Najposlije je ubio ljeljena 1814. godine Mahmud-aga Hanialic u Hercegovini u ljubuškom kotaru, u selu zvanom Otoka. U tom mjestu prica narod, kako je receni Mahmud-aga klanjao icindiju na jednoj humci pokraj sela, kad u isto doba natjeraju vižlad iz ljubuškog luga jednoga ljeljena, kojega on klanjajuci smotri. Predavši selam, odmah zgrabi dugu pušgsu, koja je ležala kraj sernade, pa opali na ljeljena i tu ga ubije. Za to se i sada zove recena humka „Ljeljenova glavica". Dalje prica se, kako je 1865. godine ubio jedan spahnja u vlasenpc kome kotaru jednog ljeljena, ali se sumnja, da je isti ljeljen prešao iz Srbije. Taj slucaj javiše onda u tadanjnm bosanskim službenim' novinama, zvanim „Bosna". Istina, ima više godina, od kako se ne vidaju ljeljeni nigdje u Vosni i Hercegovini, te bi mogao neko pomisliti, da ih nije nikad ni bilo. Nema ipak sumnje, da su nekada ljeljeni u velikoj množini obitavali po svim bos.-hercegovackim planinama i lugovima, osobito u Posavini oko Drine i sredinom travanjskog okružja oko Kupresa, pa u planini Crnojgori na domak Kulen Vakufa i Petrovca. Imadu dva temeljitija dokaza, da je bilo mnoštvo ljeljena u našemu vilajetu. Prvi je znak to, što se i danas svugdje po svim velikim šumama i lugovima u zemlji nalazi i izorava iz zemlje ljeljenovih rogova, od kojih je vec do sada mnogo stavljeno u zemaljski muzej. Drugi je znak to, da se mnoga mjesta, šume i planine u Bosni i Hercegovini zovu „Ljeljenovac", „Ljeljenovaca", „Ljeljenov klanac," „Lzeljenova glavica," „Lzeljenova poljana", „Lzeljence", „Ljeljen" i t. d. Medu narodom nekoji ljudi misle i pricaju, da su s tri uzroka izginuli ljeljeni u Bosni, a to: 1. Radi neredovitog lova; 2. što je prije nekad došla velika bolest, od koje su izginuli listom svi ljeljeni; konacno 3. što je prije 100—150 godina bila za nekolike zime velika studen i vanredni snijeg, te ušljed toga da su se ljeljeni u Bosni zameli. Ja mislim ušljed drugog i treceg uzroka da se nijesu iskorjenili ljeljeni u našem vilajetu; vec da je pravi i najprvi uzrok bio, što se nije znao lovu red, vec je išao svak i u svako doba u lov, kako je ko hotio, te i ubijao muško, žensko, malo i veliko. Mislim da se nije zaboravilo, kako je od starine bio u Bosni lov : tu je bio u svoj zemlji skoro svako lovac; u opce se nosilo oružje, gadao se nišan, a lov je bio kao prva i najznamenitija narodna svetkovina. Može se reci, do u oci okupacije da je nosio oružje svako, samo ako je mogao veliku pušku nositi. Nije dakle ni cudo, što su ljeljeni iskorijenjeni u Bosni i Hercegovini. Nadajmo se, da se nade u monarhiji koji plemeniti dobrohotnik, pa da iz svog zvnjernjaka pošalje u naše planine bar nekoliko ljeljena i košuta! Ja držim da bi se kroz nekolike godine opet zametnulo sjeme, te se ljeljeni plodili, kao što i prije. Dakako da bi trebalo bar za dvadeset godina zabraniti lov na ljeljena. NAPOMENA: U PDF formatu su dostupne fusnote.