Natpis hercega Stjepana na crkvi u Goraždu. Jedan od najznamenitijih trenutaka u životu hercega Stjepana bio je bez sumnje onaj, kada se nekadašnji veliki vojvoda bosanski prvi put ponosio naslovom „hercega od svetoga Save". Tim više je cudnovato, što nam povijest o tome, za jednu od najznatnijih politickih licnosti, a i po povijest Bosne XV. vijeka tako zamašnom cinu nije znala sacuvati izvjesnih podataka, tako da je sumnjivo, kada je Stjepan postao hercegom i tko mu je dao taj naslov. Prvi put spominje se Stjepan „herzegh sancti Sabbae" u jednoj listini od 12, juna 1446., koju je prvi put priopcio Kacic u „Razgovoru ugodnom naroda slovinskog", a za njim priopcio ju je i Farlati u svom velikom dijelu o Iliriji. Racki pokušao je dokazati, da je ta listina patvorena, a zakljucuje to iz raznih anakronizama što se u njoj nalaze. No da ta listina i nije patvorena, vec samo loš prijevod propale list.ine, to valja uz octale anakronizme upisati prevoDiocu i taj u grijeh, što spominje Ogjepana hercegom god. 1446. Stjepan nazivlje se sve do godine 1448. samo velikim vojvodom bosanskim, a tek od toga doba imenuje se u svojim listinama: „Mi gospodin Stjepan božjom milošcu herceg od svetog Save, gospodar humski i primorski i veliki voevoda rusaga bosa.nskoga, knez drinski i k tomu". Po obicaju ml.etacke kancelarije ne nazivlzv se još ni onda hercegom. U listini od 26. marta 1449 zove se naprosto „Sotez bgehapib s1e Vozp1a," a tako i u listini od 9. maja 1451, dakle dvije godine poslije toga. Tek u listini, izdanoj slijedecega dana nalazimo naslov „Bih Stefanus magnus vajvoda. . Drugo, što nam povijest još mora riješiti, jest pitanje, tko je Stjepanu dao naslov hercega Sv. Save. Klaic veli u svojoj povijesti Bosne, da mu ga je dao rimskonjemacki car Fridrik III., a Fra Jukic tvrdi, da ga je dobio od Fridriva IV. Ni jedan ni drugi historik ne navodi vrela, gdje je te vijesti crpio, a i ne da se nijedna od tih tvrdnja historicki dokazati. Herceg Stjepan, makar da je bio na Balkanu jedna od najuglednijih osoba, ipak nije nikad stupio s rimsko njemackim carem u tako tijesan odnošaj, da bi ga ovaj odlikovao herceškom krunom. Težnje Stjepanove nijesu se nikad doticale s interesima njemackoga carstva, a ako je bio u dvplomatskim krugovima republike sv. Marka, papinog dvora, porte i krvljevstva bosanskog vrlo znamenita osoba, na njemackom carskom dvoru bice da je malo tko i znao za ime hercegovo. Prema tome otpadaju politicki motivi takvom odlikovanju. U spisima mljetackearkivesacuvan je jedan zapisnik od 26. marta 1449 , iz kog razabiremo, da su poslanici kralja bosanskoga Tome, koji je u to doba ratovao sa Stjepanom, javili vijecu mljetackom, da se njegov i njihov neprijatelj, veliki vojvoda bosanski, Stjepan Vukcic, ulaguje kralju aragonekomu, ne bi li ga ovaj imenovao hercegom spljetskim. To, što je Stjepan vec 1448. postao hercegom sv. Save, pobija tu tvrdnju bosanskih noklisara, a nema sumnje, da je to bila puka potvora — bar za onda. Da li je herceg Stjepan uoice težio za hercegovinom spljetskom, tko zna? Tko li ce zaviriti u srce slavicnom covjeku? Ali nema sumnje, da je u onaj par imao herceg vecih misli, nego li mu je bila hercegovina spljetska. Povod pak izjavama bosanskih poklisara lako ce shvatiti svak, koji je poznat s politickim prilikama Bosne i Venecije u ono doba. Kralj aragonski bio je Veneciji trn u oku, a hercegovina spljetska bijaše glavna cijelj svijeh težnja ponosne republike, koja je željela prisvojiti taj grad, a za njim i citavo dalmatinsko primorje. Stjepan Toma opet je po više puta iskao u Venecije pomoci protiv svog velikog vojvode Stjepana, komu ]e moc tako porasla, da je prkosio svom kralju ali se Venecija ustrucavala, da se pokaže kao ociti neprijatelj covjeku, koji bi joj pri postignucu njezinih težnja u pogledu Spljeta mogao biti od velike koristi, Kralj se nadao, ocrtavši hercega kao suparnika republike, koji potajice ugovara s neprijateljem njihovim, ponukati je na savez protiv njega. Vec mljetacko vijece ne htjede da vnzruje u tu bajku, a poslanici ne nagovoriše vijeca, da podupre kralja bosanskoga u njegovim neprijateljskim poduzecima, naperenim protiv Stjepana. U jednom mljetackom dnevniku nalazimo god. 1449. ovu primjedbu: „SI OSSERVA CHE IL CONTE STEFFANO POSSIEDE TERRE IN CONFINE DI CATTARO. Po toj primjedbi dovada se postanak hercegovine sv. Save u savez sa vjerskim pitanjem, koje je u Bosni bilo u ono doba na dnevnom redu, a vijesti, da se Stjepan nadao herceškoj kruni u pape, koji je nekoc Tvrtku I. poslao kraljevsku krunu, lasno je vjerovati. Stanovište, što ga je herceg Stjepan u vjerskom pitanju zastupao, karakteristicno je za covjeka, koji u svacemu imade svoju osobnu korist pred ocima. Stjepan Vukcic bio je, kao i njegov predšasnik Sandalj Hranic, jedan od najuglednijih bogumila, teje pristaše narodne bosanske crkve štitio, kada su ih kraljevi bosanski po nagovoru pape proganjali. Bogumili zastupali su u ono dsba u južnoj Bosni veci dio javnog mnijenja narodnjeg, a podupiruci ih, stekao je odanih pristaša svojim osobnim težnjama, koji mu uz Turke bijahu glavno uporište. Stjepanu se nametala vrlo cesto prilika, da se prekrsti, ali ga politicki interesi odvracahu od toga, jer mu bogumili južne Bosne bijahu sigurniji saveznici no papa, daleko u Rimu, a preko Neretve slabi kralj bosanski. To ipak nije Stjepanu smetalo, da se cesto dogovara sa papom, komu je bila živa želja, da ga predobije za katolicku vjeru i da preko njega satre uporne bogumile. Stjepan je ugovarao s papom, a sva je prilika, da se bar na kratko vrijeme prekrstio. Da li je to ucinio u nadi, da ce se, oslonivši se na Rim oteti uticaju porte, ili s kojih drugih razloga — tko bi znao? Svakako je sigurno, da ga je na to prije navodila herceška kruna, nego li vjersko ubjecenje. Dogovori s papinskom stolicom bijahu u kratko ovi: Kada je inkvizitor Jakov de Marhi, koji se vec jedan put morao radi nepristojna vladanja ukloniti iz Bocne, 1435. došao na poziv kralja Tvrtka II. po drugi put u Bosnu,