INFOBIRO: MEDIACENTAR SARAJEVO

GLASNIK ZEMALJSKOG MUZEJA,

01.01.1890

Nešto o madežu.

Autori: IVAN ZOVKO

Madež ili mladež u našega naroda ima dvojaku svrhu i to prvo, za ljepotu ili ružnost, drugo za srecu ili nesrecu one osobe, koja ga ima. Po narodnoj pak estetici, što se tice same krasote, madež je veoma mio i pristao ljepoti devojci, kad je malen i crnkast. Ona se upravo veseli tome krasnom prirodnom daru. A još, kad se nalazi na descom obrazu ili na grlu, to je njoj izvanredan ures i nakit. Ni s cim se ne bi na tom bijelom svijetu mijenjala. Osobito je obljublen kod neudatih seoskih moma. Isto ovo vrijedi i kod muškaraca, jer oni dobro znadu, da su to najmiliji znaci njihovim jauklijama (lubaznicama). Docim svaki drugi madež, koji se i najmanje razlikuje, ili velicinom, ili bojom, ili mjestom, gdje se nalazi, znak je ružnosti i nikakva ga krasotica bila sa sela ili iz grada ne bi ni pošto željela imati. A još kad ko ima više ovakvih nemilih i nelijepih biljega, toga drže, da je i odviše grdan. Za to sve takve djevojke i momci koji imadu te nezvane goste, bio to jedin ili više njih, hoce da ih se riješe pod svaki nacin, odrezavši ih zlatali-cakijom, ili crvenom upredenom svilom i to sve rano prije sunca, jer da se tobože tada ne ce ogriješiti pred Bogom, koji im je te darove podijelio. Osim toga dobro je, da se to ucini prije izlaska sunca i za to, jer tada ne ce umrijeti oni, koji to rade, buduci inace da svak mora umrijeti, ko to drugacije i u nevrijeme ucini. Što ee pak tice same srece ili nesrece s obzirom na madež, sve su one osobe nesretne, kojim ne odgovara onakav opis, kakakav je gori naveden kod lijepog madeža. Samo cemo nekoliko takvih slucajeva navesti. Ako je, recimo, madež velik i posve crven, to je znak neizbežive bijede po sirotu djevojku ili nesretnog momka. Ako li je pak žut, a još na licu ili na grlu, onda ]e to preteca, da ce momak i djevojka uvijek biti nesretna u braku. Za to je mnogo bolje ne udavati se i ne ženiti se. Osim toga kaže se za one osobe, koje imadu puno madeža, da su im matere, kad su bile trudne, nešto zaželjele, da jedu ili piju, a u isto vrijeme nije im bilo to moguce radi siromaštva imati, pa su se nekako u tom trenu dotakle rukom na svom tijelu koga mjesta ili ne hotec, ili su se pocešale i odmah na doticnom mjestu u novorocenceta, gdje se je god njegova mater dotakla svoga tijela, bice, kad se rodi, madež. S toga je veoma grjehota zbabnoj ženi uskratiti jelo i pilo, koje je zaželjela, ma se išlo po i u devetu mahalu. U opne, kad ima neko više madeža, pa oni makar odgovarali svim pravilima narodne estetike, kako je gori navedeno, to je ipak takova osoba i ružna i nesretna. Eto to je sve o madežu receno, samo još da pridodamo, da je narod madež i u pjesmama ovjekovijecio. Ta po madežu na desnici ruci peznaje lubovca svoga ljubovnika, mila seja brata rodenoga.