(Napomena u svoje vrijeme.) U mnogim krajevima naše države kukuruz je glavna narodna hrana, s toga njemu moramo poglavitu pažnju obratiti jer, poznata je već stvar, kad god kukuruz slabo rodi, nastupa gladna godina. Kako se kukuruz njeguje, kakva mu treba zemlja, kako tu zemlju treba priugotoviti, stvar je opširnijeg govora. Mi se ne ćemo tijem baviti, jer tome nije ni vrijeme, već ćemo u kratko učiniti jednu, dvije napomene, čemu je sad vrijeme. Najprije o vremenu sjetve. „Nema hrane bez nikoljske njive“ — veli jedna narodna poslovica, a to znači da kukuruz najbolje uspijeva kad se o ljetujem prav. sv. Nikoli (21. maja) posije. To ima puno smisla za njive vodoplavne i blizu rijeka, jer one se tek u to doba i isuše, da s uspjehom mogu sjeme primiti i istjerati ga u nicanje. No za njive, koje nijesu blizu vode, već su podalje i bliže brdu, u tako zvanim „suhopoljima“, to pravilo ne može da važi, jer ako ih ranije ne posijemo, docnije se upeku te se ni uzorati lahko ne mogu. Takve njive najbolje je uzorati i posijati najdalje do Gjurgjevdana. (Pisac ovih redaka takvu jednu njivu prošle godine uzorao je i posijao 9. aprila, i kukuruz je bio kao led, da ga grad ne upropasti. Za njive u brdu lijepo narod veli: treba ih orati čim bijela vrba počne listati. U brdu sijati kukuruz nagoni naše siromašne žitelje u brdskim prijedjelima samo krajnja nevolja; ali kad baš tako moraju, onda moraju paziti da dosta rano sjetvu izvrše, jer što god docnije zasiju, to uhvati ljetnja pripeka i usjev zakržljavi, a što je ranije, to bolje, jer izraste na snagu, dokle još dovoljno vlage u zemlji ima. Ne treba ni govoriti o tome, da treba sijati zdravo sjeme, za koje smo sigurni da je dobre klicavosti i da će jednovremeno nići, kako bi jednovremeno i za obragjivanje pristiglo. No, pokraj tolikih dosadanjih preporuka, neka nam je i sad dozvoljeno preporučiti svakome poljoprivredniku da sije sjeme od ranog kukuruza, zvanog „Kralj Filip“. Klip toga kukuruza mnogo je veći od našeg, zrna su krupna, hranljiva i što je najglavnije sazrijeva rano, te ga možemo na lijepom vremenu isušiti i bez dalje brige unijeti u hambar, a dobijemo vremena da njivu rano ugarimo. Šaša je ovog kukuruza mnogo bolja od naše šaše. Ovaj kukuruz kad se posije prije Gjurgjevdana, bere se o Ilin-danu. Ko okuša jedne godine sjetvu ovoga kukuruza, uvjereni smo, da se ne samo ne će kajati, no da ga više ne će napuštati. Kušajte — sad je tome vrijeme!.... („Težak“).