Pred nama je izdanje bugarskog ministarstva prosvjete, koje nas i po sadržini i po cijelji, kojoj je najmijenjeno, nodjednako u velikoj mjeri zanima. Ministarstvo je naime lani u svojoj publikaciji: „Vrimeni pravila za naucni knižovni pridprijatija" izdalo naredbe o nacinu, kako treba da se eabiraju podaci etnograficki, historicki, geograficki i arheologicki. Uslijed toga prispjelo je ministarstvu toliko valjanih priloga, da je ono našlo za cjelishodno, da ih svekolike objelodani u periodicnom casopisu „Zborniku". Nastojanje ministarstva zaslužuje svako priznanje i zkeljeti mu je, da u tome potpuno uspije. Zbornik imade tri odjelenja: naucno, književno i jedno za narodne umotvorine. U prvom su potpuna saopštenja, u drugom književne objave, recenzije i kritike, a trece je iskljucivo etnografiji namijenjeno. Ovaj zbornik izlazi svaka 3 mjeseca u obimu od 40—50 pecatanih tabaka. U I. knjizi pred nama je poslije kratka predgovora clanak Šišmanova s naslovom: „Znacenje i zadatak naše etnograFije" str. 1—65. U prvom kracem dijelu svojega clanka (str. 1—18) govori pisac u opšte o etnograFiji, o postanku njezinu, za tijem razlaže teorvde Andreva i Langa, migracionalne teorije Bajfusa, djelovanje antropologa jevropskih država i stanje sadašnje antropoioške nauke u Jevropi. I u Bugarskoj su vec uvidjeli znacaj stvari, te samo ministarstvo prednjaci dobrijem primjerom. Prvi je bio Vuk Karadžic, koji je saopštio nekolike bugarske pjesme i Zbornuk mu izrice lijepo priznanje na tome. „Srbi se mogu . pr avom ponositi svojom bogatom narodnom epskom poezijom" veli se ondje „a još više Bukom." Sakupljanje materijala ide veoma sporo, jer nema pravog putovoce za taj posao. Prvo je uputsvo izradio Rakovski a svi bugarski etnograficari su njegovi ucenici. Osim njega štampali su posebna uputstva Drinov, Jirecek, Bobcev i Georgijev. Ova studija imade osobita znacenja po Bugarsku kako u književnom tako i u politickom obziru. U književnom obziru s toga, što proizvodi narodne poezije osim jezikoslovnog stanovišta važe i kano književni spomenici. U politickom obziru opet stoga, što ce se tom marljivom studijom doci dotle, da se odluci pitanje o tome, eda si su stanovnici Makedonije Srbi ili Bugari. I drudi clanak spada u etnografiju. Naslov zvoni nekako cudnovato: „Žrtvovanje rocene djece u slavenskim pricama" od Dragomanova. Poslije kratkog pregleda o mecunarodnom elementu u narodnoj literaturi, spominju se tri grupe pripovijesti, u kojima se spominju žrtve djecije i 10 1. jedna ruska prica, 2. jedna dalja ukrajinska prica, kakvih slicnih imade u srpskoj, bugarskoj i bretonskoj narodnoj poeziji, najzad 3. jedna slavenska prica o hramu, kakvu poznaje i gruzijeka i starofranacka knjižecnost. Za tijem hoce da dokaže, da sve ove price poticu iz arapske, turske i hinduske literature (str. 65—97). Clanak Konstantinova spada više u Filologiju i donosi nekolike priloge za proucavanje rodopskog narjecja, koji su povaceni iz rukopisa predika od 1860 i 1865 g., ne bivši pisac sam ondje (str, 133—156). Ilijev razlaže u clanku bugarsku numizmatiku (str. 97—133) što ce biti svakako prvi pokušaj na tom polju. Pavlv ŠaFarik je pisao 1837 u jednom djelu svom, da se o novcima bugarskih careva i kraljeva ne znade ništa. Iz prepiske Aprilova vidi se, da je on u 40 godinama šivo agitovao u interesu sabiranja starih bugarskih novaca, no nije uspio u svom trudu. U Glasnicima „Srpskog ucenog društva" od 1848—50. (1P.—IX.) imade opširna numizmaticka rasprava od dra Janka Šafarika. Ondje se opisuju i razlažu osim srpskih novaca, 10 bosanskih i 14 bugarskih novaca i tijem polaže temelj bugarskoj numizmatici, veli Ilijev. U novije vrijeme napisao je hrvatski naucenjak proF. Šime Ljubic raspravu, gdje se opširnije i iscrpljivo raspravlja ovaj predmet. Ista glasi,1875). U tom djelu pisac razlaže 224 bugarska novca, mecu kojima 1 zlatan, 211 srebrenih u 12 bakrenih; opisuje im oblik, materijal od kojega su kovani, napise itd., a za ovijem pojedine novce iz vremena raznijeh vladara, poceto od Arsena I. (1186—95). Stariji novcaii spomenici narocito iz vremena izvrsnih vladara Simeuna i Samujla nijesu dosad poznati. Ostali clanci spadaju u prirodne nauke. Georgijev upoziaje ondje citaoce s jugoslavenskom (trakijskom) Florom (191—255. str.). .Dazarov piše o korisnim i otrovnim biljkama (255—291. str.). Bucevarov i Vacov saopštavaju meteorologicke radove a Slavov piše o prostoru Bugarske (312—316 str.). Iz tog clanka crpimo ove podatke: površina Bugarske cini 99.276 kt., dakle jedan postotak od cijele površine Jevrope. Mecu ' balkanskijem državama dolazi po prostoru odmah iza Rumunije, admini strativno jerazdijelena na23 okruga, od kojihje okrug Varne sa 8378 kt. najveci, a okrug Sevlija sa 1898 najmanji. Najviše kotara ili sreza (6) imade trnovski i plovdivski okrug; svega imade 84 sreza. Vrlo su zanimljiva dva pisma Venelina Aprilovu (186—191. str.), u kojima se veoma iscrpljivo opisuju tadašnje prilike. Red ovijeh radova zakljucuje „Naucna kronika" u kojoj su sitne vijesti. To je u kratko sadržaj p r v o g odjelenja. U drugom su odjelenju jedan roman i tri kritike. Pisac romana je Vazov, naslov mu je mu je uzet iz života bugarskog naroda na pragu oslobocenja njegova. Kritike su ove: o djelima Stojanova, u kojima imade životopis pjesnika Boteva, koji je aktivno sudjelovao u djelu oslobocenja, sudi Stevan Zajmov povoljno. Nepovoljno se izdražava Mihajlovski o prijevodu Irazova romana Viktora Iga u koliko prevodnik nije ni naslova tacno proveo. Treca kritika se tice nastavnih knjiga, što su namijenjene 3. razredu bugarskih osnovnih škola. Tijem završuje drugo odjelenje, koje je prema raspravljenim pred-metima suhoparnije od prvog. Dobro je, što je ovo odjelenje krace od prvog (265 str.) i što u njemu imade i pjesnickih pokušaja. III. odjelenje je najvažnije i sadrži iskljucivo etnograficke radove. Došlo e na potonje mjesto s toga, da bi se olakšalo sventualno sabiranje doticnih podataka, jer može lasno da se odvoji od ostalijeh. U ovom su dijelu