Toma Ostojic, bosanski junacki kralj (1443.—1460.) mogao je svoj prijesto, kome je opasnost prijetila od osvojitelja Carigrada, Muhameda II, spasti jedino placanjem danka. Ali kada je u ljetu godine 1456. cuo za sjajnu pobjedu Sibinjanin Janka, odluci se pod uticajem ovog slavnog dogagjaja, da se pridruži naprezanju kršcanskog svijeta, koji je išao za tim, da satare tursku silu. U martu god. 1457. posla on svoga legata u Rim i javi svoju namjeru papi Kalixtu III., u koga zamoli stijeg, pod kojim bi sa svojom krstaškom cetom mogao otpoceti rat. U isto vrijeme obrati se on na ugarskog legata sv. stolice Ivana Carvajala, s molbom, neka bi došao k njemu u Bosnu, da se pobliže dogovore o tome što valja da se uradi. Legat se odmah nakani, da se pozivu odazove, ali ga nemiri u Ugarskoj neko vrijeme zadržaše. Oko polovice mjeseca maja dogje mu naredba od pape, gdje mu se zapovijeda, da odmah putuje u Bosnu, nalažuci mu, da s "vladarem govori i u koliko bi se uvjerio, da za vojnu na Turke ima dosta pripravnosti i snage, koliko treba, neka odmah sve ono uredi, što je od potrebe, da se objave krstaške vojne i da se zajamci uspjeh. Carvajal nastupi svoj put prvih dana juna. Pridružio mu se i mletacki poslanik u Ugarskoj, Petar Thomasije, koji je s kardinalom bio u tijesnoj svezi, a povrh toga bili su borme signoriji na pameti i znameniti politicki i trgovacki interesi u Bosni. Bosanski kralj primi oba talijanska diplomata u svome gradu Doboru (sjeverna Bosna) i uvjeravaše ih, da je tvrdo odlucio prekinuti vazalni odnošaj prama Turcima, koji zahtijevaju cetiri znamenita grada — i da se je riješio pokušati otvoren boj s njima. Oni ga opet uvjeravahu, da ce uciniti sve i sva, kako bi poduprli kraljev naum. A kralj, makar da se je smatrao kršcaninom, još nije bio kršten, vec sada iz ruku kardinalovih primi krst. Izvještaji Carvajalovi žalibože ne ocuvaše se. Pisac ovih redaka tražio ih je bez uspjeha u rimskim arhivima. Ali se je ocuvalo pismo od 13. juna, što ga je napisao Petar Thomasije signoriji iz Dobora, koje u pojedinostima pruža obilatu gragju, makar da seje slabo održalo, te se samo djelomice može upotrebiti. Oba legata sredinom juna ostaviše Bosnu, te neko vrijeme boravljahu u Djakovu. Papinski legat mogao je sa svojim uspjehom biti zadovoljan, za što mu i papa svoje priznanje izrice u lijepom, po Eneju Silviju sastavljenom pismu. NAPOMENA: U PDF formatu dostupni su: pismo na latinskom jeziku (Archivio di Stato di Milano — Potenze Estere — Ungheria — 1457. 13. Gingno.); fusnote.