Kako južni Slovjeni uopće, a narod u Bosni i Hercegovini naosob veoma prianja uz porodični život, to se samo sobom razumije, da ćemo rijetko kad naići na beženstvo. Samo onaka čeljad, kojoj je od prve mladosti srce iskvareno ili pamet ostala pusta, ili koja je baš nemilo zakržljala, osuđena je, (na sreću no zdravlje naroda) da mimo svoju volju svoj vijsk proživi u beženstvu. Bećara, naročito starijeg, nekako slabo cijene. Nije to čitava ljudina, koji sebi nije umio osnovati svoje ognjište; nesretna je djevojka, koja ostane usidjelicom. Pa kad ih se dvoje nađu, te na svome ognjištu razbukanjaju plamen, to onda, dakako, očekuju božiji blagoslov, koji se javlja u vidu obilna podmlatka. U domaćega svijeta nije doduše glavna svrha braku, da se nađe djece, kao u Jevreja, ali opet vide nesreću u tome, kada ne bude od srca poroda, te ovakome zlu traže svakojakog lijeka. Radi neplodnosti u braku ovuda, kako i drugdje, ponajviše krive ženu, ali pri tome rijetko kad uzroke traže u poremećenom stanju utrobe, ili u drugim bolestima, s kojih se dešava ovaka nedaća, nego to u najčešćim prilikama pripisuju nekim višim uticajima. Po njihovome sudu ili je to onda pokora od Boga, ili su krive vještice, ili zli dusi. Prema tomu udešavaju i lijekove od besplodice. Srpkinje putuju na proštenje k čudotvornoj slici bogo-majke u Čajniče, da ondje molitvom isprose od srca poroda, jer vele, da ona osobitu pomoć daje u takim prilikama. Katolikinje plaćaju silne mise, Muhamedanke traže gatalice i zapise, Jevrejke ošet ištu pomoć u rabina i hodža, sve pak ukupno upotrebljuju čitavo čiszo simpatičkih i drugih lijekova iz narodnjeg ljekaretva, od kojih ce nadaju pomoći u nerodici. Hoćeš li, da ce uvjeriš, da li će koja ženska uopće valjati za rađanje, a ti joj, ali da ona ne zna za što, u jutru podaj čatu ugrijane vode, u kojoj je rastopljeno nešto sirišta od zeca, neka to popije. Koja na to osjeti bolove u utrobi, ta će rađati, a koja ne osjeti, ostaće nerotkinja. Za ove stvari, vele, da kvare zametak: kiselo mlijeko, u kome je smočeno lišće od kopra (Anaethum graveoleus). To treba kroz više dana uzimati jutrom i večerom. Četiri dana poslije menstruacije ne smije da bude spolnog druženja, a u večer petog dana neka žena popije malu čašicu soka od modre kadulje (Salvia hortensis, der Konigssalbei), i četvrt sata iza toga neka prilegne. Ako to ponovi više puta izasopce, onda će, kako uvjeravaju, imati djece. Ako koja žena ne može da zatrudni, jer je očarana, onda neka sveštenik blagoslovi gospinu travu (Hipericormm, Johannes-kraut). Ovu travu onda treba kuhati i kroz nekoliko dana izjutra piti. Osim toga neka žena tu travu uza ce nosi. Osim ovih iz biljarstva uzetih lijekova preporučuju se za unapređenje oplodnje još ovi: Čorba od starog pijevca, u kojoj su mošnjice od vepra, ili obična bistra voda, u kojoj ima mrvičak osušene i u prašak stucane maternice od zečice. Oba ova lijeka treba dulje vremena upotrebljavati. Oblikom još čudnokatiji, ali sasvim prema duhu narodnjeg ljekarstva jesu oni lijekovi, što ih naznačuje rukopisna zbirka bosanskih lijekova iz godine 1749., priopćena u IV. svesku „Glasnika" god. 1889. po dru Truhelki, i koje narod još mnogo upotrebljuje. Prve nedjelje po mlađaku (dakle kad je mlada nedjelja) neka se nerotkinja pri ishodu sunca uspne na vrbu, neka ondje progutne tri crva, nađena u plodu šipkovom i neka do tri puta rekne: „Sunce zađe za brdo a ja zađoh u breme." U gnoju nepoznatog pastuha neka žena nađe čitavih ječmenih zrna, neka ih posije i kako poniknu, neka tri od njih pojede. Nerotkinja neka jednoj trudnoj ženi kroz plot iz usta u usta dodade uskisla hljeba, na će imati poroda. Kada kojoj dolazi mučno, kad povraća i volja joj dolazi na neobične stvari, to su onda prvi znaci, da je žena zatrudnjela, a to se još utvrđuje eksperimentom, što ga je već naveo dr. Vladan Đorđević svome djelu „Narodna medicina u Srba" i koji u tome sastoji, da ona, za koju se misli, da je zatrudljela, kroz tri večeri jednu, pred vrata stavljenu sjekiru nakvasi na u jutru prigleda, da li se je ta sjekiri pokazala rđa. Ako se je rđa pojavila, onda nema sumnje, da je žena zatrudnjela. Ako već čovjeka okružuje cijela četa dušmana od njegova plemena i zlih duhova, koji mu ogorčavaju život kako i gdje samo mogu, a ono se ta četa još umnožava spram trudne žene. Zle žene zavide joj sreću na nastoje, da je očaraju ili ureknu; vile i džinovi svakake joj smetnje čine, samo da povrgne i.t.d. Samo đavo pred trudnom ženom gubi moć, jer je ona posvećena blagoslovom božijim, što ga nosi pod srcem. Što god samo ima lijekova i pomoći od uroka, čina, ogranka, sve se to sada upotrebljuje u vidu kojekakih biljega, koji odvraćaju, i hamajlija, samo da se trudna žena sačuva od kvara. Noću ne smije trudna žena nikad izlaziti iz kuće, ali ako to ipak mora da bude, onda ne smije zaboraviti da ponese komadić kruha pod desnom pazuhom, jer će inače biti žrtvom zlih čina. Nježan obzir na trudnu ženu pokazuje se u običaju, raširenom po svoj vemlji, da se takoj ženi ne krati nikaka želja, jer bi ona inače mogla povrći, a sebi možeš navući jačmen (Hordeolum) na oku. U španjolskih jevreja ne smije se o jestvinama, kojih trudnoj ženi ne možeš da namakneš, ni govoriti, a ako ko u njenu prisuću pohvali ovaku jestvinu, odmah će se naći neki, koji će reći, da nije slatka, da ne hrani i na svaki je način pokuditi. Ali ne samo svoga zdravlja radi, nego i radi čeda, što ga pod srcem nosi, mora se trudna žena ograditi čitavim bedemom kojekakih pomagala za obranu. Trudna žena ne smije pogledati ružna čovjeka ni nakazne životilje, ako ne će, da im dijete bude slično, ne smije gledati, kako se kolje ovca i sl., jer će joj dijete biti sipotljivo i ne će htjeti dojiti majke, ali ona ne smije ni preko krvi zaklane životinje koraknuti, jer će djetetu ostati madeži na tijelu. Ona ne smije da vidi zeca, lisice ili međeda, jer ako vidi zeca, ne će dijete imati sna, ako vidi lisicu, često će dijete snalaziti groznmca, a ako vidi međeda, teško će prohodati. Ako omete kuhinju, onda neka se čuva, da u smeću ne izmete iskru žive vatre, jer će dijete inače patiti od grčeva. Vatre ne smije da vidi trudna žena, jer će dijete dobiti crvene madeže, a no drugima patiće od „žive vatre“ (neki akutni ekcem). Ako koja trudna žena što god ukrade, na to sakrije pri svome tijelu, pojaviće se djetetu na onome mjestu madež. Trudna Srpkilja ne smije da cjeliva krst, što se po nedjeljama i praznicima poslije službe božije pruža, jer će joj dijete snaći padavica (epilepsija). Ako je ženi urodila sreća, te je zatrudnjela, to ona sebi želi muško dijete, i ta želja, koju dakako s njome dijeli sva porodica, time je življa, ako je već rodila jednu ili više djevojčica. Žene misle, da po raznim znacima, dok su trudne, mogu suditi, kome će polu pripadati novorođenče. Tako vele, da će biti muško dijete, kada žena prvo micanje djeteće (u 5. mjesecu pošto je zanosila) osjeti na desnoj strani, ako više okrupni u širinu, nego li paprijed i ako bradavice na dojkama pocrne. Ako sve ove pojave nijesu dosta jasno izražene, na žensko vijeće u porodici ne može da uglavi, što će biti, onda neprepuštaju slučaju, da odluči. Bez znanja trudne žene sakriju pod jastukom i na protivnim stranama mindera nožice i sjekiru; ako trudna žena sjedne blivu sjekire, biće muško, inače biće žensko. Golemo je čislo praktika, koje se primjenjuju, da žena, koja je već rađala žensku djecu, sada stane rađati muškiće. Odmah poslije porođaja polože rodilju na sijeno, pošljedak bacaju u muževoj čarapi u vodu, ili ga rastrgaju na četiri dijela (Travnik), novorođenče zamotaju u gaće očine, kumu okrenu kapu poslije krštenja, gostima tako promijene opanke, da je desni pripravljen za lijevu, a lijevi za desnu nogu, ili promijene kuma (što u pravoslavnih biva samo rijetko i nikad bez velikog razloga). Ako je prvi posao, što će ga rodilja poslije poroda uzeti u ruke, ženska radnja, onda će dijete, koje je na redu, biti žensko, ali ako je to slučajno taki posao, koji obačno samo muškarci svršavaju, onda će joj se naći muško. Ovamo se broji i onaj savjet, što ga nepoznati narodnji ljekar, kome je dr. Truhelka objelodanio lijekove, daje ženi, koja samo žensku djecu rađa; on veli, neka ona onda, kad ima vrijeme, otiđe na njivu, neka ondje potraži plug, kojim su baš orali, neka stane na rudu, na idući spram rogova, neka tri puta izasopce rekne: „Vo sa volom, sin za sinom.“ Ako trudna žena povrgne, to se, kako je već rečeno, obično tome ne traže prirodni uzroci u tjelesnom sastavu žene, ili u lokalnim bolestima, već se to svodi na uticanje nadnaravnih dušmanskih sila. Razumije se, da taki zli slučaj, kada žena povrgne, smatraju nesrećom one porodice i veoma žale. Nesreća je tim veća, jer, narod zna, kako je to i znanstveno ustanovljeno, da žena, koja je povrgla dijete, kad je prvi put bila trudna, u mnogim prigodama poslije opet povrgava ili ostane nerotkinjom, pak se s toga boje, da ta žena ili ne će rađati zdravu i snažnu djecu, ili pak nikako više. Ako zametak, koji je uginuo u maternjoj utrobi, sam ne izađe, onda joj se daje smjesa od pasjeg mlijeka s medom ili čaj od bijelog vina i titrice (Matricaria chamomilla)1), ili pak uvarak od slatkog vina, svježeg masla i divlje nane (Mentha piperita) da to pije. Ovi lijekovi imali bi tu svrhu, da istisnu zametak. Imadne li koja žena nesreće s djecom, t.j. ako joj u crvo vrijeme umru poslije poroda, i ona onda kroz više godina ne zatrudni, onda ona s babicom, to jest s onom ženom, koja je zadnjem njenom djetetu odrezala pupak, potraži grob pokojnoga čeda, i kroz rukav od njene košulje tri puta gutne vode. Ako taj lijek ne pomogne, onda se misli, da pokojno čedo u grobu dobro ne leži, otvore za to grob, na ga potežu za noge da se valjano namjesti. Ako umre prvorođenče, ne smije mu se metnuti ništa novo u grob, već ga treba zamotati u stare dronjve, jer inače i ona djeca ne će dugo živjeti, koja poslije njega dođu. Da u porodici, kojoj je već pomrlo više djece, očuvaju novorođenče. provuvu ga tri puta kroz badžu i polože ga onda za časak u kazan, koji nad ogljištem visi o lancu, ili ga tri puta provuku kroz učinjeni zijev kurjaka, s koga su na pola živa ogulili kožu. I vaganje djeteta, kome se onda taji težina, način je, da se dijete održi u životu. To sredstvo obično upotrebljuje otac djeteći bez znanja ostale rodbine. Muhamedanke, kojima je već više djece pomrlo, na opet zatrudne, traže hodžu, da im zaveže čarobne uzlove. Uzme se ibrišima od sedam različitih boja, ovaj se složi, pak se onda uz molitve rukama na leđima zaveže sedam uzlova. Ovaj zauzlani ibrišom mora žena uza se nositi do porođaja. Koliko i jest žena sretna i ponosna, kad zatrudni, opet ona svoje stanje, koliko može, krije i taji, jer u jednu ruku ova, koja je prvi put zanosila, time se uklanja šaljivom zadirkivanju svoga društva, a u drugu hoće time da se sačuva od zavisti zla pogleda i od čarolija. U nekojim krajevima Bosne i Hercegovine imaju seljanke običaj, te se odmah, čim osjete prve bolove, zavuku u jedan budžak u kući, na se tek onda odanle izvuku, pošto su se porodile i djetetu same šupak prerezale. Svuda se u Bosni pokazuje nastojanje, da se porođaj krije barem od muške čeljadi u kući. Kako žena samo osjeti bolove, otpraviće ljude pod kojskakim izlikama iz kuće. Muž neka se uopće ne miješa u te ženske poslove. Rodilja ostaje na nogama i hoda, dokle god može, te pri normalnim porođajima tek onaj čas potraži ležaj, kad misli, da će dijete doći na svijet i ondje rađa ili stojeći, ili čučeći, ili i klečeći. Na ležeći rađaju u Bosni i Hercegovini, koliko ja znam, samo Španjolke. Žena, koja pomaže kao babica, podmeće ruke, da dijete ne padne, i naprijed odmakne dijete od matere, „da mu sreća bude napredna“, a onda dijete, podvezavši mu pupak ibrišimom ili vunicom, odreže nožem ili srpom. Makaze iz tog uzroka ne smiju upotrijebiti, jer bi onda djeca, što poslije dođu, bila curice. Pošljedak baca se u stajaku vodu, a gdje take nema, zakopava se. Sada rodilji namjeste ležaj na sijenu, dijete operu toplom sapunicom i odjenu ga, a rodilji daju za okrepu rakije, muhamedankinjama crne kave, mesa i pite. Ako se bilo s kojeg razloga porođaj zategne, onda prije svega ugriju odaju, a rodilji narede, da blizu peći, odnosno vatre, hoda. Ona onda sa sjekirom u desnoj, a s vretenom u lijevoj ruci hoda tamo amo ako to ne pomogne, onda se jaja vare u zdjelici i vodu daju da pije; ili pak ženi neopasce prijesno jaje stave na zatiljak, da se spusti niz leđa (Goražde, Čajniče). Za napitak daju joj ili vode, u kojoj ima praška od prženog i očišćenog lana, ili uvarak od obične metvice s medom, ili konačno smjesu od nastruganog sapuna i zejtiia, koja je u uvarku od slezovog korijena razrijeđena i djelomice rastopljena. I to, vele, da dobro unapređuje porođaj kada se svježa plemenita rutvica meće na trbuh. I od simpatičkih lijekova napomenuću ovdje nekoje. Razdiranje prednjeg rasporka košulje, otkopčavanje svih dugmeta na odjeći i razrješavanje pletenica u rodilje, povlačenje okrajaka od onakih marama po trbuhu ljenom, što su njima struk omotavale žene, koje su već rađale (Travnik), lak udarac pasom djevojačkim po krstima rodiljinim, pri čemu treba reći: „Lakše ti bilo, nego moj pas“; razrješavaše pletenice od jedne djevojke nad rodiljom (Foča) polaganje češlja na trbuh, gutljaj vode iz obuće muževe, lizanje pepela od drvene lopate (Glamoč) i konačno sipanje oraha rodilji među noge, biva da se tako dovabi dijete, neka se igra njima. Ako već porođaj veoma dugo traje, na su već u brizi, kako će se to svršiti, onda se upotrebljuju druge stvari. Ugriju kamen, zejtinom ga poliju i blizu opolnih dijelova polože, lonac vruće vode stave na isto mjesto, gnjetu trbuh i krsta, da se pobude bolovi, zamotaju rodilju u pokrov i nekoliko je puta dobro protresu, da dijete dospije u pravi položaj, nenadice ispale pušku blizu nje, da joj prestravom potresu živčevlje. Sedam zrna od glavnice (Mutter-korn) u crnoj kavi vrlo hvale ali rijetko kad daju. Nastrugan jantar u vodi često upotrebljuju muhamedanke. Ako je nužda vrlo velika, onda kod muhamedovaca otvore oboja vrata najbliže džamije, daju sirotinji milostinje, hrane pse, koji nemaju gospodara. Od mnoštva hamajlija, koje se upotrebljuju, poznajem, na žalost samo dvije, na koje međutim kažu, da su vrlo pouzdane, i to prve četiri rečenice od 84.sure, koje se privezuju za trbuh, i onda ovaj zapis, iz koga se rodilji po jedan daje u svaku ruku: Gutljaj vode od svetog bunara Abu-zemzema i komadić zapaljene svijeće sa groba Muhamedovog to su ultima refugia muhamedankinjama, kad uz u porođaju nevolja snađe. Kod španjolskih jevrejaka odmah se, kad nastupe prvi bolovi, daje mala milostinja i onda se zdjelica zejtina pošalje u hram (havru), pošto se je rodilja u njemu ogledala, kao u ogledalu. Ako se porođaj otegne, na se poboje, da bi rodilja mogla umrijeti, onda joj ono, što nosi na glavi, zakopaju u grob kojeg rođaka, čitaju joj ono, što dolazi one hefte iz knjige proroka, otvore škrinju zavjetnu u hramu, ili pak nad njenim krevetom pušu u šofar. Osim ovih specifično španjolsko-jevrejskih sredstava upotrebljuju se dakako i ona, kojima se služi svijet drugih vjera. Kad je najzad dijete rođeno, pupak prerezan i dijete okupano (u bogatih se muhamedanaca dijete maže i međeđom mašću, da bude jako), a pošljedak odmah ne ode sasvim, onda rodilji daju fildžan zejtina da pije, ili joj dadu bocu, da u nju puše; ako i to ne pomogne, onda trbuh gnjetu ili pak rodilju pare. Ovo u ostalom narodu pri rađalju daje najmanje brige, te on izbacivanje pošljetka ostavlja prirodi, misleći, ako je dijete izišlo, onda i mnogo manji pošljedak mora da nađe svoj izlaz. Kako već prije rekosmo, bacaju pošljedak u vodu koja neteče, ili ga tako ukopaju, da nikaka životinja, naročito pas ili mačka, ne dođu do njega, jer bi to materi ili djetetu moglo donijeti nesreću. Velike bolove poslije porođaja ublažuju time, gato rodilji daju komadić sirova mesa, da ga pojede. Dijete, koje se rodi sjedećke, donosi sreću, ponedjeljak i petak sretni su dani sa novorođenče. Ako se muškić rodi u košuljici onda mu razrežu kožu pod pazuhom i onamo polože košuljicu, da priraste, jer onda takome djetetu ne mogu da naude ni čarolije ni kuršum (tane). Babine traju po 8 dana. U muhamedanaca mora žena treći dan poslije poroda da uzme avdest po cijelom tijelu. U svoj zemlji i među svima slojevima ima, sa cijelo hvale vrijedan običaj, da se muž kroz 40 dana poslije porođaja ne smije dotaknuti žene. Koliko god su Bošnjacima djeca mila i draga, to ipak, kad će prebrzo množe, ili kad im se učini, da je dosta podmlatka, smišljaju, katso da dalje rađaše prepriječe, naročito varošani. Hoće li dakle, da se sa nekoliko godina ne nađe dijete, a ono zabodu nož među dvije trenice od stropa (šiše) u sobi, i to za onoliko trenica, koliko godina žele, da žena ne rodi. Ako n.pr. žena 3 godine ne će da zatrudni, a ona će zabosti nož iza treće trenice od vrata ili od prozora. Kad hoće, da uopće više ne bude djece, onda nožicom pošljednjeg čeda zamandale vrata od odaje.