Problem snabdjevanja Sarajeva plinom bio je oduvijek značajan. Danas, kada se na svim poljima naše djelatnosti radi punom parom da bi se normalizovao privredni život, pitanje plina zadaje veliku brigu, jer njegova nestašica pogađa koliko tvornice, toliko isto veliki broj privatnika koji zbog nedostatka ostalog goriva upotrebljavaju plin u svom domaćinstvu. Međutim, bilo bi pogrješno zaključiti da za današnje nedovoljno snabdjevanje Sarajeva plinom postoje neki drugi razlozi, osim objektivnih. Da bi javnost mogla da dobije pravi odgovor na pitanje zašto je snabdjevanje plinom ograničeno, čak oskudno, potrebno je da se osvrnemo na samu sarajevsku plinaru, na njene produktivne mogućnosti i ostale okolnosti njenog rada. Sarajevska plinara počela je sa radom 1914 godine i radila je sa takozvanim retortnim pećima do 1924 godine. Te godine plinara je pojačana dvoplinskim generatorom kome je rok rada bio predviđen za 10 godina. Međutim, iako je ovaj generator već 1934 godine izdržao svoju normu upotrebe, on i danas služi. Naravno ne onako kao što bi služio da nije toliko istrošen. U posljednjim godinama kvalitet plina ostao je loš, pa su tadašnje vlasti naručile novu komornu peć, platile je, ali ona još nije stigla. Iako dođe ova nova plinska peć, sarajevska plinara neće moći sa njom da radi sve dotle dok se ne postavi nova plinosprema, t.j. rezervoar plina, koji je uništen uslijed bombardovanja a mogao je da sadrži 2.500 m3 plina. Umjesto ovog rezervoara plinara se danas služi samo sa malim rezervoarom, u koga može da stane svega 400 m3 plina. Zbog ovako oskudnog rezervoara plinara je prinuđena da pri svakoj, pa i najmanjoj reparaturi mora plin obustaviti i opravku vršiti većinom noću. Pošto plinara nije u stanju da zbog gore navedenih razloga drži u rezervoaru potrebne količine plina, on se obustavlja svaki dan od 10 - 12 sati jer je tada u gradu najveća potrošnja koju plinara ne bi mogla da izdrži, t.j. grad troši i od 200 - 300 m3 na sat, dok plinara može da proizvede na sat svega 150 - 160 m3. Na taj način, za vrijeme od 10 - 12 sati svakog dana rezervoar plina opet se napuni i poslije 12 - 21 sat na večer plin je otvoren i zadovoljava potrebe jer je potrošnja u gradu slabija. Ima još jedan problem koji stoji pred sarajevskom plinarom. To je pitanje ugljena. Prema današnjem stanju stvari, snabdjevanje grada plinom na dosadašnji način omogućeno je još za mjesec dana, jer je za toliko vremena osigurana zaliha šleskog ugljena koji se sada miješa sa domaćim. Poslije toga roka plinara će pokušati da proizvodi plin samo iz domaćeg ugljena, pa će i dosadašnji kvalitet i proizvodnja doći u pitanje. U svakom slučaju odgovorni rukovodioci plinare nastoje da zadovolje potrebe grada i njegovih potrošača, ali ako se na vrijeme ne bude osigurala dovoljna količina odgovarajućeg ugljena, nastali problem će prevazići njihove moći Nestašica plina ne pogađa samo naš grad. Radi primjera navodimo Zagreb, gdje se snabdjevanje plinom vrši samo 4 sata u toku jednog dana.