Pocetkom augusta 2003. godine, nekoliko mjeseci prije nego što ce me novinska kompanija za koju radim poslati u Irak, moj dobar drug me zamolio da, za potrebe humanitarne organizacije u kojoj on volontira, nabavim kameru i snimim jedan vecernji dogadaj u sjeveroistocnom dijelu Washingtona. U taj dio grada, zbog cinjenice da se radi o najopasnijem i rasno potpuno homogenom getu, ja za osam godina boravka u glavnom gradu Amerike nikad nisam stupio svojom bijelom nogom. Kad sam ga, nadajuci se da .....