Štovanim citaocima našega cijenjenog „Glasnika" uciiice se bez sumnje dosta cudnovato, kad procitaju naslov ovoga clancica, kao i meni što se to zbil.a u prvi kraj cinilo, kad o tome dobih od prijatelja mi Vida Vuletica Vukasovica prvu vijest, da prikupim nekoliko komada uskršnjih šarenih jaja. Da ne dul.im lakrdiju, reci cu vam, kako je to bilo. Evo kako: Ja sam poslao g. V. V. Vukasovicu natpis sa zvona, koje je bilo na sahat-kuli u St. Majdanu, da mi ga sa latinskoga u naš materinski jezik prevede, što ]e isti ucinio, a ujedno dao je taj natpis uvrstiti u list „Bullettino". Ja sam pak želio broj toga lista imati, I za to se obratim na gosp. Vuletica, a on mi na dopisnoj karti od 17. aprila o. g. piše: „Naredio sam za te onaj broj pa mi je do nade, da ceš ga primiti. Moga ti ne mogu poslati, jer mi služi za nrispodabljanje." Ali kako se zacudih, kad na istoj karti procitah i ovo: „Piše mi g. M. Valtrovic: „„u srpskim se kucama šaraju uskršnja jaja. Prikupite ovom prilikom, koliko jaja možete, pa sravnite šare na njima sa šarama na odijelu. U „Starinaru" ce biti nekoliko reci o tim šarenim jajima."" Za tim mi g. Vuletic piše dalje: „Dobro ceš uraditi, a da pošal.eš ravno u Biograd Valtrovicu nekoliko tijeh jaja, te mu kaži, da sam te naputio." Meni se to cinilo zbilja smiješno Uzeo sam jedno šareno jaje i razgledao, ali ja tu ne nacoh ni zere slicnosti, kad ga sa mojim kaputom isporedih. U jednu ruku i žao mi bijaše, da me g. Vuletnc o tome opširnije nije obavijestio. Opet pomislih: pa nije on kriv, što ja ne mogu da proniknem u stvar. Sjetih se naše stare poslovice: „Ko pita, s puta ne slazi." Stoga odlucih obratiti se neposredno gosp. M. Valtrovicu u Biograd, da me o tome potanje pouci. Ako mu treba šarenih jaja pomislih u sebi — toga može usred Biograda naci. Pisao sam g. Valtrovicu (citiravši reci g. Vuletica) te sam ga molio, da me o tom podrobnije obavijesti. I zbil.a dobijem od gosp. Valtrovica pismo (od 21. aprila) ovog eadržaja: „Gospodin Vuletic dobro Vam je javio. Ove godine poceo sam prikupl.ati uskršnja šarena jaja, radi izucavanja orna-mentike na njima. Dobijam ih sa više strana iz Srbije i zadovoljan sam s izborom. Ne tražim ona, na kojima se vidi uticaj modernog veza i drugih šara, no ona, na kojima ima starih oblika, uobicajenih u narodu od davnina. Šare su idi geometrijske, prostije ili složenije, ili su cvijetovi: sumbul, lale, curcevak, jabuka (plod) i t. d. u saksijama, ili ptice: kokot, golub. Šare su izracivane alatljikom „šaralicom" i raskravljenim voskom, a jaja se mecu u razne boje: žutu, plavu, crvenu. Ako budete imali prilike, da mi za racun narodnog muzeja prikupite nekoliko šarenih jaja iz Bosne, a Vi to ucinite, pa mi jaja pošljite dobro složena u mekinje, pamuk ili kucinu. Ako možete dobaviti i nazive pojedinim šarama, veoma biste poslu koristili. I ako još možete da saznate za razne obicaje o Vaskrsu, u kojima šareno jaje ima neke uloge. Dal,e da doznate pricanja i vjerovanja o pijetlu, kokoški i pilicima i t. d. Držim, da se o toj ptici pijetlu, kokoški i pilicima, održala stara gatanja i u Bosni. Dobio sam neka iz krajeva u našoj kral.evini. Što budete imali troška oko prikupl.anja, pošilanja i. dr. muzej ce Vam s blagodarnošcu naknaditi". Eto to vam je cijeli sadržaj toga pisma. Sad bijah na cisto. Doznao sam odmah od vjeroucitel.apri ovdašnjoj školi, g. Nikole Ivakovica, da zbilja seoske ženske prigodom šaranja jaja uskršnjijeh vade, odnosvo pregledaju one šare sa odijela izvezenog, te da i mecu njima ima vještakinja, jer da jedna od druge bol.e zna šarati. Dakle tu treba isporediti sa šarama na jajetu seosku nošnju, kao: zubun, precagu i t. d. a ne, kao što sam ja moj kaput isporecivao. Ono, istina, kažu: „od nevješta i gora place"; ali „niko se nije naucen rodio", pa tako i ja ne bijah u tu stvar u pocetku upucen. Da bih g. Valtrovicu koliko toliko udovoljiti mogao, obecaše mi pripomoc vrijedna g. g. vjeroucitelji pri ovoj školi, Fra Filip Jazvic i pop Nikola Ivakovic, a i cestiti Pero Todorovic, seoski nacelnik, obecao mi je što god o tome kod naroda razabrati. Moj pak kum, Tomo Dragicevic, oružnicki stražmeštar na Raci — ta vrijedna pcela radilica u sabiranju svakovrsnih starina i narodnog blaga — piše mi u svom pismu od 8. maja o. g. u pogledu tih šarenih jaja, na koje ga upozorih — ovo: „U" pogledu sabiranja uskršnjih jaja gledacu, ako ne bi ove godine bilo kasno." Ne znam, kako je gdje obicaj, ali u ovom kraju obicaj je u seoskog etaleža šarati jaja sve od uskrsa, odnosno velikog petka, pa do Spasovdana. Kako iz prvog ovogodišnjeg broja „Starinara" razabrah, (str. 31.) izašlo je citavo jedno djelo, koje se bavi opisivanjem šarenih jaja, a pod naslovom: Mogauvke ogpatepu te bi vrijedno bilo, da se i u nas o tome što god na javnost iznese. Eto g. Valtrovic poceo je vec o tome raditi, pa bi vrijedno bilo, da ga u tome potpomognemo; a može biti, da koji i od g. g. suradnika cijenjenog „Glasnika" dobije volju za to, te da tu stvar pobolje prouci i putem „Glasnika" objelodani. Svakako bi vrijedno bilo, obratiti na to pažnju, a osobito naša g. g. sveštenici i ucitelji mogli bi doeta tu pomoci, jer su uvijek mecu varodom, te im je lakše o tome koju od naroda i dokuciti. Ako je i prošlo vrijeme (za ovu godinu) šaranju jaja, ipak se tome može zgodnom prilikom pažlja obratiti. Ne sumnjam, da ce moj stari poznanik g. Kosta Kovacevic, sveštenik, o toj stvari uznastojati, a moj kolega g. Petar Mirkovic, znam da ne ce izostati, a da koju i on o tome ne razabere i ne zabilježi. Držim da mi g. Mih. Valtrovic ne ce zamjeriti, što sam njegovo pismo, koje se na ovu stvar odnosi, ovdje objelodanio, jer ja sam samo u toj namjeri to ucinio, pošto se sadržajem njegova pisma može svaki poelužiti, koji želi što o toj stvari razabirati, jer se izricno u pismu kaže, na što treba u toMe poslu gledati. Ovo napisah samo u toj namjeri, da za ovu stvar zainteresujem još kojeg citaoca i saradnika našega „Glasnika", a slavno uredništvo umol»avam, da bi ovo nekoliko redaka u „Gl