Pominje kraj na dva mjesta (Rag8 I. r. 182 e!; Ragv II. r. 27 et, 28) neke listine kraljeva ugarskih a narocito Bele IV. od g. 1269., udovika I. od g. 1349. I Žigmunda od g. 1395. i 1406., kojima bi se potvrtjivalo darovanje grada Kostura u Macedoniji porodici knezova Ohmucevica. Te iste distine pominje i Fejer u diplomatskom zborniku kraljestva ugarskog (Tom. IX., sv. I., str. 557. i 558.) I Ladislav Salaj pozvao se u svojoj povijesti Ugarske na darovkicu kralja Bele IV. od g. 1269. (v. u njemackom prevodu te istorije I. 333., notu 2.) Receni Fejer naznacujuci na pomenutom mjestu darovnice ugarskih kraljeva, dane knezovima Ohmucevica. „generosus ac egregius dominus Antonius Damianus Omnuchievich Garguricz, eques Illyricus Ragusinus oriundus ex regnol Bosniae, Reipublicae Ragusinae Cancellarius et ad Majestatem nostram nunc ab eadem Republica ablegatus nuncius) on;a csora, „continentes in se certas quasdam alias quinas litteras praedecessoris condam nostri Mathiae primi, regis Hungariae quemadmodum etiam Regum olim SerViae, Rasciae, atque banorum et Regum Bosniae legitimprum, super certis donationibus feudorum ac bonorum nec non Comitatus et Capiteneatus terrae Smuscae in praedicto Regno Bosnae atque terrae et civitatis Castoriae in Regno Macedoniae existentis, primas videlicet 1268, alteras 1349, tertias 1395, quartas 1406, uintas denique 1465 annis Domini emanatus". rprvpnfea (Privilegios concedidos por los Senores Reyes y Emperadores del Reyno de Ungria, Bosna, Servia, Croacia, Dalmacia, y Macedonia a los condes de Tuchegl de la casa y Linaje Ohmuchievich Gargurich, sobre los Donationes de Feudos, qui dichos Condes posseian en Bosna, y Macedonia, traducidos per orden del Sacro Real Consejo de Napoles dela lengna y caracter Ilyrico en que estalan escriptos en caracter y idioma Italiano como je contienen en ,1 dicho Sacro Real Consejo de Santa Clara, confirmados por la Ma gesta Cesarea de Ferdinando Tercero Emperador etc. al Almiranie Andres de Nicolas Ohmuchievich, y a D. Pedro de Ybella Ohnrachievich Cavallero de la Orde de Santiago, y a D. Carlos de Ybella Ohmuchievich hijos del dicho Almirante, declarados por Sa Magesta Cesarea por degendientes de los dichos Condes de Tuchegly de Castorea). Imadu u njoj cetiri listine cirilskim pismom izdane, a naime: 1. Otvoren list „Stefana Kotromanovica, blagovkrnoga Bana, Župana, Kneza i Gospodina Vosni, Primork HVmsci zemli, dolvnimt kraemt, zapadnim stranam, Soli, Podringgs i k tom8 od 28. Dec. 1268. g. 2. Otvoren list Stepana cara Garkišv, kralga Sarbvlem, Rasii i Primorgs i Arbanii i i zapadnim stranama i k tom8 — pisan k ou stolnomb grad8 Ohrid miseca Aprila deseti dann, Roždvstva Hristova 1348. a od stvorenia svita 6857. (= 1349) lito. 3. Otvoren list Stipana Tvartka Tvartkovica, kralga Srblem, bosni, Primorgs, zemlji Dalmaciji, Hrvatom, DOLBNIMT kraemt, Soli, Podrinik«, zapadnimt stranama, — od 5. Juša 1395. 4. List Fratra Marina Splicanina, vikara svoi Bosni, reda sv. Franceska, pisan u Veseloi straži Maga 1406. lito. Peti je list kralja ugarskoga Matije na latinskom jeziku, 1465. Na kraju je potvrdnica cara Ferdinanda III. od 10. juna 1650. god. Za štampanu tu g. 1653. knjigu i priopštene u njoj listine nisu znali napred pomenuti ugarski istorici, jer da su znali za njih i bar iz priloženoga im talijanskoga prevoda razabrali sadržaj njihov, znali bi i uvidili, da list od g. 1268. (1269.) nije listina ugarskoga kralja Vele IV., vec bosanskoga bana Stefana Kotromanovica; da povelju od g. 1349. nije izdao ugarski kralj Lauš veliki, vec srpski car Stjepan; da zapisi od g. 1395. i 1406. nisu zapisi ugarskoga kralja Žigmunda, vec da je list od g. 1395. povelja bosanekoga kralja Tvrtka Tvrtkovica, a zapis od 1406. g. da sadrži uvjeravanje Marina, vikara fratara franciškana u Bosni o tom, kako je bosanski kralj Ostoja predao kneza Brajana Ohmucevica Grgurica i sinove njegove s vascijelim njihovim posjedom i imanjem u ruke crkovne i u obarovanje njegovo i ostalih otaca vikarije bosanske, koji su sada i koji poslije budu. A što je Praj (a po njemu i drugi) pogriješio te mislio da su listine od 1268., 1349., 1395. i 1406. god. listine ugarskih kraljeva, tome je, rekao bih, povoda dao sam kralj Leopold drugom svojom docnijom privilecijom od 12. oktobra 1703. g., izdanom na molbu pomenutog, u kojoj se pominju No koja nam je fajda od toga što sad znamo, da listine od g. 1268. i 1349. i 1395. i 1406. nisu listine ugarskih kraljeva Bele IV., Ludovika I. i Žigmunda, vec listovi bosanskoga bana Stefana Kotromanovica i srpskoga cara Stjepana i bosanskoga kralja Tvrtka Tvrtkovica i Marina vikara bosanskih fratarafranjevaca, odnosno kralja Ostoje — kad svi ti listovi i listine nisu pravi i istiniti vec lažni, docnije u XVII. vijeku izmišljeni i napravljeni te g. 1653.u Napulju na svijet izdani aod careva i kraljeva Ferdinanda III. i Leopolda I. g. 1654., 1678. i 1703. bez ispita za istinite primani i potvrdivani. Sadržaj tih lažnih listova. ne mogu ovdje izlagati, no cu pomenuti samo neka mjesta iz povelje cara Stjepana od g. 1349., kojoj je ovaki pocetak: Godina 1349. zbilja je 19. godina kraljevstva a cetvrta godina carstva cara Stjepana, — te može kogod zapitati: „kad je, kao što kažeš, lažna povelja ta cara Stefana, kako da onaj, koji je sastavljao tu povelju u XVII. vijeku, zna, da se Dušan zakraljio još g. 1331., kad to mnogi srpski pisci i istorici, recimo na primjer g. Panta Sreckovic još ni g. 1868. . nisu znali, vec mislili, da se on zakraljio tek 1336. g.?" Sastavljac te lažne listine znao je za istoriju Mavra Orbina i iz te istorije mogao je doznati, da se g. 1331. kralj Decanski skoncao a Dušan zakraljio. A što se g. Pante Sreckovica tice, mislim da nece smjeti ustati i dokazivati da je povelja ta cara Stjepana od g. 1349 prava pravcata povelja njegova, i da to ne ce htjeti dokazivati vec i za to, što se u njoj pominje knez Lazar Grebelanovic sa zetom svojim Vukom Vrankovicem, a g. Panta je nedavno dokazivao i nepobitno dokazao, da se kne