Na svijetu je svega sedamdeset i sedam i po milota (naroda), a onaj bučuk milet (po naroda) jesu Cigani. Imenu ciganskome dosta je slično ime one stare atinganske sekte, čiji su se sljedbenici zvali atingani. Je li baš cigansko ime postalo od ovog imena, nije naše ovdje o tom pretresati, nego ćemo spomenuti još nešto iz jednoga kjitaba, jer je to pričanje dosta slično našem narodnom pređanju o Ciganima, a onda ćemo odmah na po na se prijeći in medias res, što naš narod pripovijeda o Ciganima i što sami Cigani o sebi pripovijedaju. Pošto pak sama predaja o postanku Cigana zaudara sasma pretjeranim naturalizmom, to onog, koji želi o tom nešto pobliže doznati, upućujemo na već spomenuti kjitab, koji se zove: „Kara-Duvûd“ a mi ćemo ovdje samo toliko spomenuti, da su oni postali od brata, kojemu je ime bilo: „Gjin“ i sestre, koja se zvala „Gjana“ Po njima su onda njihovi potomci bili najprije prozvani „Gjingjane“ a docnije „Gjingane“još docnije „Cingane“ kojim se imenom još i danas u turskoj jaziji (pismu) bilježe pišu. Danas ima opće u cijeloj Jevropi više od polovine milijuna Cigana najviše ih ima u austro-ugarskoj monarhiji i kraljevini Rumuniji a najmanje u republici franceskoj. Nije ovdje naše da pišemo kakvu studiju o Ciganima, jer ko želi o tome što više doznati i sam će posegnuti za prekrasnom knjigom Ingleza Georgesa Boru-a. Samo ćemo još to pomenuti, kako je poznija nauka svojim uporednim jezikoslovnim i antropološkim proučavanjem temeljno potvrdila, da su Cigani rastjerani i rasijani potomci nekog indijskog plemena, koje je napadajem silnog Tamerlana na Indiju i zauzećem Delki a oko 1399. g. bilo iz svoje domovine na daleko i široko po svijetu razagnano. Jedan dio toga plemena zalutao je ćak i u Jevropu, i to ponajprije u osmansko carstvo, a onda se malo po malo sve više prema zapadu širio, to nam jevropejske kronike razne godino bilježe kako su se gdje i kada Cigani na zapadnom kontinentu Jevrope pokazivali i pojavljivali.A nešto od prilike pola jednog decenija počeše se prokazivati i u novom svijetu Americi, te će ih najviše biti u Teksasu i Ohiu.Naš narod po Bosni i Hercegovini ne prezire toliko cigansku rasu, a to nam donekle svjedoče i same brojne narodne priče i poslovice o Ciganima, od kojih ćemo takogjer nekoličak pri kraju donijeti, da bude ova skica što potpunija. Sad ćemo odmah nadovezati samo narodno i sopstveno cigansko uvjerenje, koje nam u opće koješta ilustrira Ciganizmu, tome najkosmopolitnijem ljudskom plemenu. I. Postanak Cigana. Cigani sami o sebi pripovijedaju, da ih je Bog stvorio „od suha kala i mokra praha“ ako su ova dva pojma „suhi kal“ i „mokri prahu megju sobom nekako kontradiktarna, to nikako ne uvjeri Ciganina, makar da mu stvoriš sami Mojsijev Pentatevh (petoknjižje) da je drugačije Bog njiha stvorio, nego eto tako „od suha kala i mokra praha“. II. Ime. Cigani ne mogu imati samo jedno ime. Bog sami zna koliko su promijenili imena, od kad su postali. Oni jedno ime izgube, a drugo uzmu na se. Često se dogodi, da im ono izgubljeno ime opet ožive, ako ne svuda gdje ih ima, a ono bar samo na jednom mjestu, gdje ima nekolicina. Najstarije njihovo ime jest „firaunin“ ili „Hrauni“ kad ih je više. To im je ime odatlen došlo, što je njihov prvi car došao nekakvu kovaču da ga primi na zanat. On ga i primi, ali mu nešto jedan put skrivi i nekakvu stvar obatali, a on mu onda udari šaltak (plesku, ljosku, sile, šamar). Na što mu ta (taj) ciganski car pobjegne, te ga majstor za to što je pobjego nazove „firan“ biva pobjeglica, bjego i od tog se vakta i vremena prozvaše Cigani „Srauni“ i to im je najstarije ime od kako su na ovaj svijet i dunjaluk (isto svijet) postali. III. Drugo ime. S prokletim su sevepom (uzrokom) dobili ime „Hromići“. A to su ga dobili još onda, kad je nekakav pejgamber išao po svijetu, pa je hotio Cigane učiniti, da budu ko i ostali ljudi. I Bog mu je već dopustio da to može uraditi, ali najprije treba da upita jednog od njiha, koji je najpametniji, da mu odgovori na pitanje: „čija je vjera najgalibnija (najbolja, najprobranija) i najmutebernija (isto najprobranija). A on ni pet ni šest ko da ga je naletšejtan za jezik potegu, pa će reći: „Onoga čija je i dolija“ (vlast, država bogme biva nešto slično onoj izreci augsburškog sabora, koji je držan 1555. „enius regio, illius religio“). Kad to čuje onaj pejgamber, ponovno ih sve prokune i nazove „Hromići“. IV.Isto ime. Drugi vele da su isto ovo ime dobili, ne kako je gori ispričano, nego kad je Musa pejgamber (Mojsije) prelazio preko denjiza (mora onog iz biblije već poznatog Crvenog mora) sa svijena svojim miletom (narodom), onda dvoje hromi: čovjek i žena, nikako nijesu smjeli prijeći. Sve su se bojali da j ih đenjiz ne poplavi. Uzalud ih nagovarali drugi i sam Musa pejgamber, nikako nijesu htjeli deći u razlog i povjerovati, da im se po božijem emru (dopuštenju) ue će ništa dogoditi, niti će se podušiti. Ali kad se nijesu dali u razlog prokune ih Musa pejgamber i ode dalje, a oni tu kod denjiza ostanu i kukavni evlad (narod) izrode, koji se po njima, što su bili hromi prozovu Hromićima. Zbilia ova nas zgoda iz Mojsijevih mi i širokih nezgoda podsjeća na godinu 1427. kad su se prvi put Cigani doklatarili u Pariš, gdje su ih zaista prozvali „Misirski ljudi“. V.Treće ime. Njihovo treće ime jest „Aćari“ ili „Aćeri“ ali pod to se ime ubrajaju samo oni Cigani i Ciganke, koji se bilo kakvim poslom bave, da dogju do pare. A koji se još ne bave, samo tiće li se kakve njihove koristi, počamši od najnižeg do najbezobraznijeg prosjačenja, pa sve dalje. Istina da se ovi, koji samo prosjače, a drugo ništa ne rade, ako to može u opće biti, ne zovu „Aćarima“ ili „Aćerima“, nego sami oni, koji o kakvoj privredi rade i nastoje raditi. Prema tome se sve cigansko pleme i cijeli ciganski rod po narodnoj razdjelbi na četiri glavna dijela raspadaju i to: Gatari. To su oni Cigani i Ciganke, koji uza svoju bilo kakvu robu, što je prodaju, bave se još svakojakim gatanjima i vračkama, varajući prosti narod na najbezdušniji i najsramotniji način, da mu i onaj zadnji krvavo stečeni trud izlakte (izmame) i čisto bezobrazno izmaknu. Za to bi trebalo radi koristi samog naroda, da se ovijem parazitama bar po selima i selištima zabrani seljakati i narod kukavni na sto kojekakvih načina sadirati i guliti. Kotlari. Ova vrsta Cigana bavi se pravljenjem i kovanjem raznih stvari. Njima i njihovom alatu može dobro pristati ona latinska riječ: „Omnia mea mecum porto“ jer gdje dogju spire (nalože) malo vatre, zabiju nakovanj u zemlju, te stanu nekog bijesa kovati i kalajisavati, pa odmah zagju po dotičnom mjestu, te iskupljaju take stare sude, da ih poprave i kao nove tobože namjeste. Jesu li dotične njihove mnšterije potomci kakvih Abderićana, a Cigani jeftino pogodili s njima rad, onda, kad od njiha uzmu stvari, dadu vatru tabanima, te omrknu, a ne osvanu. Ko će sad za njima pristajati i tražiti ih, pa tako i tu mnogi nagrajišu (nalijepe). Ta vrsta Cigana prave još i prodaju razne igle, kao još i neke druge stvari, koje pripadaju metalnijem produktima. Čančari. Drvenina i o drvetu raditi to je njihovo ponajglavnije zanimanje. Oni prave razne (čanke vrsta drvenijeh sudova) vretena, kugjelje (preslice), kao i druge neke stvari: grebena, gargaše, sita, rešeta i t. d. Prometniji nešto i valjaniji Cigani udaljili su u pravljenju Čanjaka i sličnih stvari iz drugog prirodnog carstva i u treće, pa su počeli praviti čanjke, kako mi rekoše i od zemlje, a sve to da samo što više koju paru zarade i priušte. Oni se znadu kod kakvih prodaja ili kupnja ponajbolje i ciganiti (pogagjati). Faletari. Čine se često puta pred neukim svijetom kao pravi drveni sveci, s kojima sam gospod Bog opći i daje im znanja i išareta (znakove) za najmisterijoznije stvari. Oni tobože znadu šta je čovjeku sakriveno u bližoj i dalekoj budućnosti. Kod svijeh osobito naš prostiji narod znade često puta nalijepiti, jer mu gotovo za svaku riječ bilo šta bilo izmame, jer da ne mogu tajnu budućnosti doznati, ako se što god na nju ne namijeni. A pošto u ovu kategoriju Cigana spadaju isključivo same Ciganke, koje su do skrajnosti prepredene, to se prostom narodu od njiha treba najbolje čuvati, da ga ne zavaraju i po samoj njegovoj volji ne orobe. U nuždi i do lijepe zgode, faletanjem znade i po koji Cigo poslužiti, jer ga je tomu njegova Ciganka u svoje vrijeme uputila i za to pripremila. Kako već oni svoja faletanja i gatanja, bilo bacanjem graha bilo otvaranjem karata, bilo kojim drugim načinom izvode, o tome mi ne ćemo ovdje govoriti, jer je to poznata proučena i opisana stvar. Ali da znadu i učenijem malo zalijepiti oči, to beli znadu, kad mu tobože to i to pogode, Što u ostalom ništa drugo nije, nego sami puki slučaj. No neukim i prostijim one to bolje pogagjaju, jer najprije znadu iz dotične osobe ispipati i izmusti na rafiniran način, što ona hoće i želi, te onda i svoja gatanja prema tome udese i okrenu te ih tako zaslijeplju i zavaraju. VI. Zašto Cigani nemaju svoga cara ja kralja. Od svijeh mileta (naroda) na svijetu, oni su najprvi bili, što su imali svoga cara. Ali u zao čas po se i po svoju glavu, a ni ostalijem Ciganima nije bilo lahko, posiliće se i usholiti (uzoholiti), te poći protiv samog milosnog Boga. Zapovjedi, da se ozida jedna velika kula, s koje će se moći samo nebo rukom doticati i s nje u nebo zalaziti. Još i to zapovjedi, da se namjesti od tenećeta jedno veoma veliko rešeto, koliko je god nebo, te te da se na vrh kule postavi i utvrdi. Rešeto : je bilo кб i druga rešeta sve sitno na budže (rupice) izrešetano. Iz tog rešeta hotio je i on, I Bog ga prokleo, кб što ga je i prokleo, da i poput milosnoga Boga pušta i daje kišu. Od mora, pa do na vrh kule išli su čunci (cijevi), kroz koje je trebalo, kad sve bude hazor (goI tovo) da voda prolazi u ono veliko rešeto, a Č onda otalen, da on sam, kad mu je drago i kad mu prahne (dogje) ćeif, pušta kišu po svijetu. I baš nekako, kad je sve bilo gotovo i sva radnja bila pri kraju, pogje on i pojaše svog konja „Durpana", te će uz kulu. Tamam kad je bio na vrh kule, te da će s konjem ; prijeći u ono rešeto, uletiće mu konju „Durpanu“ nekakva mušica u nozdrve, konj gjisne j i propne se na četiri noge, te se jalla i konj i on na konju sunovrate niz kulu, da od njiha i komadićka nigdje nije ostalo. Kolika je to bila strahota i visina od kule, a u isti čas zapucaju gromovi i munje iz neba u kulu i š u ono rešeto, te se sve sruši i složi, кб da ništa nije ni bilo. Pa kako su tada Cigani i izgubili svoga cara i s njim svoje carstvo, više I ga nijesu ni imali, nit li su ga ikad dobili. VII. Kad će opet Cigani dobiti cara i carstvo. Tamo negdje pred sami kijamet (strašni sud) opet će postati cigansko carstvo i opet će Cigani dobiti svoga cara. S njima će onda biti kapak (svrha) svemu. Biva kako je od njiha postalo carstvo najprije, da ga na njima i nestane najnatragu. VIII. Što Cigana ima najmanje na svijetu. Nema od nikakva mileta (naroda) manje na svijetu od ciganskog, ali njiha ima svuda po svijetu. I za to je njiha najmanje na svijetu, da ih bidne (bude) onda po cijelom svijetu. Jer da ih ima mnogo ko i drugih mileta, ne bi ih onda bilo po svem butum svijetu što ih tako ima. IX. Za što sn Cigani nepismeni. Teško je Ciganinu i najlakšu jaziju (pismo) na svijetu naučiti. Gotovo s glave i nema Ciganina, da bi koju bilo knjigu poznavao. A kako da je i poznadu i nauče, kad nijesu znali čuvati ćitaba, kog im je Bog dao, kao i drugim miletima (narodima), nego su svoj ćitab (ćitab pravi je kjitab, znači u opće svaku knjigu) ostavili negdje na putu, a nekako ti se krme lijepo prilibi (privuče) i ćitab im izjede, te i s te strane pane na njiha božije pokaranje i proklestvo X. S čega su najprokletiji Cigani Pane im na um naopako im bilo i jest da prave džamiju od sira. I naprave zlo po se. Tada ih je pejgamber prokleo i za to su, što ih je on prokleo, najprokletiji, jer će Bog, tobe jarabi, sve nego li pejgamber oprostiti. (Nastavice se.)