Novine su danas toliku važnost postigle u svijetu, da se upravo mogu ubrojiti megju životne potrebe ljudske. One nam pružaju prijatnu zabavu i ugodan odmor; učen čovjek nalazi u njima iz svih grana znanosti i umjetnosti nastavak s onog mjesta, na kom je u školi svoje nauke prekinuo, a i neučen dogje čitanjem novina do velike fajde, jer kad prati, šta se po svijetu dogagja, kad od sveopće nauke ubere malo danas a malo sjutra, mahom počne zrelije misliti, te bolje i nepristranije rasugjivati. Ko često čita novine, nauči se zanimati i za one korisne poslove, koji se baš ne tiču samo njegove kože; on po mogućnosti počne i sam raditi u prilog tih poslova, tako postane hajirli ne samo za se nego i za svoje bližnje. Novine su za ljude vrelo, iz kojeg se mogu crpsti mudri savjeti i valjani naputci, kojima se dogje do sporazuma, ljubavi, sloge i oduševljenja, te po tom i do samog željenog cilja. Cijeli čovječiji život osobito je u današnjem vremenu i to poglavito uslijed ogromnog natjecanja (konkurencije), koje je u svakom poslu zavladalo, teška borba za opstanak, pa ko se ne umije braniti, taj bogme i propada. Pa pošto su novine najmoćnije javno sredstvo, kako za napadaj tako i za obranu, to svaka vjera, svaka narodnost, svaka stranka, svaki stalež i t. d. ima, ako ne po više, a ono bare.m po jedne svoje novine. I sami cigani ingleski i madžarski imaju od skora po jedno svoje glasilo. Ta zamislimo sebi na primjer jednu vjeru, narod, itd., bez svojih novina u času, kad je nužno, da se nešto poduzme u kakvoj stvari, koja je od opće koristi. U takoj prilici osjeća obično svaki od dotičnih, da bi trebalo nešto učiniti, ali evo muke, mnogi ne znaju ni šta bi ni kako bi; mnogi opet izagju do duše na srijedu s nekim prijedlogom, ali evo jada, jedan drugi se digne pa zagrmi: „Jok! ne ćemo tako nego ovako". Na ovaj način ne dogje se unatoč velikoj buki i huki ni do kakvoga uspjeha. Gdje je mnogo baba, kilavo je dijete. Na protiv ovaka stvar progje kod jedne zadruge, koja ima svoje glasilo, sasvim drukčije. Dotične novine razbistre stvar, posreduju do sporazuma i sloge, donesu zgodno prijedloge i t d., pa se tako na umjeren i dostojan način učini u stvari ono, što je najbolje i što je prema općoj želji. U kratko rečeno, novine su iza škole najuspješniji radnik na polju prosvjete i blagostanja. Kad jedan narod napreduje, raste mu odmah i broj novina ; novine i prosvjeta dvije SU posestrime, koje se nikad ne razdružuju. Bili ti danas rekao, da u sjevernoj Americi izlazi razmjerno najviše novina (oko 18.000) ili bi kazao, da je ova zemlja (Amerika) najnaprednija; oboje to znači jedno te isto. Razumije se samo po sebi, da su nama na umu onake novine, koju su nadahnute čistom ljubavlju prema svome rodu i pri kojima rade onaki ljudi, kojima u prsima kuca pošteno srce, čisto od intriga i sopstvene koristi, a mi se opravdano nadamo od našega milog čeda „Bošnjakaž, da će biti okićen svim svojstvima poštenja i da će disati čistom ljubavlju prema braći. Pa kad je to sve tako, prigrlimo onda i mi našeg „Bošnjaka", podupirajmo ga manen i madeten (moralno i materijalno) naročito pak korisnim, jezgrovitim i istinitim dopisivanjem, jer bez ovog nema ni novina, jer kako je „Bošnjak" kazao u prvom svom broju: „Što jo više jaja, gušća je čorba".