U selu Vlahovicima, koje je do 3 sata od Lzubinja udaljeno, ima jedna starodrevna istocno-pravoslavna crkva. U ovoj eu crkvi dva groba, od kojih je jedan pred oltarom, i to pred samim carskim dverima, a drugi odmah pri ulazu u crkvu. Obadva groba pokrivaju kamene ploce; na kojima se vide još sasvim citljivi patpisi. Ploca, koja je na grobnici pred carskim dverima, vjerno je prikazana u ovoj slici. Ova je nadgrobna ploca 1.90 mtr. duga, a 1.21 mtr. šnroka. Vjerojatno je da je Vlac ovu crkvu nosvetio Voskreseniju Lazarevu; jer sudim da je tome najboli dokaz, što se je hram ove crkve na voskresenije Lazarevo sve do zadnje bune slavno — i tek je u to vrijeme na Vidovdan prenesen. Natpis ploce na grobnici pri ulazu u crkvu pokazuje druga slika .Ploca je dugacka 2.14 mtr. a široka 1.90 mtr. Slova obiju natpisa velika su 6 mtr. i pocinju od krsta pa idu prama oltaru te dalje okolo ploce, i to kod prve u jednom redu, a kod druge u dva i tri reda, t. j. po tri su retka na sjevernoj i istocnoj etrani. Koliko je svaka ova ploca debela, to se bez otkopavanja oko njih ustanoviti ne može, — no ljudi pricaju, da su po prilici do listova (35 cmrt.) duboko oko njih zemlju otkopali, kad su poslije zadnje bune crkvu plocili, ali da nijesu još svu debljinu našli. Na Vukosavljevoj ploci poprijeko su isjecene naejekotine, koje su po prilici pred 30—40 godina ljudi sa cekikima ucinili za to, jer je vrlo kliska bila i jer su mnogi ulazeii u crkvu i prelazeci preko nje u vrijeme kišovito, pa i zimiih dana padali. Pricaju, da je ovomu najviše to dalo' povoda, jer da se nikako nijesu mogle izvidati ozlijede, nanesene padom na ovu plocu. Crkva, u kojoj su, ova dva groba, napravljena je dijelom po Vlacu a dijelom po Vukosavu. Po Vlacu sagradeni dio sacinjava s oltarom 7.73 mtr., a Jnaj po Vukosavu sagradeni dijel 4.64 mtr. duljiie. I danas se još vidi na duvaru doklen je Vlacev dio dopirao, i odaklen je Vukosavljev produžen. Paroh Lazar Šarenac, muktar Mahmud Zecic i Šcepan Colic, kao i nekoji drugi pripovjedahu mi, da je sluga Vukosavljev, ovog iz bojnog polja smrtno ranjena doveo do Vlahovica, do takozvane Ploce. Došavši ovdje, naredio je Vukosav svome slugi, neka ide u vojvotkinje i neka, za vojnu potrebu novaca zatraži, ne kazujuci joj, da je smrtno ranjen i u kakim je prilikama. Kad mu je sluga novce donio, Vukosav mu zapovjedi, da ocevu t. j. Vlacevu crkvu za toliko produži, koliko ce njegov i njegovih poginulih drugova grob zauzimati, i da ga tamo skupa sa poginulim drugovima sahrani. Odmah iza ovijeh rijeci Vukosav ispusti dušu. Vrijeme, kad su Vlac i Vukosav u današnjim Vlahovicima živjeli, i po tome kad je crkva, — kako onaj dio po Vlacu tako i onaj po Vukosavu — sagracena, teško bi bilo tacno ustanoviti. Potraži li se pak to po pripovijedanju 'recenih ljudi, koji vele, da je Vlac sa bracom Radom i Vukom u ono vrijeme iz Srbije u Hercegovinu prebjegao, kad su vlastela, jedan protiv drugog vojevala; dalje ako se uzme, da su prebjegli odmah poslije pada na Kosovom polJu, kao što nekoji vele, pošto je sve to od godine 1370—1389 bivalo; i racunajuci na pošljetku još i to, da je Vlac odmah pri svojem dolasku onaj po njemu sagraceni dio crkve podigao ; to bi onda tome dijelju danas bilo okolo 500 godina. Kao što nam natpis na Vukosavl.evoj nadgrobnoj ploci pokazuje, može se uzeti, da je Vukosav bio sin Vlaca, i za to se Vlacevic nazvao, Pripovjedahu mi, da je Vlac sa svoja gore recena dva brata došao na brdo, koje se danas zove Radimlje (otkuda ee ne samo današnje selo Vlahovic dobro vidjeti, vec cijela oblizknja okolica pregledati može), te kad su cijelu okolicu sa istog brda pregledali, da im se je sasvime svidjela i da su odmah odlucili, da se tu nasele. Vlac se je po tome naselio u mjestu, koje se po njegovom imenu Vlahovic nazva, Rade u ono po njemu nazvano Radic, a Vuk se nastani u onome, koje se po njemu prozva Vukovic. Ova su tri mjesta po prilici jedan sat hoda jedno od drugog udaljena, a sacinjavaju danas svako za se zasebnu mahalu, koje sve potpadaju opcini Vlahovic. Mahala Vlahovic gotovo je sredina cijele opštine, kojoj osim pomenutih pripada još više mahala. Od Vlacevih potomaka potekli su, kako narod prica, Kneževici i Zecici; potonji su muhamedanske vjere, koju su naslijedili po Zeku, Vlacevu unuku, jer da je ovaj zbog nekakove zavadnje sa bracom primio muhamedansku vjeru. Oba ova plemena živejoš i danasu mahaliVlahovicima. Od Rada ,su potekli Dangubici, a od Vuka Colici, koji i danas i to prvi u Radicima, a drugi u Vukovicima žive. Cudnovato je, da su natpisi na obje nadgrobne ploce sve do sada citavi ostali; to je tim zacudnije, što je crkva uz zadnju bunu sasvim poharana i do zida porušena. Zecici, i ako su muhamedanske vjere, cuvali su ove grobove, te i danas daju dostojnu poštu ovijem grobovima svojijeh predaka. Primjetiti mi je, da osim ova dva opisana groba još mnogo povecih i pomanjih grobova ima dijelom u crkvenom dvorištu, a vecim dijelom pzvan njega. Na jednoj od ovih nadgrobnih ploca, kojajedesno tik vrata od crkvenog dvorišta, bio je podulji natpis, od kojeg je danas dobro citljivo samo: dok je ostalo kroz vijekove nešto kiša isprala, a nešto i time izlizaio, što se je prije preko samog groba u crkvepo dvorište ulazilo. Na jednom nadgrobnom kamenu, koji je malo podal.e od dvorišnih vrata, našao sam na strani prama zapadu naslikanu Figuru covjeka, kojem na svakom ram^nu po jedan golub stoji. Na jednom drugom takvom kamenu malo podal.e od ovog, nalazi se lik konjanika, koji desnom rukom drži uzde, a u lijevoj ruci strijelu. Pred konjanikom stoji jedan drugi covjek, koji pod konjanikom konja lijevom rukom drži za uzde, a u desnoj ruci dugacko koplje. Ovaj je ili momak orog konjanika, ili napadac. Dopusti li mi vrijeme gledaku kad bilo, da ove grobove i još nekoje druge onuda proucim i opišem. NAPOMENA: U PDF formatu dostupne su slike dva starobosanska natpisa u Vlahovicima.