Ako se u zbirci bosanskohercegovackog zemaljskog muzeja za broj preparata iz roda ptica naprijed spomenutih može reci, da je pozamašan i bogat, to valja prije svega tome zahvaliti, da se i lovac po zanatu kao i sabirac i ispitivac podjednako interesuju za skoro svekolike predstavnike Anatida. Otuda dolazi, što mecu životinjama, darovanim zemaljskom muzeju iz bliza i iz daleka, prvo mjesto zauzimaju patke i mecu ovima po gdjekoji rijedak komad. Nema sumnje, da ce se broj ovdje spomenutih dvadeset vrsta godinama ušljed pridošlica vecinom sa sjevera možda još za polovinu povecati; no ove pridošlice iz tucine bice samo izuzeci mecu domacima. U opce se može reci. da s jeseni, zimi i s proleca prolaze patke u veoma zamašnoj množini. To je sa mnogih dugackih rijecnih dolina u Bosni, koje leže u glavnom pravcu pticijeg selenja, dalje ea mnogih polja, kojima ili protice mnoštvo potoka i rijecica, ili se razlijevaju prostrane mocvare s ustajalom vodom itd. Ovo je razlog, što u Bosnu i Hercegovinu divlje patke dolaze u velikoj množini, makar da ovuda baš nema vecih jezera i lokava. No svakako pada u oci, što se ne pojavljuju neke jugoistocne vrste, koje se vec u Bugarekoj djelomicno cesto nokazuju, kao na pr. (Rostente), rcasta utva, (crvena patka) ERISMATRA LEUCOCEPHALA(veslarica, norva, kršuljica). Naprotiv su druge Forme, o kojima mislimo da se u ljeto nahode samo u sjevernim dijelovima arktickih regiona, redovne ptice lijegalice, u našem podrucju, (patka capljarka, krunata norva) i Megdiz tegdapzeg (utva). Mnoge mocvare na sjeveru duž Save, Ševarevo blato sjeverno od Livna, Buško blato kod Županjca, Hutovo blato kod Stbca i Jezero kod Jajca, to su glavna lijegališta pataka, docim se opet nekoje vrste, ponajprije obicna divlja patka rasplocuju na mnogim drugim tackama, narocito na zgodnim mjestima mnogih rijeka i manjih mocvara. To ne biva nikako ranije no u zemljama austrougar. monarhije, vec obicno docnije, te bi prema tome krajnje vrijeme bilo, da se zabranjivanje lova premjesti od 1. juna na 1. juli. No da pristupim poredanju opažanih vrsta: , divlja guska. Velika množina gusaka, što prelijeta podrucjeiodmarase, pripada skoro bez izuzetka ovoj vrsti; no kako se iz doticnih opisivanja vidi, u Posavini se gdjegdje osamljeno ili pak u malim jatima pojavljuje siva guska (Apveg sšegeiz). Ja sam vazda mogao da konstatujem Pocetka marta 1888. dobio je muzej iz Prijedora jednu takvu baš veliku gusku. Dne 26. Februara 1889. ubio sam osamljenog tik uz banju Ilipe, gdje se guske preko zime isto kao i na podnožju Igmana veoma rado spuštaju na topda vrela i ondje pasu nezamrzle vodene biljke. Ovaj primjerak po boji kljuna vec naginje mrve U januaru i Februaru 1888. za vrijeme tadanje vrlo stroge zime zadržavale su se ove guske skoro dva mjeseca u Sarajevskom polju, narocito izmecu Blažuja i Ilidža i lovci iz Sarajeva ulovili bi ne jedan komad iz ovog golemog jata. Naprotiv u jeseni 1889. stiže 10. novembra jedno jato i ostade samo dva dana na poljima kod Osijeka, i onda se za sve zime ne mogaše vidjeti nijedna guska. Tek 26. Februara stigoše opet dvije guske, od kojih sam, kako malo prije spomenuh, ja jednu ulovio, docim se druga još nedjelju dana motala po polju. Mecu tijem u sredini Februara stigoše guske na stotinama kod Nove Kasabe, gdje se razdijeliše i nekolike od njih ostadoše na vrelima Drinjace i na njezišš sutocicama u planini. Premda se ove guske opažaju u zimu skoro na svjema stranama našega podrucja, to ipak mogu potvrditi da se nigdje u zemlji ne legu, jer po svim našim mocvarama ne nalaze mira. Ja bar nijesam nigdje našao traga ma i ciglo jednom lijegalištu. Sudpiz grbasti labud. I ako je ovaj labud mnogo rjeci od labuda pjevaca, ipak se može brojiti mecu one labudske ptice, koje svake godine prolaze kroz naše krajeve. Vazda se pojavljuje osamljen, i star primjerak ove vrste niti je ubijen niti opažen. U zimi 1886. je pl. Kadic pribavio jednog labuda za muzej. Ptica je mlada i ne zna joj se spol ni mjesto, gdje je ulovljena, no nema sumnje da potice iz Hutovog blata. Drugi je primjerak mlad j a ulovio ga je mjernik g. Oto Kant ml. 21. januara 1889. kod Ostrošca na Neretvi. Ni ova vrsta ni ove što slijede ne legu se nigdje u zemlji, što mogu pouzdano zajamciti, vec su obje samo zimnji gosti. , labud pjevac. Pojavljuje se svake godine kao ptica selica. Može se reci da se na zgodnim mjestima zimi baš cesto nahodi. Tako: na Hutovom blatu, oklen }e 1886. jedan živ labud te vrste poslan u Šenbrun (c. kr. zvjerinjak) a drugi koji je 26. Februara 1888. ondje ubijen spremljen u naš zemaljski muzej; na jezeru kod Jajca, gdje je u zimu 1888. domaci lovac ubio jedan komad; na Drini, osobito kod Bijeljine, gdje su 1889. tri labuda ubijena; na vodama sjeverno od Livna, oklen je dobio jedan primjerak prirodoslovni kabinet gimnazije u Sarajevu; na Neretvi, gdje je 5. Februara 1889. g. Kant ml. ranio u krilo jednog starog labudapjevaca, kojega je nekoliko nedjelja živa držao, a jednog drugog opet iz jata od 3 komada teško ranio; najzad i na sarajevskom polju na tamošnjim vodama, gdje se u Februaru 1889. 3 ko mada pokazaše. U poznoj jeseni 1886. pokazao se jedan labud cak u bli zini Sarajeva kod Cengiceve vile u Miljacki, te ga je jedan vojnik iz svoje pušks ubio i muzejskoj zbirci priposlao. Nijedan labud ne liježe u ovoj zemlji, ali kako se iz gornjih podataka vidi, zaista se ne pojavljujz rijetko. Cak se i etare životinje opažaju mecu onima, koji pridolaze, kako pricaju oni koji su ih gledali i lasno se mogu poznati po perju kao snijeg bijelom. Pa i onaj labudpjevac, kojega je ulovio g. Kant ml. i muzeju poklonio, veoma je stara i sasvim pobijeljela ptica. morska patka. I ako po kazivanju proFesora Kolombatovica Spljecanima nije za cudo, ako po nekad zagledaju ovu veliku patku, to se ona ipak mora ubrojiti mecu rijetke pojave. Samo jedared i to u Februaru 1888. dobio je naš muzej jedan živ primjerak, koji je uhvacen kod Pocitelja na Neretvi i posredovanjem okružne oblasti u Mostaru amo dospio. Poslije