Bilo je to kasnog ljeta 1995., sjedili smo na štekatu uz more, iza nas se bijelio Split, pred nama su se modrili otoci, rat je bio završen, ali turisti još nisu stigli. Pravo vrijeme za novi pocetak, u maloj klaustrofobicnoj zemlji koja je sa zapadnih strana bila zakljucana izvana, a s istocnih iznutra. Iz kafica su se culi Ðuka Cajic, Doris Dragovic, Tereza i niz bezimenih glasova narastajucih glazbenih imperija Toncija Huljica i Zrinka Tutica, a meni je u sjecanje došla, kao savršena glazbena .....