Za vladanja kralja Stjepana Tvrtka I., negdje oko svršetka srpnja mjeseca 1390. god. bijaše Korcula pridružena kraljestvu bosanskomu, te je u ime bosanskoga kralja upravljao njome knez Ciprijan de Ciprijanis. I Stjepana Dabišu su Korculani priznavali svojijem gospodarom, ali za malo doba, jer opstoji isprava od 9. veljace 1393. godine, u kojoj zovu svojijem gospodarom Šišmana, kralja ugarskoga. Za tadašnjeg bosanskog vladanja, progonjeni od bogumila i njihovijeh pristaša i bježeci pred Turcima, doseliše se Franjevci iz bosanske Vikarije na Otok kod Korcule, te sagradiše crkvu i samostan, kao što nam svjedoce tadašnje isprave. I samostan i crkva bili su vec dogragjeni 1394 god., kako doznajemo po ovoj ispravi: ,,MCCCLXXXXIII;. Ind: die ultimo Maij. In pleno et generali et sufficienti Consilio Curzulae in Ecclesia Sancti Marci coadunato ad sonum campanae, ut moriš est, in quo fuerunt Consiliarj quadraginta quinque = Ad precem et petitionem Rmi: in Xpto Patris et Dni: Dni: Fratris Bartholomei de Tuscia Vicarj Vicariatus Bosnae, et suarum Fratrum habitantium et colentium Monasterium Sanctae Mariae de Scolio Magno positam ante Civitatem Curzulae, obtentum, et firmatum mit, quod aliquis homo vel persona cujuscumque status et conditionis existat non audeat, vel pressumat nemus incidere unquam aliquo tempore volendo lasfacere, sive seminare circa ipsam Ecclesiam inipso Scoleo; ubicumque possunt fratres videre, et visum eorum prolungare stando juxta ipsam Ecclesiam nec in Valle, quae pendet versus ipsam Ecclesiam Sanctae Mariae, poena perperorum quinquaginta sine voluntate et expressa licentia ipsorum fratrum, et posna perdendi totum laborerium, quae faceret ut supra, quod deveniat in Comune Curzulae." Moj casni kolega Vid VuleticVukasovic piše u navedenom clanku u „CTapiraapv" o cudotvornom drvenom krstu, kao što i o drevnoj vizantinskoj slici, koji se još cuvaju u crkvi na Otoku, kako je tradicija, da su jedno i drugo „donijeli fratri iz Bosne" Od istog vremena, dakle od svršetka XIV. vijeka ili najkašnje iz prve polovine XV., potice odlomak staroga slovenskoga evangelijara sa predgovorima i blagoslovima, pisana gotskijem slovima na kvijeru, što se nahodi u samostanskoj knjižnici. Taj odlomak uvezan je u rukopisnom latinskom misalu takogjer od kvijera s istijem slovima, te zaprema 16 stranica jednog svežnjica, koji je iste velicine misala i ima okrajke iste širine. Cijela knjiga ima stranice visoke 237cm, šir. 165cm, a debela je bez korica 4cm. Gornji okrajak stranica širok je 25mm, donji 56mm, desni i lijevi po 40mm. Na slovenskom svežnjicu nema iluminovanijeh, nit urešenijeh pocetnijeh slova, ni rijeci druge boje osjem crne, dok su u lat. misalu sva pocetna slova modra ili crvena i crtarijama urešena; neka su crvena sa modrijem crtarijama, a neka opet modra sa crvenijem crtarijama. I tekst je lat. misala pisan na mnogo mjesta sve crvenijem slovima. — Pri pocetku misala jest koledar, pisan najviše crvenom bojom. Na nekoliko strana misala, u sredini i pri svršetku, ima i crkvenoga pjevanja sa notama na cetiri crvene brazde. Na nekoliko komada latinskog misala zabilježeni su listovi rimskijem brojevima; a nema tijeh brojeva ni na jednomu od 8 listica slovenskog svežnjica. Na mjesto jednog pocetnog slova u lat. misalu sitnoslikano je poprsje Spasiteljevo sprijeda vigjeno sa IC srr XC. Korice knjige sastoje od dašcica od tvrda drva, kožom omotanijeh i zakovanijeh klincima od tuci u tri reda po tri, u sve jih 9 na svakoj korici; klinci imaju zvjezdasto narezane male glavice. Kopce su otpale, ali su im ostali tragovi utvrgjena na koricama. Svežnjici su bili osobitom vještinom tvrdo uvezani. Pošto se nadam da ce dosta zanimati istraživaoce našijeb. književnijeh starina, to iznašam ovdje u cjelini brazdu po brazdu i stranu po stranu tacan prepis slovenskog svežnjica toga misala, koji sadrži jedan dio blagoslova soli i vode. Dodajem takogjer vjerni facsimile prve strane u priloženoj slici. 1. U Korculi, svršetkom maja 1890. NAPOMENA: U PDF formatu dostupni su: Odlomak starog slovenskog rukopisnog evangelijara s predgovorima i s blagoslovima napisana gotskim pismom; fusnote.