INFOBIRO: MEDIACENTAR SARAJEVO

GLASNIK ZEMALJSKOG MUZEJA,

01.01.1890

Dvije čudnovate grupe od bronca iz okolice sinjske.

Autori: FRIDRIK KENNER

U ovome broju donosimo sliku malene grupe od bronca, od koje je neki seljak našao dva jednaka eksemplara godine 1880. u Cacini, nedaleko Sinja u Dalmaciji. Našao ih je u ruševinama nekadašnje tvrgjave, a najposlije turske karaule. Sada su te grupe svojina zemaljskog muzeja u Sarajevu. Nije se moglo jošte do sele pregledati po strucnjacima mjesto, gdje su te grupe nagjene, niti na samu mjestu potanja istraživanja nastaviti. Ove su grupe, kao što se to iz dodane slike vidi, po cijeloj svojoj umjetnickoj zamisli i izvedbi, posvema osobite naravi. I po onome, dokle dojakošnje znanje u toj struci dosiže, ne mogu se staviti ni u jedan od poznatih stilova; što se pak njihove starosti tice, može se samo naslucivati i suditi. Mi ovaj put reproduciramo samo mnijenja, koja nam dobrostivo poslaše g.g. Fridrik Kenner, upravitelj umjetnicko-historickih zbiraka Previšnje vladarske kuce; dr. Moric Hornes, pristav u c. kr. prirodoslovnom muzeju; dr. Theodor Frimmel, pristav umjetnicko-historickih zbiraka Previšnje vladarske kuce. Nadamo se pouzdano, da cemo ovijem upozoriti naucenjake na ovo cudnovato umjetnicko djelo, jer bi bilo vrijedno, da se o tome još potanje progovori. Mi vec sada izjavljujemo, da cemo rado uvrstiti u naš list svaki prinos, koji bi se bavio tim predmetima, što su nagjeni u Sinju. a) Mnijenje upravitelja umjetnicko-historickih zbiraka Previšnje vladarske kuce, — Fridrika Kennera. Kip od bronca, štono je u dva eksemplara nagjen u Dalmaciji, ne stoji u savezu ni s kojim stilom, koji uopce nalazimo u Dalmaciji, niti se u njem razabire pravac klasicke, niti vizan-tinske i romanske umjetnosti, niti renesance. Spoljašni oblici, kano vjencanje muške glave lovor-vijencem, koji nas sjecaju na antiku, ili oblik stolice, koji nas sjeca na romansko orugje, valjace možda svesti na reminiscencije od starijih kipotvorina, koje je saljevac one grupe kadgod vidio, ali po nutarnju bitnost njene umjetnosti slabo šta vrijede. Ova se grupa suviše odlikuje pored svih ostalih vrsta stila svojom neodvisnošcu, jer je posve originalna i za to vrlo je vjerojatno, da je kipotvor južno-slovjenskog porijekla. Osim spomenutog umjetnicko-historickog pravca uopce svjedoce za oto još neki posebni momenti, koji se na tom kipotvoru pokazuju. Tako prije svega izbor cudnog motiva, koji je valjda uzet iz koje stare junacke pjesme, kakove su se ocuvale u usmenoj predaji kod poludivljih plemena, koja su živjela za dalmatinskim bregovitim pokrajinama, onda jaki naturalizam u izražavanju kretnja, koje surova cud voli u pojedinostima upravo onako predociti, kao što prilikuju groznome dogagjaju, samo što nije bilo umjetnicke vještine, koja bi unijela u izvedbi dostici namjeru umjetnikovu, te s toga daleko zaostaje za živošcu i istinitošcu koncepcije. Uzmimo najposlije i potankost, kojom je kipotvorac htio prikazati dobro mu poznatu narodnu nošnju, pak cemo i tu opaziti slabu vještinu, jer su nabori isto tako surovo i nespretno izraženi, kao oko, uho i usta. Teško je oznaciti starost kipotvorinama te vrste, jer nijesu u savezu s razvojem umjetnosti naprednih naroda, pa nemaš, po cemu da ih isporegjuješ. U ovome slucaju pokazuje doduše materijal, od koga je ova grupa nacinjena, neki trag u toliko, što se je onako svijetao bronc tek sarazmjerno kasno upotrebljavao za figuralno prikazivanje. Vjerojatno je, da je ova grupa postala u XVI. ili XVII. stoljecu. Cini se, da je ona nešto manja grupa s tamnijom patinom služila kao original drugoj, koja je s manjom pomnjom cizelirana i koja se lasno poznaje po srebrenoj patini na pasu muške osobe. Akoprern je dakle prva grupa kasnije ljevana i mlagja od one druge, ipak ce jedva biti megju njima znatno razdobje vremena, jer u obiju patina prilicno duboko zahvata u materijal. b) Mnijenja pristava dr. Hornesa i pristava dr. Frimmela. Imam da opišem cudnu malu grupu, za koju kažu, da se našla u Sinju u Dalmaciji. Pošto je za sada glavno, da se taj vrlo zanimljivi nalaz što prije objavi, pri cemu više vrijedi priložena slika, nego li primjedbe, kojima se popracuje, s toga ne mogu vec sada pobliže navesti, odakle je taj komad. Možda ce se poslije doci do bližih podataka, po kojima ce se to moci stalnije odrediti. Valja kasnijem istraživanju na temelju isporegjivanja s najsrodnijim objektima megju našim spomenicima ostaviti, da o tom djelu u kojem god pravcu izrece stalan sud. Što se ovdje izlaže, to nije ništa drugo, nego li opis, ništa drugo nego priopcivanje nekih ideja, koje pri tacnom posmatranju takog nalaska nicu u onome, koji makar za casak zagje na slabo još prouceno polje južnoslovjenske arheologije i koji je upoznao njezinu svezu sa bolje vec proucenim tradicionalnim južnoslovjenskim narodnim karakterom. Vrlo živo prikazana grupa, o kojoj se tu govori, salivena je od bronca i poprijecno mjeri 11—13 cm. u širinu i u visinu (visina figure, što sjedi 11-3 cm., a one, što stoji 13 cm., najveca širina grupe 11-6, visina stolice sa naslonom 7'5). Sasvim je prevucena lijepom zagasito zelenom patinom. Na jednom mjestu na pasu muške figure, koje je ostrugano, cini se, kao da se vidi, da je taj komad odijela bio posrebren. . Obadvije figure i stolica na po se su i svako za sebe ljeveni i onda spojeni. Osim toga je desna ruka u co.vjeka s macem zasebno salivena i spojena na ramenu sponom, koja je sada ponešto rasklimana. Stražnja noga tronožne stolice u novije se vrijeme otkinula, te je opet pricvršcena. Na nogama se ne vidi, da su nadostavljene. Grupa je dakle vec od pocetka bila tako izragjena, da se mogla prosto namjestiti. Prikazano je velikom, gotovo brutalnom energijom i naravnošcu grozno nasilje jednog ubojice i jedne žene, koja sjedi. Napadac je golobrad, kosa mu je obavijena vijencem od lišca, koji je ostrag spojen yrpcom; odjeven je uskom haljinom, životu prileglom, koja je s prijeda uriješena ili zakopcana dvostrukim redom dugmeta; ova su oznacena kano zvjezdice. Ispod širokog glatkog pojasa pada dugacka, naborana haljina do nogu. Na nogama nosi covjek, kao i druga