Callopeltis leopardinus Bp. (Leopartka — vrsta guževa. Die Leopard en-Natter). Uopce i o prebivalištu. O prebivalištu najljepših guževa, koji u ovijem zemljama žive i koji evo neka slijede odmah poslije najkrasnijeg, pribrah na žalost samo malo iskustva, a to s razloga, što mi rijetko kada dogjoše ruku i što njegujuci ih ne irnadoh srecu. Ako mi te lijepe šarovite zmije s moje nepažnje ne pobjegoše ili ne uginuše, to ih, — dakako i opet s nepažnje njihovog gojitelja proždera coelo-peltis lacertina ili zamenis viridiflavus, zmija, njihovoj svojti isto tako opasna. Callopeltis leopardinus rijetka je, bice da je slabo rasprostranjena i da je ima samo u južnim hercegovackim krajevima. Bosanskoj fauni ona ne pripada. Sudeci po nalazištima, mogu reci, da za mnogo ne prelazi ' apsolutnu visinu od tri stotine metara. Oko Mostara nagjoh ih samo dolinama i blizu njih, a i tamo vrlo rijetko. Najviše ih stigoh na zaravancima jedva dvije stotine metara visokim, koji se proviru uz obje obale Neretve. U proljece se pojavljuje leopartka istom onda, kada je vec dobro otoplilo i sve se potpuno razelenilo; jer ja je barem još nikada ne nagjoh u vrijeme, u kojem sam vec mnogo ili sam nahvatao ili od drugih dobio zamenis viridiflav. i coelopeltis lac. Docnije, kada je u opce teže vidjeti zmije, onda je tek teško docepati se Ieopartke, buduci da onda i ako joj je drago na suncanom žaru, ipak radije skrivena leži u grmlju ili u. drugim zaklo-ništima, jer docnije i u njima nalazi dosta topline. Na golijem mjestima ne nagjoh Ieopartke nikada. I ako je nikada ne opazih megju granjem, to ipak moram vjerovati, da se može i tamo naci; jer zasužnjena veoma rado bira grmlje, te se po njemu vere i ako ne brzo, a ono lako i okretno. One, koje sam ja njegovao, mirovaše cesto po više dana i omotavši se oko grana megju lišcem grmlja tako se sakriše, da sam ih cesto puta morao pažljivo tražiti, ako sam ih hotio naci. Nema sumnje, da i leopartkama treba vlage; moje su cesto puta dulje vremena ležale na vlažnim mjestima. Od njih cetiri, koje metnuh u isto vrijeme u prostran kafez, nijesu sve u isto vrijeme tražile jednaka mjesta. Dok jednu ili dvije mogasmo gledati u grmu, moradosmo trecu tražiti ispod ploce na dnu kade, koja stoji ispod kafeza, a cetvrtu izmegju drvene kade i tutijine obloge, kamo se je silom zavukla. Hrana. Moje callopeltis leopar. dobivahu za obicnu hranu mise. Mladi, još goli mišici i golišave pticice, bijahu im mnogo milije, ali im ih dakako za obicnu hranu ne mogoh davati. Guštera ne prožderaše kod mene ni jednog, premda ih je bilo u kafezu dosta i na izbor od svake velicine. Da one ne žderu gušterove, to sam znao vec od dulje vremena i s toga združim na mjesec dana njih dvije — sa dva geka (vr.-ita gušterova) — ne bojeci se nimalo za njih — u jedan kafez. Drugih zmija ne napadahu Ieopartke nikako. Naprotiv, moradoh se brinuti, da moje lijepe gojenke ostanu odlucene od takovih, kojima bi na njih mogle zazubice rasti. U društvu sa mladim i Li odraslim tarbophis vivax, aesculap, coluber elaphis, zamenis dahlii, bile lepartke mlade ili stare, ne imadoh za njih nikada brige; megju njima postojaše status quo sve dotlen, dok ga ja ne pobrkah. Kada bi se tarbophis viv prohtjelo razlicitih gušterova, to bi Ieopartke ostale prema tom hladne i cekale štogodice tople krvi, makar to bilo i za dulje vrijeme. Pticija jaja ne davah im nikada, pa s toga i ne znam, kako se vladaju prema njima. U slobodi valjda takogjer traže mise, jer jednom s vecera nagjoh jednu na livadi, a drugi put opet jednu u isto doba na oranici. Neprijatelji. Naše lijepe Ieopartke držah vec od prije odlucene od zamenis gemonensis i južno-tirolske carbonarius, kao od poznatih zmijožde-raka, a i od coronelle laev., samo ako je za polovinu velika bila. No kasnije uvjeri me i coelopeltis lac, da i ona rado jede te lijepe zmije. Moguce je, da su prve dvije neprijateljice, ti kurjaci zmijski, takogjer uzrokom, što su callopeltis leopard, tako rijetke. S p o 1 j a s n o s t. Uzmemo li u ruke leopartku, to cemo osjetiti njezinu tjelesnu snagu. Svaki prst, oko kog se obavije, cvrsto stegne i mi osjetimo, kao da imamo oko prsta cijev od gume to jest, osjetimo, da joj je tijelo cvrsto, a ipak niti tvrdo niti tikoceno. Kretanje ove krasne životinje sjeca nas na umjerenost; hitnju ne opazih nikada; brza je, kada dogje momenat u kome treba uhvatiti plijen. Plijen traži sasvim mirno. Lagano naprijed puža i vrhovima jezika pipa zemlju. Miš, koji je spazi, kako mu se primice, skoci, a ona hitro za njim i držeci ga u celjustima brzo skrene glavom na stranu ili dolje u krug i caskom je gotova lopta od miša i nje. Nijesmo li više puta posmatrali takav prizor, to ne možemo pravo ni pojma dobiti o njemu. », Coluber aesculapii (eskulapka — Die Aesculap-Natter). Rasprostranjenje. Leopartka je svojim vladanjem vrlo nalik na eskulapku, koja je ' I mnogo više rasprostranjena u našim zemljama. U Bosni je nalazimo kao i u Hercegovini, a zadovoljna je svakim mjestom, koje joj samo pruža dovoljno skrovišta. Naci cemo je kraj potoka dubokih dolina isto tako cesto, kao i visoko na bregovima Na cemernom sedlu, visokom trinaest stotina metara, izmegju Bosne i Hercegovine, nije coluber aesculapii nikakova rijetkost, a u pet do šest stotina metara dubokim bosanskim dolinama bijaše mi takogjer obicna pojava. Cesto ceš je vidjeti u blizini starinskih toplih banja; no ne smije se ipak reci, da je nema na pojedinim mjestima i tamo, gdje nema starih toplih banja i da se na drugim mjestina ne pojavljuje bar katkad u vecoj množini, kao naseljenik od davnine. Dakako da je u tolikom broju, koliko ih ima na jednom mjestu kod Bruka na Litavi, gdje mi sluga na malenom prostoru za jedno sat i po ulo?i šest komada, megju kojima jednu 156 cm., ne nagjoh u ovim zemljama nigdje. U našim stranama — više, nego na drugim mjestima — nahvatah coluber aescnlap blizu stare tople banje na Ilidži kod Sarajeva i kod one blizu Banjaluke. Buduci su pak te banje — kako sam slušao -^ mogle biti