Pjesnik stanuje u jeziku, svom krajoliku. A jezik je, naravno, misaoni krajolik. U Makovom slučaju bio je to i okamenjeni, zagonetni, tisućljetni krajolik, u kojem je budući pjesnik pokušavao pronaći svoj dom u pjesmi, u svojem stećku. Mak se poodavno pridružio svojim kamenim spavačima. Njegovo djelo sad stoji kao biljeg, sa svojim znakovima, univerzalnim poetičkim kodovima, u svekolikom bosanskom mramorju. Kao stećak. Kao mašet. Tekst u kamenu. I Dizdar je ovremenio, ovremenio se kao dizdar nes .....

Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.