Po cijeloj bosanskoj Krajini, kud se god krenete, ne cete putovati dugo, pa da necete udariti na kakovu tradicijonalnu uspomenu od cuvenog i glasovitog junaka Stojana Jankovica. Mnoga brda, vrela, klanci, kule i dolovi poznaju Jankovica dobro i pripovijedaju, kako su na krštenju primili ime Jankovica Cudo! on je toj svakoj mrtvoj stvari udario živi pecat nezaboravnosti, koji narod bez jazije dobro cita. Ostalo je njegovo ime i tako se prilijepilo, da ga najvece bujice i okršaji uništiti ne mogu. Ono ne umire! Eto: Jankovica kosa, Jankovica vrelo, Jankovica klanac, Jankovica razbojište — i stotinu drugih. Stojan Jankovic u narodu ovdje u Krajini postao je idealan kao Kraljevic Marko. Njega narod vidi velika rastom, široka u plecima, nenadmašiva snagom, mrka lica, mrkih ociju, mrkih i velikih brkova. „Sjaje mu se toke kroz brkove, kano mjesec od petnaest dana, kad obasja kroz jelove grane". — Junacan je, njegova sablja je najoštrija. Jednom mane, pa trideset odsijeca glava. Njegova celenka je najljepša, najbolje zna koji vjetar puše; njegove toke i ilike najvece su i najljepše, takih nema ni u jednog serdara. Pucem ispod grla, koje se na burmu zavija — pije vino. Buzdovan njegov jako je težak; njegov konj „Kulaš" je najbrži i najbolji, koga je samo „Šarac" nadmašio. Milostiv je spram sirotinje, veliki pomocnik nevoljnima, pomirljiv je, kad i kad se pretvara. Poznaje sve jezike. Pjesne ga se site ne mogu napjevati i živo nacrtati, a pripovijetke napripovijedati i pohvaliti. Dšao je u poslovice prispodoba: Visok k'o Jankovic, — junacan k'o Jankovic, — milostiv k'o Jankovic i t. d. Ovdje cu prestati o tom, jer mi namjera ne bijaše opisivati život Jankovica; nego samo ovim htjedoh napomenuti, da se pozna taj junak, ma koliko; jer hocu da jedan kratki dogagjaj ovdje zabilježim iz njegova cetovanja. Kada se eleknete u vel. Radicu sa ceste krupske, što vodi u Bišce, pa pogjete preko sela: Vranovine, Suvaje, Vojevca i Jasenice, doc'i cete u Brezovac, ili kako neki govore: „Jankovica razbojište". To je jedno povece trdo, obraslo sitnom šumom a ispresijecano sjenokosima i pašnjacima. Putujuci tamo preko toga brda, vidicete osim ubavog predjela i na jednom zapatku i grobova. U toj šumi nagje se cesto puta prebiti sabalja, kopalja, celenaka. Prolazeci i ja prošlog ljeta tuda, cuo sam gdje narod pripovijeda i kazuje ovo : Još od birzemana, za Jankovica vremena, ovdje je bio strašan ogreš i krvav boj; tu je od jedan put palo 300 svatova. Da ti to kažem, kako je bilo — rece M. K. — moram ti poceti ovako: Djevojke su mnogo puta pocetnice slave i veselja; ali cesto puta i najveci zacetnici zadjevica, boja i gloženja, gdje i mrtve glave polijecu. Prije dosta godina, još za Jankovica vremena, kako rekoh, živile su dvije muhamedovske porodice: Beširevica u cazinskom kotaru i Badnjevica u krupskom kotaru; i danas ima potomaka od tih porodica. U to vrijeme u Badanj-Mustaj-bega bijaše djevojka imenom Ajka, lijepa u licu i stasu a cuvena na glasu, e bome, nije šala Badnjeva djevojka. Mnogi joj je momak na pendžer dolazio i aši-kovao, pa i Nuri-beg Beširevic, golobrado i Ijepušasto momce, dolazilo joj je i penjalo se na pendžer. To nije bilo po volji Badnjevicima, da Nuri-beg ašikuje za njihovom Ajkom; jer izmegju te dvije porodice bila je još odavno neka zadjevica i velika gungula, koja je sve više i više zapodjevala se, a osobito prkos Nuri-begov dozlogrdio bijaše Badnjevicima, te jedne veceri udare Badnjevici na Nuri-bega, kad je bio na pendžeru kod Ajke, i u tom lupanju ubije Nuri-beg Omera, sina Badanj-Mustaj-bega. Sad Nuri-beg pobjegne u goru i pridruži se ceti Jankovica, koja je u to vrijeme krstarala po Bos. Krajini. Nuri-beg je otišao u cetu Jankovica, jer je on rod Jankovica I danas narod ovdje u Krajini pripovijeda, pa i sami Beširevici znaju to i dovode, kako je njihovo koljeno od Jankovica porodice. Neki Numan kapetan kažu da je bio sin Jankovica. Poslije Nuri-begova odlaska u cetu Jankovica Ajku jaukliju njegovu zaprosi Ceko iz St. Majdana za svoga sina. Badnjevici mu je dadnu i ugovore svadbu. Ceko je skupio 300 svatova i pogje po Ajku. Prijatelj ih lijepo doceka i opremi ih, kako valja. To cuje sve Nuri-beg Beširevic, te nagovori Stojana Jankovica, da ih docekaju. On zbilja sa svojom cetom zasjedne na Brezovcu, kuda su svatovi morali udariti. Tu Jankovic doceka svatove i otvori se krvav boj, u kom svi Cekini svatovi izginuše. Sam momak i djevojka bijahu pobjegli kuci Cekinoj; za njima se natisne ceta Jankovica, koju je predvodio Nuri-beg. Ceta ih je tjerala do u Lušce i tu ih pristigne. I Možda bi i utekli u St. Majdan, ali konj pod Ajkom se ugrije i na silu zagazi u jezero u Lušcima, da se rashladi i u tom casu ih stigne potjera. Momak je stajao na obali jezera i ceta jurne na njega. Momak se junacki branio i nekoliko od protivnika zemlji oborio, u kojima bijaše i sam Nuri-beg, ali za tim i sam mrtav padne. Kad je djevojka vidila, da joj gjuvegija poginu i da ce je ceta uhvatiti i zarobiti, skoci sa konja u jezero i sama se utopi. Otuda se nalazi u toj šumi kopalja, handžara, celenaka; od toga su vremena i oni grobovi. U tamošnjoj okolini može se viditi i prouciti ovo: U selu Vra-nov'tni nalaze se ostaci rimske ceste, koja se prostire kroz šumu Kaldrmu u duljinu jedan kilometar. Ista je išla preko planine Risovca u bišcansku dolinu, te joj i kroz planinu ostatci se vide. Megju Vojevcem i Suvajom na jednom povisokom brdu stoji jedan osamljen i lijepo otesan kamen, a narod ga zove „Šareni kamen". Taj kamen dugacak je 15 m., širok 1 m. i debeo ½ m. Po njemu ima neke šare; to su neke kuke i krivuljice, otuda rau je narod i ime nadjenuo. Stoji na zemlji položeno. Prije nekolike godine zavrtio je neko lagum u njega, misleci zar, da pod njim leži zakopano blago, pa ga je polovina prsnula, a ona polovina stoji na istom mjestu. Kamen je tvrdi vapnenac. Narod kazuje, da ga je Jankovic tu postavio za spomen neke bitke, koju je dobio na Vojevcu. Kraj sela Gorinje na jednom brdu stoji kula Kozlic-Hurem-age, gl