03.12.2004
Dok covjek živi, on plete posvema nevidljivu mrežu svojih odnosa: s Bogom, cak i kad Ga ne zna; sa Svijetom, cak i kad mu se suprotstavlja; s ostatkom Vasione, cak i kad je, umjesto bar u liku nesavršena oblutka svoje vlastite sudbine, vidi tek kao nesavršen fragment. Kad umre, onda tog covjeka svako ima za se. Bog ponajviše. Zapravo, On iskljucivo, ali, Dobrohotan kakav jest, Alllah ostavlja ljudima i stvarima sjecanje na nj - u njihov nepovredivi, individualni, posjed. Otud i moje pravo da i .....