Niti mi je namjera; niti bih uspio, kada bih i hotio, da pokažem veliko kakvo znanje; no znajuci, da se na žrtvenik opcenarodni može i mali dinar priložiti, i da je to cak dužnost svakog domoroca, to eto naumih, da u naš novi književni list „Glaenik" u Sarajevu, nešto o Popovu-polju, ovom najzdravijem predjelu u Hercegovini, na javnost iznesem. Znam cisto, da ce mi mnogi naš reci onu narodnu: „vidjela žaba" i t. d.„ a ja šta cu na to? — Baš ništa drugo, nego onu mudrog Begoša: „Ko ce bolje, široko mu polje." Popovo. Tek u novije doba pridodano je ovom imenu „polje" t. j. otkako Austrijanci ovamo dodjoše, dakle od okupacije, te se danas u svijem spisima, gdje je o njemu rijec, kao i u govoru, naziva Popovo-polje, i ne samo po strancima, nego i po mješcanima. Ali ja cu, pišuci o njemu, svakako se držati starog ili bolje reci pravog imena. Meni bi bilo drago, kad bih znao štogod o ovom krasnom dijelu naše kršne Hercegovine iz starodavnijeh knjiga kazati, ali šta nemam, to ne mogu ni dati. Za to cu se držati onoga, što pricaju stari, koji bol.e znaju, nego mi mladi. Svi stari Popovci pripovijedaju, da se ovo mjesto u stare vakte nije zvalo Popovo, nego „Kriva-luka." Još neki starci pridodavaju: „Kriva-luka pokraj Dubrovnika". A tek dolaskom Osmanlija u Hercegovinu i to po jednom popu vojvodi prozvano je Popovo. Gotovo svak u Popovu i do Trebinja pripovijeda, pošto je pala Hercegovina pod Osmanlije, da se Popovo još sedam godina držalo i borilo protiv Osmanlija, i to pod vodstvom jednog popa, koji je stanovao na Vjetrenici u Zavali. Pošljedni poraz pretrpjeli su Popovci i pod Osmanlije pali na Vojskoj-njivi i Hržanom-dolu; ovo je na putu, iduci iz Ljubinja u Popovo. I zbilja na ovijem mjestima ima sila groblja i dva- velika krsta, jedan sa ovijem natpisom: „ase leži pohvalimi junak Radihna. Sije usece sin mu Vuk" Drugi krst nema nikakva natpisa, eamo ima ruka pružena cut maca. Da eu se Popovci zaista mogli za neko vrijeme odupirati Osmanlijama, to se može vjerovati, jer su imali zgodu, naime od cijele južne strane u . blizini imali su Popovci od dna do vrha Popova. na što leda prisloniti. T. j. uz dalmatinsku mecu, i vazda su tamo mogli utocišta naci, bilo pod sv. Markom ili sv. Vlahom, kao što je tako i u najnovije doba bilo, t. j. za vrijeme bune Vukalovica, kao i pošljedne bune 1875. god. No da li se zbila prije zvalo Kriva-luka a poslije Popovo, ja stalno ne znam, jer osim predanja nemam nikakvijeh pravijeh dokaza pred sobom. Prvo ime ne samo da je naša rijec, nego odgovara i samom položaju i obliku Popova. Popovo je, kao što se može i na mapi krivo kao. pregnuta ruka. Popovo po samoj rijeci ima biti novije ime, jer se nijesu ni popovi tako od prastarijeh vremena zvali. Samo, ili sam cuo ili negdje vidno, da se u nekijem povel.ama, koje su davali srpski vladari Dubrovcanima, spominje još onda. Popovo, te bi ovo dakle svjedocilo protiv narodnog predanja, t. j. da je tek dolaskom Turaka co popu-vojvodi prozvano Popovo. Popovo je, kad god se ustajalo protiv Turaka, vazda imalo bol.u ulogu, jedno zbog svog položaja, kao što sam vec spomenuo, a drugo; što je naseljeno iskljucivo hrišnanskim elementom, izuz.evši neznatan broj. Muhamedanaca. Premda gornji Hercegovci u junaštvu Popovce nikad nijesu hvalile no. .opet u slozi za oicu slobodu Popovci nijesu nigda zaostajali iza rstalijeh Hercegovaca, a osim toga srazmjerno po broju stanovništva Popovo je davalo više znatnijeh l.udi, nego i jedan drugi kraj Hercegovine. Varakter stanovnika Popova odlikuje se nekijem divnijem osobinama od svijeh. drugijeh Hercegovaca. Prvo ljudi. su oštroumni i daroviti do najvišeg stepena znanja i vještine, u koliko covjek bez nikakvijeh škola može doprijeti. Popovac uvijek najprije dobro razmisli i tek;"se onda riješi na izvjesnu radnju, i baš za to mu pripisuju nejunaštvo, jer Popovac ne ce u coravo glavu gubiti. Otuda kod drugijeh Hercegovaca . kao poruga ima rijec: „U svakog Popovca ima pod pa.zuhom Fetma." Kao, takovi, Popovci suvješti u raznijem zanatima, a osobito u kamenoj radnji pripoznati su kab najbol.i u Hercegovini, nada sve pak u tvrdoci kamene radnje. Osim toga nc za kakvu drugu seljacku radnju u. Popovu ne trebaju majstori sa strane. Sami mješcani zastupaju sve zanate, koji trebaju . sel.acIma, t. j. kam.enom rade skoro svi, kako za kuce tako i za catrnje, . koji]eh u Popovu ima vrlo mnogo, pošto je malo živijeh voda. Za to su u Popbvu kuce bolje, nego igdje u selima u Hercegovini; pa i sve druge zanatlije, kao taraci, kovaci, kalajdžije, kujuncije, mutabcije itd., sve ovi su sami mješcani i stanuju u mjestu, tako, da bi se malo koristio kakav zanatlija sa strane, kad bi došao u Popovo da radi. Osim toga Popovci. su: štedljivi. Majstori, koji kamenom rade, idu po svoj Hercegovini i jednom dijelu Dalmacije, teku novac i donose kuci, dokle kod kuce opet braca i rocaci rade, što u poloradnji, t. j. oru, kopaju, žnju i t, d, Pita više, Popovac, još buduci bez nikakvijeh škola, znade se baciti u bijeli svijet i steci novaca; tako na primjer kad je kopan Sujecki kanal, bilo ih je iz Popova na toj radnji nreko dvadeset ljudi. A u Americi ima ih danas oko 50 i svake godine odlaze tamo. Rodolubi su mecu tim vrlo, jer cak i onaj, koji se riješi pa tamo ostane i oženi se on i poslije toga šalje'novcanu pomoc svojoj rodbini ovamo ili gdje bilo. Danas nema u Bosni i Hercegovini ni jedne varoši, u kojoj nema Popovca, tako da je vec kao prvi gracanin; šta više ima varoši, u kojima je vecina Popovaca. Zaista ona poslovica: „Hercegovina svijet naseli, a sebe ne raseli", može se više odnositi na samo Popovo, nego li na svu Hercegovinu. NAPOMENA: Fusnote dostupne u PDF formatu.