Ulicnog osvjetljenja nema. Noc je mrkla, ocni kapci sve teži. Spavanje je više želja nego mogucnost. Napeto ocekivanje, u mislima se prebiraju protekle godine i kako onda zaspati. I kratak san prekidaju eksplozije. Negdje pred zoru snažna detonacija. I on i žena su na nogama, vire u mracnu ulicu. Niko se ne cuje osim koraka nekih vojnika. A ko bi drugi u to doba i hodao. Nikada svanuti. Nisu culi zvuk aviona niti su vidjeli da topove vuku na brdo iznad njih. Kada se razdanilo vec se cuju glasovi .....