Berahi odgovorio je g. Albert Kajon. Iza pozdravnih govora, »Lira» je otpjevala svoje geslo: »Život naš u zvukove se sleva i o pesmi nad pesmama sneva«. Sa stanice pošli smo, svi zajžedno, u avliju hrama, otkle nas je odbor za doček, jednom zarnjernom preciznošću i virtuoznom ororanizaciionom spretnosti,, za kratko vrijeme, unutio, po svojim agilnim članovima, u kuće niških Jevrejažkoji su se, najžspremnije i sa puno ljubaznosti, odazvali pozivu odbora da ukonače sroste. Iza razgledavanja grada, u žVa"žsati u veče, bdržan je u novom lijepom i akustičnom hramu arvit koji je pjevao sarajevski nadkantor g. Altarac uz pratmžu mjcšcvitog zbora »Lire«. Već u hramu upoznali su Nišlije jakost i spremnost »Lire«. Jer je njena interpretacija arvita oduševila sve prisutne među kojžima je bilo mnogo i neievrejskog svijeta. Po svršenom arvitu, pozdravio je goste niški kantor i vjeroučitelj g.Daniti. Na zvučnom španjolskom jeziku dao je on izraze veselia kojže priredi »Lira« Nišlijama svoiom posjetom. Zadaći, koju je »Lira« preduzela svoiom turnejom da izvrši, niški Jevreji će se priključiti. Jer je niška jevrejska opština stara i uzorna ievrejska zajžednica, koja voli i ciieni sve što je jevreiski i sve što zasijeca u stvar obnove jevrejskog naroda. Na kraju »Lira« ie otpjevaia »Aleluju« koja je ostavila dubok utisak. Iza arvita iznenadili su Nišlije sarajevske goste jednim svečanim banketom, održanim u prostranim prostorijama Kasine. Za dugačkim, ukusno aranžiranim i bogatim stolovima Kasine zabavljali se razdragano kako sarajevski gosti tako i Nišlije. Na banketu pozdravio je goste agilni g. Leon Eškenazi, s pocetka na hebreiskom, a kasniie jevreiskošpanjolskom. Za njega ie velika čast što mu se pruža prilika da upravi tople pozdrave svojoj braći u toj prilici kada se sastaju braća iz Sarajževa sa braćom iz Niša. Prilike su Jevreje natjerale da budu ovako raštrkani, ali nas je jedna unutarnja sila do danas održala u jžednom kontaktu, kojži nas dcstatno veže. I samo jedan ovakav susret u stanju je da učvrsti te naše veze. Nas je ovdje u Nišu, nastavio je g. Eskenazi, ima 50 porodica, ali smo uvijžek spremni da pružimo svoiu ruku braći svojoj, sefardskoj braći i da s njima zajednički na svim poliima sarađuiemo. Pozdravlia, u to ime, »Liru« i želi joj neka i nadalje pjeva, neka veselo pjeva,neka zadovoljno pjeva. Nepredvidjevši u programu, »Lira« je, iza pozdrava g. Eskenazia koji je oduševio sarajevske goste, otpjevala »X. rukovet« od Mokranjca i »Kraj Vardar« od Hatzea, 1 iedna i druga stvar bile su izvedene precizno i bile su nagradene velikim aplauzomG. Eškenaziu odvratio je g. Albert K ajon: Sestre i braćo, dragi Nišlije, Srcem, punim radosti i lijepih osjećanjža, blagodarim Vam, ispred »Lire«, za prijem što ste nam priredili i za gostoprimstvo koje ste nam ukazali. »Lira« kada je krenula na put bila je svjesna da će ih Niš primiti bratski, ali Važ doček i Vaš prijem nas iznenađuju. Pošto se zahvalio zasebno svim predstavnicima jevrejskih ustanova , nastavio je: Kako čujem, istorija Vašeg »Davida«, pjevačog društva, slična je istoriji »Lire«. I mi smo par puta zaspali, ali smo se isto toliko puta, iza toga, probudili, i danas pokazujemo sve znake života. Probudite se i Vi. Pitaćete, zar je tolika važnost pjesme? Jest. Ona je, tojest jedno pjevačko društvo». termometar života Jedne sredine, Ona je znak života, lijžepih osjećania, dobrog srca, kulture. I mi hoćemo da, svojom pjesmom, svoju omladinu atkivišemo, da je stavimo u život, ovdje, u Kraljevini SHS. Mi smo pošli na put da se, posiije 10 godina ujedinjenja naroda Srba, Hrvata i Slovenaca, upoznamo i da si damo međusobno računa o našem radu, i da jedan od drugoga nešta nauči. Mi smo od Vas nešta naučili, i to da jedna šaka Ijudi, koja je svijesna, može čudesa da stvori. Mi nismo mnogo očekivali od Vas, i to svojom krivicom, jer smo Vas slabo informisali o našem putu, ali Vaš doček jže za nas jedan nauk. Želim Vam da napredujete u svom radu i da nas što prije posjetite. Živjeli Nišlije! U daljnjem toku banketa, zemoljena od publike, gđa Riki Kabiljo je otpjevala »Ayayay« i »Rob tvojih očiju«. Kod prve pjesme, publika je osjetila da ima pred sobom umjetnicu zavidnih kvaliteta. Tek iza ponoći završen je banket iza čega su se svi razišli kućama. Sutradan u jutro, u 8.30, ispraćeni od mnogobrojnih Nišlija, produžila je »Lira« put u Skoplje, ponesavši sa sobom duboko uvjerenje o niškom gostoprimstvu. Skoplje Veličanstven doček na stanici. Svečana služba božja u petak u veče. Koncerat u Narodnom Pozorištu Iz Niša pošla je «Lira« u petak, juna ov. g., u 8 u jutro, a stigia je u carsko Skoplje istoga dana popodne nešta malo iza 4 sata. Žega je na putu bila nesnosna, , usprkos nje, svi su učesnici na turneji prispjeli u grad zdravi i sviježi. Još usred puta, između hiša i Skoplja, u Vranjskoj Banji, docekala nas je skopska deiegacija, koju su sacinjavali ! ugledni skopski Jevreji gg. Jakov Koen, Leon Saal i dr. Silvio Baruh. Ta nam je delegacija nagovijestila veličanstven doček i besprimjeran primjer gostoprimstva, ali ne riječima i frazama, već vranjskom glazbom (goč) koja je, j svojom živosti i temperamentno?ti, uniŠ jjela u drustvo mnogo raspoloženja. Na stanici, gdje se sakupila jedna množina svijeta, jevrejskog i nejevrejskog, priređen je «Liri« veiičanstven doček. Na jednoj strani stanice stajali su gosti, a na drugoj, prvoj preko puta, poredali se Skopljani u jednom uzornom redu. Tu se najprije nalazio građanski odbor za doček, jevrejsko sveštenstvo, izaslanici jevrejske opštine, svih jevrejskih ustanova i institucija, i mnogih nejevrejskih, a od koijih isticemo izaslanice «Crvenog Krsta«, zatim pjevačkih rduštva «Mokranjac«, «Vardar« i dr. U Skoplju vidjeli smo gosti i iz drugih varoši. Primjera radi, g. dra Miša Đerasia iz Bitolja. Pošto se stišala buka, koja je nastala uslijed obostranog oduševljenja, predsjednik građanskog odbora za doček i ugledni skopski građanin g. Eliezer Navaro pozdravio je «Liru« ovim riječima: Neobično se radujem što sam dočekao taj dan kada mogu da, u ime skopskih Jevreja, pozdravim svoju braću iz Sarajeva. Posjeta Vaša biće usecena u našim srcima čvrsto, jer nam donosite pjesmu, jer ste došli da nas pjesmom upoznate i razveselite. U to ime kličem Vam: dobro nam došla mila braćo! Na to je odgovorio podpredsjednik «Lire« g. Albert Kajon:Moje srce je puno lijepih osjećanja što mi se pruža prilika da Vas ti carskom Skoplju, gradu ka kojem nas vuče već godinama instinktivno jedna sila, pozdravim i istovremeno izrazim blagodarnost što ste nam omogućili da ispunimo tu svoju želju. U to ime, nalažem svom zboru da Vas pozdravi pjesmom, svojim geslom. Pošto je «Lira« izvela svoje geslo, uz urnebesne poklike «Živjela Lira«, «Živjelo Skoplje«, izišla je ogromna masa svijeta sa stanice na Kralja Petra ulicu i tu se svrstala u povorku, na čelo koje se postavila vojna glazba. Uz pjesmu i svirku i prijatan razgovor između Skopljana i gostiju, krenula je povorka Kralja Petra ulicom, i, preko mosta, stigla do «Kluba Skopljanskih Jevreja«, gdje se i razišla. Iz kluba upućeni su svi u privatne kuće uglednih skopskih Jevreja, koji su, rijetkom bratskom ljubavi, stavili na raspolaganje svoje stanove «Liri«. Istoga dana u veče, održana je u hramu svečana služba božja, arvit, pjevan po nadkantoru g. Altarcu, koji je ostavio lijep utisak kod mnogobrojnih prisutnika. Evropski način njegova pjevanja liturgije neobično se svidjeo skopskim Jevrejima. G. nadkantora je pratila «Lira« koja je već tim prvim nastupom stekla simpatije skopskih građana. Svečana služba božja je završena «Alelujom« i molitvom za Kralja i Kraljevski Dom. Ti zadnji momenti u arvitu bili su puni svetosti i svecanosti i izazvali su kod prisutnih lijepa i sveta čuvstva. Hram je bio, tom prilikom, dupkom pun, i još je mnogo svijeta ostalo u hramskom predvorju jer nije moglo na, ći mjesta u hramu. Među ostalim vidjeli smo u hramu komandanta armije, veliž kog župana g. Naumovića, predsjednika skopske Oblasne Skupšiine, predsjednij ka Oblasnog Odbora, predsjednika grad1 ske Opštine sa kmetovima, izaslanike svih jevrejskih društava, predsjednicu «Crvenog Krsta«, predsjednike pjevackih društava «Vardar« i «Mokranjac« i mnoge druge. U subotu, čitavdan, gosti su razgledavali grad i njegove znamenitosti. Skoro svi su posjetili i skopsku izložbu. Nekoji članovi uprave «Lire«, pod vodstvom podpredsjednika, posjelili su skopskog velikog župana, predsjednika Oblasne Skupštine i predsjedmka skopske Opštine. Svi su ti jednodušno priznali velicinu i važnost kulturne misije «Lire«, koju ona vrši širenjem jevrejske i jugoslavenske pjesme u ranijej oslobođenim krajevima i izrazili su svoj ju nadu da će ta posjeta biti od povolj1 nih posljedica po južnosrbijanska mjesta. Istaći nam je posjetu Sarajlija u jevrejskim institucijama, kao u opštini, jevrejskoj djecijoj menzi i dr. U 8 i po časova u veče priređen je veliki koncerat «Lire« u Narodnom Pozorištu. Usprkos velike umornosti i klonulosti većine clanova u zboru, koncerat je uspio. Tu i tamo ueinjene su nekoje greške, koje su samo posljedica nazebe i umornosti. Skopski kritičari izrazili su se najpovoljnije o kvalitetama «Lirinog« kora, a istaći nam je pohvaine riječi g. Pere Slijepcevića koga su impresionirali razvitak i napredak «Lire« za par posljednjih godina. Koncerat je svečano otvorio u ime jevrejske opštine uvaženi građanin g. Leon Lević jednim kratkim i lijepim govorom, u kojem je izrazio zadovoljstvo skopske opštine što može da pozdravi, svojoj sredini braću iz Bosne u «Liri«. Nakon pozdrava predao je on g. Albertu Kajonu« lijepu liru izrađenu u filigramu sa datumom i posvetom, izvezenom u zlatu, kao dar skopskih Jevreja sarajevskom pjevačkom društvu. G. Leonu Leviću kao i skopskoj opštini zahvalio se g. Albert Kajon koji je odmah natakao dar na vrh društvenog barjaka tako da će se on, vijekovima, istaći na vidnom mjestu među drugim darovima. Pred početak drugog dijela koncertnog programa gđica Alda Mizrahi predala je, u ime Skopskog Jevrejskog Ženskog Društva i svih jevrejskih da1 ma, buket cvijeća. Duboko dirnut tom; pažnjom skopskih Jevrejki, g. Albert Kajon poljubio je gđicu Mizrahi u ruku kao znak štovanja i cijenjena, upu, ćenog svim skopskim damama. Ta dva intermezza u programu proizvela su živo oduševljenje. Koncerat je bio vanredno posjećen. Velika sala Narodnog Pozorišta bila je rasprodana. Osim Jevreja, prisustvovala je koncertu skopska inteligencija i sva kulturna publika. Od svih plesa «Mekam« od Mokranjca se najviše svidjeo publici i radi toga je, na njen zahtjev, opetovan. Iza koncerta skopski Jevreji odveli su svoje goste u «Balkan« gdje im je priredena zakuska. Na toj zakusci pozdravio je goste ugledni građanin gospodin Anžel, ispred skopske jevrejskeopštine i skopskih Jevreja. Njegov govor, temperamentan i snažan, odavao je jednog mladenačkog idealistu, oduševljenog kulturnim radom sarajevskih Jevreja, usprkos njegove poodmaklosti u godinama. Iza njega je govorio g. dr. Jakov Kajon u ime sarajevske sefardske opštine i sarajevskih Jevreja. Njegov je govor bio pun sadržaja. U njemu je dao sliku socijalnog, nacijonalnog, društvenog, humanitarnog i kulturnog rada sarajevskih Jevreja. To je bio jedan referat o dosadanjim nastojanjima sarajevske jevrejske zajednice. — To sam iznio, nastavio je g. dr. Kajon, da nas upoznate i da vidite šta se kod nas radi. A došli smo i radi toga da i mi upoznamo Vaša nastojanja. Ispoređivajući rad jednih i drugih, naučićemo mi od Vas ono što mi ne znamo, a Vi od nas ono što mi znamo, a Vi ne.. Posljednji govornik na tom banketu bio je društveni podpredsjednik g. Albert Kajon. On se zahvalio govorniku i cjeloukupnom skopskom građanstvu koje je ukazalo «Liri« mnogo susretljivosti i gostoprimstva. Pri završetku izrazio je nadu i želju da i Sarajlije, u što kraće vrijeme, pozdrave skopsku braću u kući svojoj. Svi su se govornici u svojim govorima sjetili Kralja, Kraljice, Prestolonasljednika i ujedinjene otadžbine kojima se klicalo srdačno i živo. Iza govora slijedilo je pjevanje «Hatikve« koja je završena gromkim hedadom. Sutradan, u nedelju, 10. juna ov. g., u 11 ostavila je «Lira« carsko Skoplje; Na stanici se sakupilo, na ispraćaj, kud i kamo više svijeta nego na dočeku. Peron je bio pun svijeta, usprkos žege koja je palila.Rastanak je bio dirljiv, ali i težak. Jer Skopljanji i Sarajlije, čim su stupili u dobre i prisne prijateljske veze, biše prisiljeni rastatti se ostavivši jedni na druge najljepše utiske. Solun Jug. generalni konzul na stanici. Špalir jevrejske omladine. Solunska štampa o uspjelom koncertu i arvitu «Lire«. Parastos solunskim herojima na Zejtinluku. Prijem u «Mizrahiu«. Putem je bila nesnosna vrućina i neopisiva žega. Put je trajao, od Skoplja do Soluna, preko 8 sati, tako da smo stigli u Solun, po grčkom satu, u 8 sati u veče. Uza sve spomenute elementarne nepogode, «Lirin« kor i gosti, cili i puni elana, raspoloženja, stvorenog već u Nišu, a poslije potenciranog u Skoplju, stigli su u Solun. Na stanici, u Solunu, dočekali su nas gen. konzul g. Nastasijević, njegov lični sekretar, g. Frances, tajnik grčke Cijonističke Federacije, g.David Florentin, poznati solunski javni radnik i urednik solunskog dnevnika «La verdad« ,izaslanici mnogih jevrejskih društava, članovi «DorerimMaccabi« u službeno opremi i mnogi drugi. Ispred jugoslavenske kolonije predala je gđa; Moise Faraggia supruzi g. podpredsjednika buket cvijeća i zaželila je njoj, kao i svim Sarajlijama, dobrodošlicu. DorerimMaccabi, članovi športskog društva «Makabk, priredili su gostima, svečani špalir. Tu je, sada, nastala bezglava žurba. Koncerat ima da počne u 10 sati, tojest 2 sata po dolasku, iz razloga što je koncerat najavljen za nedelju. Jednoni nevjerovatnom brzinom gosti se smjestiše u hotelima, udobnim i punim konfora, i 10 časaka pred sam koncerat «Lira« je stigla u pozorište «Panteon«, gdje je održan koncerat. Koncerat je otvoren grčkom himnom, i koju je intonirala fanfara Derorimi Maccabi simpatični i temperamentni 15godišnji mladiči koja je, dalje, izvedbom pojedinih tačaka zabavljala publiku raznim komadima. Ispred «Lire« i sarajevskih Jevreja pozdravio je solunsko Jevrejstvo i jug. koloniju, sa gen. konzulom g. Nastasijevićem na celu, g. Albert Kajon, koji je, prvo, govorio španjolski, a poslije, srpski. Do ovog časa u izvještaju nismo komentarisali uspjehe koje je postigla «Lira« na svojim koncertima, ali briljantan uspjeh «Lire« u Solunu na toj priredbi sili nas, da se zadržimo kod njega malo duže. Nećemo upotrijebiti svoje riječi, koje bi mogle biti i subjektivne, već ćemo da se služimo pasusima iz kritika solunskih novina koje su, sve, sa puno oduševljenja, donosile iscrpive izvještaje o kretanju «Lire« u Solunu. Uzmimo «L'Independant«: Nikada nisu Solunjani bili pozvani na takvu jednu manifestaciju umjetnosti. To je bio trijumf za pjevače «Lire« i za njihovog zborovođu prof. g. Ljuba Bajca. Njihovi melodijozni i dobro niansirani glasovi su, od prvog svog doticaja, osvojili, tako reći, elektrizirali publiku. G. Ljubo Bajac zna ih jednim pokretom ruke upravljati. O programu možemo samo reći da je on jedno djelo umjetnosti. Neka se Sarajlije opet sjete Soluna. Mi ćemo biti sretni da im opet iskažemo svoje žive simpatije. «L Echo de Salonique«, među ostalim, piše ovo: — Svima je pjevačima samo za čestitanje na prirodnosti njihovih glasova i na njihovoj harmoniji pri izvađanju svog repertoara. Naša je želja da nas «Lira« opet, kao i sinoć, obdari sa 2 ugodna sata, ispunjena jednim novim repertoarom, isto tako bogatim i raznovrsnim kao i prvi put. i «Le progres« isto nalazi dosta pohvalnih riječi za «Liru.Jevrejsko pjevačko društvo iz Sarajeva postiglo je u našem briljantan uspjeh predstavom koju ono priredilo preksinoć u Panteonu prisustvu jedne entuzijazmirane publike koja mu je frenetički aplaudirala . Priznajemo odmah, da su Članovi kora usprkos silnog umora s puta, bili istina" odlični. Vrijedna je spomena i kritika El puebla«: Ne nalazimo dosta pohvalnih rijeci, kojima bi opisali harmoniju i rijetku koordinaciju kojom je izvela sarajevska «Lira« mnogobrojne komade ij svog bogatog repertoara. Publika je izdašno aplaudirala pjevačkom horu, koja je, uza sav umor i žegu, izveo triumfalno svoj program.I svi su drugi solunski listovi donosili notice o koncertu «Lire«, kojem a prisustvovali Jug. gen. konzul g. Nastasijević, njegov lični sekretar, mnogi članovi novi jug. kolonije, elita solunskogjevrejskog društva, talijanski konzul g Morpurgo i mnogi drugi. Iza koncerta, na zajedničkoj večoj izrečeno Je nekoliko toplih govora. Na sve je učinio najdublji utisak govorio je Davida Florentinia, koji je upravio, u jednoj kulturnoj formi, pozdrava Sarajlijama koje je on godine 1913.posjetio. Sutradan, u ponedeljak, 11. ov. mj. bilo je razgledavanje grada i jevrejskog centara, koji se, većim dijelom, nalaz na periferiji (o zapažanjima, učinjeni tom prilikom i sačinjenim perom jeđfl 6d učesnika na toj turneji donijećemo idućem broju!). Članovi uprave Lire« posjetili istoga dana, u podne, jug. gen. kon g. Nastasijevića, koji ih je srdačno primio, ljepše se izrazio o umjetničkim kvalitetama «Lirinog« hora i otežnosti i značaju posjete «Lire« i sajevskih Jevreja u Solunu. Po podne se nastavilo razgledanjem grada. Nekoji članovi uprave Lire« otišli su nadrabinu g. Habibu posjete u prostorijama jevrejske opa ne, gdje se sakupio i jedan dio solunskog sveštenstva i članova Opštinskog Vijeća. Na toj posjeti poveo se razgovor o prilikama u sarajevskoj opštini s jedne, i o onim u solunskoj s druge strane. U 7 i po sati u vece održana je u solunskom hramu vecernja služba božija . Uspjeh službe, interesovanje za nju kao i držanje solunskih rabina pri službi koju pjeva mješoviti zbor, dakle i ženske upoznaćemo najbolje, ako doslovce citiramo ove dvije notice, koje su izašle u solunsikom listu “El tiempo“ Kako nam javljaju, juče, ima jedan veliki broj pjevačica .Veličanje u prostrijama Velikog rabinata sarajevske Lire jer njen kor,nastalo je veliko komešanje rabin i rabinski sud htjeli su po svaku cijenu zapriječiti održanje službe božije u hramu radi mješovitog zbora.Vel.rabin g.Habib i mnogi sveštenici nisu radi toga prisustvovali službi božijoj.Jučerašnji koncert Lirin u solunskom hramu je imao je veliki uspjeh.Samo nije bilo reda u hramu.Konzuli,novinari i veći dio članova opštinskog vijeća nisu mogli radi navale i nestašice mjesta unići u hramske prostorije.Arvit je pjevao nadkantor g.Altarac koji je toliko oduševio prisutne da su mu pri izlasku iz hrama priredili tempermentne ovacije i ispratili ga uz poklike i blagosiljanje do hotela.Iza arvita,mišeberahom,bogati solunjani darovali su Liri oko 15hiljada drahmi.Istog dana u veče jug. konzul g. Nastasijević priredio je u restoranu najelegantnijeg solunskog hotela banket na koji su bili pozvani članovi. uprave Lire, podpredsjedik sef. opštine g dr. Jakov Kajon, nadkantor g. i Altarac, zborovođe g. Ljubo Bajac i g. Kosta Travanj, predstavnik «Jevrejskog Giasa“, a od Solunjana g. Farraggi i g. Aroesti.U utorak, 12. maja ov. g., u 9 sati u jutro, priređen je na srpskom groblju na Zejtinluku parastos umrlim hero.jij ma za oslobođenje i ujedinjenje naše otadžbine. Činodejstvovao je nadkantor g, Altarac, a «Lira« je pjevala Šiviti« i kadiš. Usred žalobne molitve, g. dr. Jakov Kajon, kome je, u znak štovanja prema sarajevskoj opštini, ustupio održanje govora podpredsjednik Lire«, održao je pomen slovo mrtvim solunskim ratnicima, koji su stojički žrtvovali sve, pa i svoje živote, za otadžbinu. Na koncu svog govora, g.dr.J.Kajon se poklonio sjenama srpskih boraca u ime bosanskih Jevreja, predavši generalnom konzulu u ruke vrećicu zemlje sa sarajevskog groblja vidovdanskih heroja i položivši na grobove vijenac sa trakama na kojima je pisalo Herojima za oslobođenje otadžbine-Jevrejsko pjev.društvo Lira ispred sarajevskih jevreja.Na govoro g.dra.Kajona odgovorio je g.gen.konzul Nastasijević.U svom govoru istakao je činjenicu da jevreji posvećuju grobove srpskih junaka kao manifestaciju pojimanja kod nas da je brat je mio koje god vjere bio.Zatim se zahvalio Liri ,sarajevskoj jevrejskoj opštini sefarskog obreda na njihovo pažnji prema mrtvoj svojoj braći.Poslije pomena, jedna delegacija uprave Lire sa gen. konzulom g. Nastasijevićem na čelu posjetila je solunskog guvernera g. Achila Calevrasa koga nije našla kod kuće, već ju je primio vice guverner Lazarides.Popodne , je guverner uzvratio «Liri« posjetu u hotelu Guverner solunski je naročito intersovanje pokazao za instituciju pjevačkih društava,čega u Grčkoj uopšte ima. To je bio za njih jedan novitet, a kojemu se «Liri« najtoplije zahvalio. Za to vrijeme vršilo se dalnje razgledavanje grada sve do kasno u noći, to što su se priređivali i mali izleti na silnom „Egejskom Moru“.U veče, priredilo nam je društvo Mizahista u svojim prostorijama sjedeljku, na kojoj je bilo nevjerovatno mnogo, svijeta. Liru« je te večeri pozdravio mladi rabin g. Rafael Habib, predsjednik «Mizrahia«.Njegov je govor bio snažan i, bez pretjerivanja, pun sadržaja. Njegov je govor bio je jedan studij o znacenju pjesme, jedna pjesma pjesmi. Pjesma uspavljuje djecu, ali ona, rekao je g. Habib, probuđuje starce. Ona je ona koja nas naprijed kreće. Ona nas je bodrila za vrijeme sačinjenja ona nas sada vodi ka obnovi.U to ime ja pozdravljam i žalim, kao svi moji sugrađani, što ne ostajete duže u našoj sredini. Ali mi ćemo se opet sretati: ili ćemo mi Vas posjetiti u Sarajevu, ili ćete vi opet nama doći, ili, Bog da, naćićemo se u Jerušalamu.Zatim je ustao g. A. Kajon , i u jeu oduševljenom govoru, upoznao prisutne sa radom i misijom «Lire«. «Lira« je, u svojoj misiji, uspjela u Solunu. Stvorene su dobre veze između bosanskih i solunskih Jevreja, a to a da zahvalimo Vama, Vašem bratuskom prijemu. Napose se zahvaljuje g. Isaacu A koji je neumorno radio na dočeku i koga obdari značkom «Lire«.Obečavši mu počasno članstvo «Lire«, pozdravi g. Kajon, u znak priznanja njegovim zaslugama.. Zatim se okitio, u znak zahvalnosti na njihovom zauzimanju predsjednika Mizrahia, predsjedniku Bene Mizrahia, značkom «Lire«. I g. Davidu Florentiniju data je značka,ali u njegovoj otsutnosti, prouzročenoj nenadanom zapriječenosti.Posljednji govornik bio je predsjednik «BeneMizrahi« g.Leon Pelouche. Iza svakog govora, a osobito iza dijeljenja znački frenetički se aplaudiralo, i neki, u blizini g. A. Kajona, podigoše svog.omiljenog poclpredsjednika na svo! jim ramenima, kličući mu «Vivae. Zatim su Dorerim Maccabi izvodili jedan niz prostih vježbi. Poslije tog službenog dijela sjedeljke razvila se intimna zabava, na kojoj su se dijelil slatkiši, (dar a dulsar), kako je to kod njih već običaj, igralo i pjevalo. Prostorije «Mizrahia« napustili smo odmah iza ponoći, jer smo trebali ići kuj ći radi skorog polaska. Iz Soluna pošli smo u srijedu u jutro u 4.50. Na stanici je bila jedna masa svijeta, organizovana u raznim jevrejskim organizacijama. Ti su nas, svugdje u Solunu, pratili, pokazivali nam sve znamenitosti i pomagali nas u svakom pogledu. Kao znak besprimjerne požrtvovnosti i gostoljubivosti neka nam bude činjenica da su ti idealni mladići, a među njima uvijek stari g. Aroesti, čovjek mladenačkog poleta i elana, svu noć do u jutro proveli s nama, što po solunskim ulicama, a što u hotelu, spremajući nam što bolji i ugodniji polazak. Ti su nam ljudi nosili, svima bez iznimke, prtljag na stanicu kako bi nas oslobodili od svakog napora. Na stanici su se oni, s kojima smo se bratski i prijateljski združili, oprostili sa suzama u očima. Mladi DerorimMaccabi su, prosto, plakali, lijući teške suze. Fićuk lokomotive i Hatikva nas rastaviše od solunske braće koju ćemo uvijek imati živo na pameti. Na povratku, osjetismo dobro uske veze koje smo uspostavili sa svojom braćom, za našeg boravka u Južnoj Srbiji. U Skoplju su izišli na stanicu svi naši znanci i prijatelji da se još jedared, oproste od nas. U Nišu je bio isti, slučaj, samo što su Nišlije izišli pred nas još u Leskovcu, koji je udaljen od Niša preko 2 sata. Na stanici u Leskovcu vidjeli smo i našeg saradnika i prijatelja) ; g. dra Žaka Konfina. I Sarajevo nam je spremilo lijep doček. Još na Palama čestitao je uspjeh Liric naš nadrabin g. dr. Morić Levi. I na bistričkoj stanici sakupilo se jedno mnoštvo Sarajlija da čuje prve izvorne vijsti sa turneje, a na glavnoj stanici su prijalelji «Lire« zauzeli cijeli prostor pred stanicom. Pored mnogih, izišao je na stanicu predsjednik «Lire« g. Iko Finzi sa suprugom da pozdravi, kako nas je Solun nazvao, triumfatore. Želja Sarajlija da posjete Južnu Srbiju je stara. Ona je zavladala svim njihovim srcima, a, nada sve, je zahvatila članove «Lire« koja je bacila tu parolu još pred par godina. Što se god više približavao dan odlaska, to su članovi «Lire«, uslijed upravo najvjrovatnija da će im se stara želja ispuniti, postajali sve nervozniji i praznovjerniji. Po pričanju nekojih učesnika, putem, posljednjih dana je mnoge ; zahvatila neka hipohonderska nervoza. i Nije ni dan odlaska mnoge umirio, već i istom čas kada je voz krenuo sa stanice. Raspoloženje je započelo na stanici sarajevskoj kada je masa svijeta došla da otprati svoje i da im zavidi na tolikoj sreći. Ono je potencirano u Nišu, gdje su Sarajlije naišli na jedno uzorno gostoprimstvo. Doček na stanici,uspjeh u hramu, banket na kojemu su, uz bogati i ukusni aranžman, upoznali nišku braću, koja nas je samo oduševljavala i da! vala nove snage, to su momenti vrijedni spomena i ugodnog sjećanja.Niš je «Liri« samo predbacio što nije njemu posvetila malo više vremena. Skoplje je već svojim dočekom, koji ne može nijedno pero da opiše, već se on može samo osjetiti, dalo pjevačima i pjevačicama volje i ambicije da što bolje i uspješnije nastave svoju misiju u daljđ njim njihovim nastojanjima. Istaći nam : je i impozantnost svečane službe božje u hramu koja je,svojom veličinom svetosti, predstavljala samo jednu svečanost u pravom smislu riječi, I razgledavanje grada i njegovih znamenitosti i drugi momenti, koje čovjek proživljava u tuđoj varoši, ucinili su da smo ostavili Skoplje u jutro i da dođemo u 8 sati u vece u Solun, i da, 2 sata iza dolaska, «Lira« priredi koncerat koji je! uspio iznad očekivanja. Ovaj momenat naročito nam je istaći, jer predstavlja jednu odvažnost par'exellence i jer na tu, tako reći filmsku brzinu biti spreman nije ništa nego kuraž, jakost, povjerenje u se i samosvijest. Toga svega je bilo u tako jakoj dozi da je konterat u Solunu bio najuspjeliji u čitavoj turneji. Lijepi, mladi i vojnički disciplinovani Dorerim Maccabi na solunskoj stanici sa povicima «Hedad« i «Viva la Lira«, punim neke elementarnosti, učinili su, da su Liraši sasvim zaboravili na žegu, umornost i na zadaću koja ih čeka. Ulazak u grad moramo spomenuti radi novog svijeta i života, živopisnog i južnjački temperamentnog, koji nam se ovdje otvarao. I uspjeh koncerta, koji nije više izraz jakosti i sigurnosti «Lire«, već posljedica oduševljenja. Tu nisu više sposobnosti djelovale, već osjećaji, izazvani raspoloženjem, ne više glasovi, već nervi. U hramu, u Solunu, ta je svecanost «Lire« nazovimo tako njenu turneju dosegla svoj vrhunac. «Lira« je bila u svom elementu, a nadkantor g. Altarac je upravo briljirao. Ne samo da je predavanje arvila bilo besprikorno, već je taj način evropskog pjevanja službe božje i pratnje mješovitog kora bio za Solun novitet koji je ostavio dubok utisak. Na izlazu iz hrama priređene su «Liri« oduševljene ovacije, a nadkantoru su djeca, žene i starci ljubili ruke, blagosiljajući ga. I Niš je zahtjevao da se ostane jos koji dan kod njih, Skoplje isto, ali Solun je bio u svojim zahtjevima, eufemisticki da se izrazim, histeričan. Tu su padali predlozi, vršile se intervencije, I upravljale molbe da se priredi još koji; konceraf lžIf arvižf, uz garancifu đa ce se j za 2 sata rasprodati kuća. «Lira« nije 1 mogla da udovolji njihovoj želji, jer se , obvezala da će u četvrtak u veće stići, kući. I jugoslavenski gen. konzul g. Nastasijević sa svoiim sekretarom nas je bodrio. On je izašao na stanicu 2 puta, jer nije bio siguran kada ćemo stići. Pratio nas je za cijelo vrijeme našeg boj ravka u Solunu, sa osobitim interesovanjem i posjetio je sve naše priredbe. Osim toga, pokazao se veoma susretljiv i izdašan u pružanju moralne pripomoći koja nam je bila od velike potrebe. I banket je priredio upravi «Lire«.Prizor u klubu «Mizrahi« kada je, u oduševljenju, podignut g. Albert Kajon; na ramenima, uz poklike «que viva«, ne može se zaboraviti. Najljepša i najdirljivija scena na čitavom putu bijaše rastanak na solunskoj đ stanici. Nije se samo, na stanici, pri ra; stanku, grlilo i ljubilo, već su Solunjani, j bez pretjerivanja, plakali. Zar nije turneja «Lire« u Južnu Srbiju i Solun bila jedna svečanost, jedna manifestacija sefardske solidarnosti, ko1 ja je, svakim danom, postajala, u svojoj , veličanstvenosti, sve većom srdačnijom?! Turneji »Lire« u Južnu Srbiju i Solun, i kao i sličnim, nije glavni cilj razenoda kao šio to mnogim, u prvi mah, izgleda. Daleko je od toga bila »Lira« kada je naurnila poći na taj put, iako je, bez suninje, htjela da se i njeni članovi, kod toga, i razvesele i pozabave. »Lira« je imala, kako smo već spomenuli u našim čiancima pred njen odlazak, da izvrši u posjećenim krajevima jednu misiju, svetu i veliku. Iza oslobodenja nastale su nove političke prilike na slavenskom jugu. Dok su, prije, Jevreji iz Južne Srbije, koji su isto što i mi, uz neke skoro neprimjetne diferencije, bili pod gospodstvom Turaka, od oslobodenja oni potpadaju pod istu vlast pod koju i mi. To je već jedan razlog da imamo da uspostavimo veze, kulturne, političke, nacijonalne, trgovačke, prijateljske i bratske, među nama. Jevrejski nacijonalni pokret u posljednjje vriieme ie tako živ iintenzivan da nagovješćuje skoru političku i kulturnu renesansu jevrejskog naroda. 1 sefardski elemenat jevrejskog naroda ima da učestvuje u tom istorijskom nastojanju Izrailja. I njegova melodija ima da se čuje u piesmi obnove naroda bibliiskog. Evo, opet, razloga, kraj mnogih drugih, da se posjeti i Sojun koji je najveći sefardski centar na svijetu. Imajući to sve na umu, »Lira« je poduzela tu svetu akciju, u kojoj je, u koliko je to u njenoj moći, i uspjela. »Niš nam je govorio da je to prva posjeta jevrejske braće u tako velikoin broiu, i njih je ta posjeta oduševila. »Lira« ie ostavila ondje toliki utisak da su Nišlije odlučile, i pod cijenu svakog naprezanja, stupiti u utakmicu sa »Lirom«. Njihovo pjevačko društvo »David«, koie, već duže vremena, postoji, ima da se reaktivira. Pjesmom »Lirinom« bili su očarani i Skopljani. I oni su riješili svoje zaspalo pjevačko društvo probuditi.Marko Majorović misli, još ovih dana, pozvati stare članove kora na daljnji rad koji treba da se vodi po primjeru »Lire«. U Skoplju su čuli i riječi o modernom vodenju jedne napredne jevrejske zajednice, odista, ne po prvi put, jer su jednom o tom njih izvijestili i seiardski akademičari iz Sarajeva, pred godinu i po. To je bio referat g. dra Jakova Kajona 0 jevrejskom društvenom životu u Sarajevu. Za razne naše institucije interesovale su se vodeće ličnosti skopskog jevrejstva, a to interesovanje neće, bez sumnje, ostati bez dobrih posljedica. Skoplju je taj memento na kulturan rad bio od životne potrebe. Jer je Skoplje grad koji je, još sirov, neizraden, pratrijarhalan, turski u duhovnom pogledu oriientisan, pod razaralačkim uticajem zapadnoevropske kulture, od koje, jer je ovakav, prima samo negativne njene strane. I toj jevrejskoj zajednici, kojoj prijeti katastrofa, nacijonaina i kulturna bezbojnost i beskičmenost, ovakva jedna kulturna injekcija može samo da koristi i da 18 upozori na lijepa kulturna stremljenja. U Solun je donijela »Lira« novitet. Solun, kao i ostala Grčka uopšte, ne poznaje institucije pjevačkih društava. Solun je bio dolaskom »Lire« enchante! Pjevanje »Lire« u hramu nije samo oduševilo svijet, već đe nekoie i bunilo. To su bili stariii rabini koji su čak bojkotovali i hram, ier službu božiju pievajžu i ženske. Ilustracije radi neka posluži gornja notfca »nempa«: »Lira« je dakle i u tom pogledu, poslije konferisanja sa Solunjanima, razbija led. Taj je posao onako majstorski izveden da su Solunjani zatražili od »Lire« partiture od svih neinih pjesama, što im je »Lira« najpripravnije i dala. U društvu »Lire«, a i u samoj »Liri«, nalaziii su se advokati, ljekari, inžinjeri, bankovni činovnici, trgovci, studenti, radnici i U su se svi, svako o svom zvanjti, interesovali i tražili informacije o stanjtt svoiih branša i o prilikama, u kojjima žive, i djeluju njžihovi nosioci. I sarajevska ievreiska Opština sefardskog obreda, koja je poslala na turneiu svog reprezentanta, stupila ie u direktan doticajž s jevrejskim opštinama gradova koju smo posjetili, i naš Hst, koji je bio zastupan po svom predstavniku, lijepo se plasirao. Javni radnici sarajevske jevreiske zaiednice uspostavili su veze s jžavnitu radnicima iz južnosrbiianskih jevrejskih zaiednica, naročito s onima iz Soluna. Oni su na toj* turneji naučili nešta od nas, a i mi nešta od njih. Te veze će biti od trajnijih posljedica. I trgovci naši upoznali su južnosrbijansku i solunsku trgovinu i priiike u kojžima se ona razvija. I stekli smo poznanstava u varošima koje smo posjetili, i one su tamo povećale krug svojih priajtelja. Drugim riječima, uspostavljene su tako željene veze medu nama i južnosrbijanskom braćom i onom iz Soluna. Stare su se naše želje isupuile i turneja ie »Lire« potpuno uspjela. »Liri« se može čestitati na postignutom uspjehu i mi joj samo želinio da ona i dalje nastavi započetnim radom. Na koncu, imamo, kraj tih pohvala, neke i da pokudimo. To su jevreiski intelektualci iz Sarajeva koji stt toliko govorili 0 tom potrebnom kontaktu sa Jevrejžima iz Južne Srbiie i Soluna, a kojih, kod ovakve jedne manfestacije, nije uopšte bilo. Ovo mnogo žalimo i teško da ćemo im tajž propust oprostiti. Prije završetka ovog referata i resumea o nastojanjima »Lire« na svojoj turneji, istini za ljubav i potrebnog poziranja radi, imamo još da spomenemo, osim svih spomenutih pomagača i radnika iz l Sarajeva i iz mjesta koja smo posjetili, š čovjeka, bez kojega se ne da zamisliti tolik uspjeh turneje, čovjeka, koji se, neumorno i sa puno idealizma, posvetio »Liri«, za vrijeme njene turneje. To je g. Sabetaj Hajon koji je uvijek išao prije nas da sondira teren, u čemu se pokazao kao vrstan organizator.To nisu pretjerivanja i hiperbole. Jer je turneja »Lire« u Južnu Srbiju i Solun bila jedna pjesma, jedan san.