Do tri mjeseca prolaze tri godine, kako je "Sarajevska čitaonica" ustrojena, a u isto doba ističe trogodišnje vrijeme, na koje je upravni odbor čitaonički biran, s toga poziva odbor društvene članove u glavnu skupštinu, koja će biti 10. o. nij. gdje će odbor predložiti u glavnom tri predmeta, naime; biranje novog odbora, ispitivanje blagajničkih računa i vijećanje o povišenju članarine. Dva prva predmeta moraju se, kako društvena pravilu propisuju, raspravljati svake treće godine, te su po tome obične naravi, pa nema potrebe dalje o njima govoriti. Treći predmet t, j, da će odbor glavnoj skupštini predložiti povišenje članarine, neobičan je i čovjek mora na prvi mah pitati: za što se hoće povišenje? Na tako pitanje lako će svako sam sebi odgovoriti, da društvena blagajna nema dovoljno prihoda. Kako je pitanje naravno, tako je opet i odgovor, što će ga svaki sam naći istinit, a pošto uredništvo našeg lista stoji u uskoj blizini sa čitaonicom i za to su mu njezini odnošaji poznati, i pošto smo potpuno uvjereni da svaki razboriti član čitaonice pa i drugi valjani gragjanin želi njezin opstanak i napredak, nadamo se, da ne će biti suvišno, ako koju progovorimo o uzrocima, s kojih društvena blagajna nema dovoljnog prihoda. Poznato nam je, da čitaonica imade danas oko 180 redovitih članova, koji plaćaju godišnje po 6 for. što iznaša godišnji dohodak od 1080 for. Današnji je prihod dakle dosta velik, 1000 for. dosta je novaca. Tamam, to je istina, ali da vidimo, kako je s razhodom, makar i po prilici. Blagajna mora platiti kiriju za kuću, nabaviti novine, uzdržavati namještaj, plaćati slugu, grijati prostorije i rasvjetljavati ih za zimsko doba. Sad će, može biti, mnogi reći, pa prihod je dostatan za sve te troškove. Istina je, današnji prihod — kad se sav naplati — dovoljan je, da se njime mogu pokriti svi ti troškovi, ali u drugom grmu leži zec. Odbor i ne traži povišenja članarine za prošlo vrijeme, već za iduće godine, biva odbor predvigja, da će neki članovi, kad se svrše tri godine odstupiti. To je, i ništa drugo. Znamo, da će svaki razboriti čovjek, koji shvaća korist kirajethane, i koje mu nije poznat pobliži hal njezin, reći: ta nije moguće, da će odstupiti veći broj članova, bez kojih bi prihod osjetljivo manji bio, ta po Bogu brate, mi bismo dužni bili zahvaliti onome, koji je prvi tu misao potaknuo, da se kirajethana ustroji: a ti veliš još da će mnogi odstupiti. Istina, i mi bismo se slagali s takim razboritim ljudima, koji shvaćaju njezinu korist i ne žale za nju još više nego što je današnja članarina žrtvovati, kada ne bi znali da se je već, sada mnogi nasitio, da rijetko kada dolazi u nju, a članarinu nemarno plaća. Ovo je dalo povoda odboru, da predvidi, da će mnogi odstupiti, ali se mi opet uzdamo u razboritost većine, koja će htjeti i umjeti prosuditi znamenitost takoga društva, kao što je društvo kirajethane, i dobre semere, koje se od takovog udruženju postići mogu. Pročitajmo samo pravila ovoga društva u kojima su zabilježene na prvom mjestu ove značajne riječi : „Čitaoničko društvo sakuplja se s ciljem, da rasprostire prosvjetu, izobraženje, čovječnost i prijateljsko zabavljanje", — pa ćemo lako pojmiti, da čovjek može dolazeći u kirajethanu, naučiti mnogo nešta iz nauke, primiti puno nešto što je svakome čovjeku nužno u životu u raznim prilikama, oplemeniti svoje srce i svoje osjećaje prama sreći i nesreći drugih ljudi, zadobiti zanimanje za javnim životom, a od poštenih, valjanih, pametnih i mudrih ljudi, kojih savjet i naputak čovjeku u svako doba mnogo blaga vrijediti Ijepih nasihata čuti može. Nema čovjeka na svijetu, da je bistra razuma, a da može reći da mu ne trebaju ovako nauke. Koliko je kirajethana znamenita za zrele i odrasle ljude, još je znamenitija i korisnija za mladež, koja se već paše muškom snagom i koja će danas, sjutra morati plesti praću očeva sa svijetom. Danas dogju i mogu doći mlagji serbes u društvo i megju iskusnijem ljudima u svako doba naučiti puno pametnih misli i iskusnih nasihata. a bez kirajethane, ne bi imali češće puta prilike to čuti i naučiti. Ta promislimo koliko vrijedi kirajethana samo za mladež u školama, koja je došla sa svih krajeva mile otadžbine, da se izuči, i ostavila svoje roditelje i rogjake, pa se kojekud nastanila i nema kod sebe onih, kojima je sva briga i misao njihov dobar odgoj. Nama je farz, da si staramo za tu mladež u našem gradu, da joj budemo prilike, gdje bi za vremena odmornih ratova došla u dobro i pošteno društvo, gdje bi i onda duševne okrepe našla. Pojmite bezbeli, koliko veseli jednog oca kada dogje u pohode svome sinu, kojeg je poslao da mu nauči, pa da bude i sebi i svojoj braći od koristi, pa vidi gdje je lijepo i uljudno sio u kirijethani megju poštenim, i otmjenim društvom, pa uzeo novine i čita ili sa potpunim adabom sluša iskusne nasihate mudrih starješina. Kad ove istinite misli promozgamo ne možemo drugačije ni pomisliti već, da će sva gospoda dosadanji članovi jednodušno svojski pristupiti u svoje staro društvo sa većim istekom i boljom voljom, i iznenaditi odbor tako, da ne će biti nužno ni vijećati o načinu povišenja današnje članarine.