Ne znam ko je odgovoran za zlocin koji je pocinjen u Ahmicima, ali sam 27. aprila 1993. godine, kaže u intervjuu za "Nezavisne" Tihomir Blaškic, ratni zapovjednik HVO-a i haški osudenik. "Nekoliko dana nakon zlocina nad Bošnjacima iz ovog sela, zatražio sam istragu i pokuš ao pronaci odgovorne", tvrdi Blaškic koji je u ponedjeljak pušten iz pritvora Haškog tribunala nakon što je odležao oko osam od 45 godina koliko je prvobitnom presudom osuden za ratne zlocine. U drugostepenom postupku kazna mu je smanjena na devet godina, a ujedno je osloboden odgovornosti za ubistvo 116 Bošnjaka u Ahmicima kod Viteza koje su pobile postrojbe HVO-a. Osloboden je optužbi za ubistva više od 100 Bošnjaka u srednjobosanskom selu Ahmici, 16. aprila 1993. godine. NN: Ko je odgovoran za zlocin u Ahmicima? BLAŠKIC: Meni je teško to imenovati. Da sam znao odgovor na to pitanje, mislim da nikad ne bih otišao u Hag. Ja sam 27. travnja 1993. godine, kada sam osudio taj zlocin, naredio pokretanje istrage. Vjerujte mi da sam ucinio sve da se pronadu odgovorni i da se izvedu pred sud i procesuiraju. Ja ne znam ko je odgovoran za taj zlocin, nisam znao ni tad, ni dan-danas ne znam, ali vjerujem da ce doci vrijeme kada ce oni koji su odgovorni biti izvedeni pred lice pravde i odgovarati zbog zlocina koji je pocinjen. NN: Je li Vas nekadašnja vlast u Hrvatskoj namjerno žrtvovala kako bi zaštitila stvarne neredbodavce i pocinitelje zlocina u Ahmicima? BLAŠKIC: Teško je generalno donositi ocjenu. Hrvatska vlast mi je, prije svega, dala kompletnu logisticku potporu. Meni i mojoj porodici materijalno je pomagala i omogucila da ovaj proces uspije. Otvorili su mi arhive i dali na raspolaganje dokumentaciju koja je u konacnici pomogla da se prvobitna presuda sa 45 smanji na devet godina zatvora. NN: Ipak su, prema tvrdnji Vašeg advokata Ante Nobila, sve do dolaska na vlast Ivice Racana i Stjepana Mesica arhive o kojima govorite bile zatvorene. Nije li to dokaz da ste žrtvovani? BLAŠKIC: Ne osjecam se kao žrtva. Žrtve su doista oni kojima sam položio cvijece, koji su dali svoj život, žrtve su njihove obitelji. Meni je Bog dao jedan dio, jednu sekvencu moga života, gdje sam naucio cijeniti dobro i snagu praštanja, gdje sam naucio šta je to snaga molitve ili jednostavno snaga istine i pravde. NN: Hocete li tužiti Hrvatsku jer je, opet prema tvrdnji Vašeg advokata, skrivala dokaze? BLAŠKIC: Vec sam rekao da se ne osjecam kao žrtva. Želim zahvaliti svim onima koji su mi pomogli da dokažem pravu istinu, koji su svjedocili. Onima koji su uradili nešto što ne odgovara pravoj istini ili su pokušali podmetnuti mi nogu, opraštam. Moj advokat je u više navrata ponovio da ja nemam namjeru nikog tužiti. Opraštam svima i želim nastaviti normalan život. Želim biti uz moju porodicu i polako se navikavati na život slobodna covjeka. NN: Kako komentarišete poruke Bošnjaka iz Ahmica da niste dobro došli u ovo selo jer odgovorni za zlocin nisu kažnjeni? BLAŠKIC: Mislim da nema pravde dok svi odgovorni za sve zlocine pocinjene u BiH ne budu pronadeni, uhapšeni i sudski procesuirani. Izuzetno sam radostan jer je sud u Hagu smogao snage da se izdigne iznad pritisaka i da, u mom slucaju, donese presudu zasnovanu na cinjenicama. Ali, želim još jednom ponoviti ono što mi je iznimno važno: pravda nece biti zadovoljena dok svi odgovorni za zlocine ne budu procesuirani. NN: Hocete li otici u Ahmice? BLAŠKIC: Imam namjeru otici u Ahmice, mislim da ce mi dragi Bog darovati još toliko života da docekam trenutak odlaska u Ahmice. Imam namjeru otici, imam želju da ih posjetim. Ja sam u Ahmicima bio 27. travnja. 1993. godine. Nastojat cu da ponovo odem i poklonim se žrtvama tog zlocina. NN: Bošnjaci se protive Vašem dolasku? BLAŠKIC: Naravno da necu otici protivno volji preživjelih Ahmicana, ali moja je želje da, ponavljam, odem u Ahmice i da se poklonim žrtvama zlocina koji je pocinjen u tom selu. Želim se pokloniti i svim žrtvama koje su sradale u Domovinskom ratu i da im još jednom izrazim svoje suosjecanje. Nadam se da cu živjeti dovoljno dugo da ovu svoju želju i ostvarim. NN: Kako je ponovno biti slobodan covjek? BLAŠKIC: Svih ovih osam godina bio sam samo fizicki zatocen. Ja se ni u jednom momentu nisam osjecao kao zatocen covjek. Bio sam svjestan da nisam pocinio sve one zlocine za koje sam optužen i da mora pravda pobijediti i da ce istina, kad-tad, izaci na vidjelo. U to sam vjerovao, molio se Bogu za to.