To se nije možda još nikad dogodilo, što se zbilo skoro u Madridu. Pred sudom se pravdahu dva spisatelja za original jednoga romana. Jedan i drugi je tvrdio, da je original romana njegov a protivnik da ga je nepravo pod svojim imenom izdao Sudac nije znao što odlučiti. Svaki tužitelj imao je sa sobom rukopis romana. Sto je imalo služiti kao dokaz originala. Megju tijem našao se tu kao sudbeni vještak neki literat, koji je otkrio cijelu istinu. On dokaza, da taj roman, za koji se pravdaju ta dvojica, ne pripada ni jednome ni drugome, no da je ovo djelo jednog Franceza, a jedan već pokojni, španjolski književnik taj roman preveo je. Prijevod su oba tužitelja prepisala i pod svojim imenom izdala.