Razmetanje Visokog predstavnika pred Savjetom bezbjednosti, Holbrukovo hiperkomplimentiranje Dejtonskom sporazumu, pripisivanje uspješnosti vašingtonskim razgovorima koji nisu ni održani - dokazi su da smece, i kad se smete pod cilim, ostaje u kuci. Za Ešdauna je stvar jasna - iskoristio je oproštajni istup kako bi procitao tekst kakav ce, za desetak godina, kad se sve zaboravi, moci da pokazuje unucima. Osnovni utisci slicni su i kod Holbruka - ponovo se našao pred reflektorima, to kapitalizi .....