Mnogo se po svijetu nalazi pećina, o kojima se dosta pripovijeda i koje su zbog svoje osobitosti dobile značaj i poznanje u dalekom svijetu. Vjetrenica je u tome do sada zaostala, ne toliko radi svoje osobitosti, koliko za to, što je bila zbog ranijeh razloga nepristupačna učenijem ispitačima neobičnijeh pojava. A svakako po svojoj osobitosti, ona mnoge druge daleko čuvene pećine nadmašuje, bar u koliko su druge meni, ako i po čuvenju poznate. Ne držeći pak, da ću svojim slabim perom moći privući opću posjetu stranaca ove znamenite pećine, tim opravdanije ne ću moći, jer premda dobro poznajem njezinu unutrašnjost do 1.400 metara dužine, ipak nemam toliko sposobnosti, da je potanko opišem. Ali se tvrdo nadam, da ću i sa ovoliko izazvati volju u kakvu naučnu i strpljivu čovjeku, koji će je opširnije poznati i opisati. Za to sam i namjeran ovaj o njoj nepotpuni opis na javnost iznijeti. Vjetrenica se nalazi u selu Zavali u Popovu polju spram Mal. Zavale, udaljena od Ljubilja 4 sahata, a od Slanog u Dalmaciji 3 sahata. Za sada se može k njoj doći i iz Slanog iz Ljubinja na konju lijepim putem. Vrata Vjetrenice gledaju pravo u sjever, a stoje poviše ravnice Popovog polja za jedno 40 metara tako, da blato, koje zimi pokriva Popovo polje, ne može joj nigda do vrata doprijeti. Brdo, kroz koje se njeziia unutrašnjost proteže, zove se prvo Gradac, ali ovo je kao priljeiak uz više brdo zvano Klisura ili Brekovac, a ovi vrhovi spadaju među najviša brda, koja opkoljavaju Popovo polje. Pred Vjetrenicom se nalaze ruševine od dvora (po predanju) vojvode popa Stevana (?) od kojijeh još ima dosta zidova uzgor tako, da i vrata vjetrenice spadaju u unutrašnjost bivšeg dvora (kuće). Na vratima od Vjetrenice puše iznutra vrlo jak i studen vjetar, i sve je viši, u koliko je na polju viša toplota, međutim preko zime ne puše ni malo iznutra, nego koji put tegli t.j. puše unutra. Pred njom u stijeni (živcu), ima utesano nekoliko ljudskijeh likova na konjima i pješe. Odijelo je na njima vojničko rimsko, sa pripasanim mačevima i kalpacima na glavi. Pa početku ovijeh likova ima također usječen jedan krst, te se može ipak držati, da su slike iz hrišćanskog doba. Unutrašnjost Vjetrenice nejednake je širane, visine i pravca, a najtješnja su sama prva vrata, t.j. na ulasku, te upravo zbog toga, kao i što strašno kroz njih jak vjetar protiv puše, mnogi posjetioc nije htio unutra ići, jer neki se gotovo uplaše, izgovarajući se, da je tolika studen tobož protivna zdravlju, premda do sada nije poznato, da je ikome unutra ili pred njom što god naškedila njezina studen. Kad se uljeze kroz prva vrata, jedva 1 metar visoka, tako i široka a duga u toj mjeri do 4 metra, onda se može čovjek ispraviti, i svijeće treba odmah užeći, jer se kroz voata vatra ni u fenjeru ne može od vjetra goreći unijeti. Sa svijećama pođe se odavlen naprijed. Svijeće unutra mogu i bez fenjera služiti, pošto je vrlo malo vjetra i to na tješnjim mjestima, i tako idući pravo no samoj litici kroz 7 metara širine i 2 metra visine, dođe se do kapije, dovlen je 35 metara od prvih vrata. Pravac ovaj pruža se u jugoistok. Kapija, ovo su jedna divna samotvora vrata od 3 metra visine i 2 širine, prosječena kroz sami živac. Čim se prođe kroz njih, onda nastaje drukčnja širina, jer i na jednu i na drugu stranu kapije imadu zakuci, a visina je ovud od 2-3 metra, i tako idući dođe se na 50 metara od glavnih vrata. Ovdje se treba za 1 metar popeti na više, i opet kao kroz kakva viša vrata uđe se, ali sad na jedan put nađega se na velikoj prostoriji zvanoj „Raskrsnica". Ovo je mjesto u cijeloj Vjetrenici najšire, razumije se, u koliko je do sad poznato. Iznad glave je sve sama ravna litica a tle sve od sitnijeh gomilica. Na ulasku na ovu širinu još ima iznutra sa jednu i drugu stranu vrata šanac, ozidan od kamena za obranu vrata. Ovdje se zbilja nalazi tragova, da su ljudi stanovali, t.j. na ovom širokom raskršću, tako na pr. nalazi se komada od zemljanog posuđa, ognjišta, gdje je vatra gorjela, kostiju od raznijeh životinja, i.t.d. Odovlen na lijevu stranu u istok jest daljnja šupljina unutrašnjosti Vjetrenice, a na desnu u jugo-zapad pruža se jedan odjel šupljine od 50 metara dužine. U ovom odjelu nalaze se žrvni, bubanj i mlič. Čim se pođe sa široke raskrsnice u desni odjel, možda do 15 koračaji, već se čuju žrvnji, mala pukotina u litici blizu kraja sa lijeve strane. Kroz pukotinu vjetar izlazi napolje, te se čuje hučenje kao kad žrvši melju, otkuda je i ovo ime dato. Idući odovlen naprijed u istom odjelu, ozgor je sve sama litica, a tle je od gomile i zemlje, već na 30 metara daljine čuje se bubanj. Čovjeka nevješta počne neka jeza hvatati, kad čuje ovu neobičnu pojavu, i čovjek pomisli, da je već u grobu; a da se na primjer dogodi potres ili da ko god zavali na ulasku vrata, ili da nestane svijeća i.t.d., mnogi se od posjetioca ovakovim uzrocima izgovara, kad se nađe u unutrašljosti Vjetrenice. Idući ovako dođe se pod sami bubaš, a tu je već i kraj ovome odjelu šupljine. Dolazeći pod sami bubanj, visočiji čovjek mora se malko glavom pokloniti, ali ne bubnju, nego litici, jer je ovdje poniska. Ovdje je bubanj. Svak pažljivo sluša, kako bubnjar lijepo udara, oli pak, koji drže da Bog i najmanje sitnice vrši, počnu se u strahu i Bogu moliti, neki opet krstiti, držeći da je tu vražije kolo, a moderni se opet stanu ovima smijati. U litici više nas je šupljina nepotpuno okrugla, u koju može čovjek kad se malko popne, glavu i ramena uvući. U ovoj je šupljini bubanj i ostala njegova sprava. Naravno da je svak ljubopitljiv vidjeti bubanj i bubnjara, ali se to ne može, jer iz ove šupljine, u kojoj čovjek ne može dugo glavu držati od bubnjeve huke, ne može se dalje gore niti na stranu vidjeti, i ako imadu manje šortice, kroz koje dolazi glas bubnja. I zaista, ovo je najneobičniji pojav u svoj Vjetrenici, jer bubanj nije kao žrvni ili mlin, da se jednak (ravan) glas čuje, nego on zaista buba tako, da kroz jednu minutu može do 200 puta udariti. Njegovo bubanje nije opredijeljeno, negda se čuje jače, negda slabije, a brzina udaranja vazda je jednaka. Je li to sam vjetar kako neki drže, ili se vjetar sa nečim drugim kreće, to je još nepoznato. Odovlen na desnu stranu u samom kraju nalazi se „mlin“. Ovaj je pojav kao god i žrvni, t.j. vjetar izdušuje nekuda napolje, te se čuje glas kao da mlin melje. Sad ćemo se vratiti na raskrsnicu, na ćemo naprijed. (Produžiće se).