Jedan ruski velikaš,koji je volio puštiti poslije ručka,namisli ispitati,zašto ljudi puše?Sretne na ulici jednog poznanika,pa ga zapita:„Je li,dragi prijatelju,zašto ti pušiš?“ „Znaš prijane,“ odgovori mu ovaj „nema ništa slagje,nego kad čo'jek poslije dobra ručka zapali cigaru. A u glavnom to služi za bolje svarivanje stomaka.Poslije nekoliko dana kolima otputuje u Carigrad,radi nekih političkih pregovora,pa naigje kroz jednu omanju varošicu i spazi na ulici jednog starca,koji je u violinu svirao,a u ustima držao lulu. Velikaš zaustavi kola i zapita starca,zašto puši. „Gospodine“ odgovori ovaj,ja vrlo teško zaslužujem hljeba.Više puta progje čitav dan,a ništa ne okusim.Dakle,kad pušim,manje osjećam glad.Velikaš nagradi starca i krene dalje.To veče stigne na konak u jednu varoš,gdje ga je jedan od boljih gostioničara čekao,pušeći cigaru.Kad se velikaš pojavi,gostioničar brže baci cigaru.„Molim Vas,“ zapita ga velikaš, „zašto vi pušite?“ Gostioničar se zbuni; „Vaše blagorodstvo neka me izvini,ali ja sam navikao,da svako veče u 9 sah. legnem.Da me ne bi savladao san, zapalio sam cigaru.Idućeg dana prispije velikaš u Carigrad.U razgovoru sa vezirom primjeti,da vezir neprestano puši. Poslije svršenog pregovora,zamoli on tumača,neka zapita vezira zašto puši.Na to mu tumač odgovori: „Njegova Exelencija ne može da spava. Zato je preduzeo,da mnogo puši i sad već od dužeg vremena mnogo bolje spava.Velikaš poče rasuđivati:jedan puši,da mu stomak bolje vari,a drugi,da ne osjeća gladi,jedan puši,da ne zaspi,a dragi da bolje spava,to su tako razne protivnosti,da je po tome pušenje za svašta dobro.I pušio je dalje cijelog svog vijeka, netražeći uzroka pušenja.