Kada putuješ iz Kiseljaka u Fojnicu, opaziceš, ako te u malo zanima raziatrati onu divnu okolicu, koju je priroda ukrasila svijem svojijem milinama i carima, na jedan sat prije no u Fojnicu stigneš, sa gornje strane puta, na jednoj glavicici malo oveci grob, koji ovdašnji narod zove „Mezar gazidjevojke. Ako i nijesi ništa prije cuo o onom grobu, a iole se razumiješ u turske nadgrobne spomenike, opaziceš i eam, da je u taj grob žensko ukopano, jer su oba nišana šiljasta, a ne, kao kod muškijeh grobova, jedan sa turbanom. Kada sam ja prvi put ovuda proputovao, udari mi odmah u oci taj grob, te odmah odlucih o njemu što god raspitati. Pošto sam o tome grobu neka pripovijedanja cuo, koja cu vam dalje ispricati, uputih se jednoga lijepoga dana šetnjom u Ostrožnicu, gdje grob leži. Kada sam se grobu približio, opazim oveci broj muhamedovkinja u zavitku, gdje su se oko groba razišle, pa beru cvijece. Ne htijuci im mira pokvariti, okrenem se na donju stranu ceste i skrenem u jednu kavu, gdje zatecem dedu, kavedžiju, kome je bilo više od 70 godina. Pozdravivši se sa dedom po obicaju i upitavši se za zdravlje, narucim kavu, koju dedo odmah zali, a ja izvadim duvankesu, te zavijem cigaru a deda ponudim, da i on svoju lulu napuni, što on drage volje i ucini. Uz kavu smo odbijali i ja i on guste dimove. Pošto po jednu dvije potrošismo otpoceh ja razgovor: „Kakav je, dedo, ono mezar ukraj puta, te su se oko njega ženskadija okupila?" — „U onaj ti je mezar ukopan šehit .. Pricaju, da je taj šehit bio gazi i da je bio žensko, pa se žene svakoga ggetka ozgor iz Ostrožnice ekupe, te cine dovui beru cvijece." „A u kome je vaktu taj šehit panuo, i kako se je tada ratovalo?" zapitah ja dalje. Na to mi dedo, kao što sam i prije bio cuo, odgovori: „Kada su prije Bosnom cauri vladali, kažu, da im je kraljica bila na Kozigradu. A kad je sultan FatiMehmed Bosnu Fet ucinio, udari vojska sa jednijem vezirom na taj grad. Toga vezira pogodi zrno od topa i on pane na onome istome mjestu, gdje je sada onaj mezar. Vad ga je hodža svukao, da ga po zakonu okupa, vidi, da je žensko. Radi toga mu i udariše ženske nikšane, a. ono s toga zovu mezar gazidjevojke." Mi u ovome razgovoru, a hodža sa džamije zauci icindiju. Dedo se diže da avdes uzima, a ja se uputih na grob, pošto mu platih kavu, jer se i ženskadija bješe od mezara džamiji uputila, koja je daleko od . mezara do tri stotine koraka. Grob je dugacak tri metra od nikšana do nikšana, a ogracen je drvenijem letkama od pobožnijeh muhamedovaca sela Ostrožnice. Oba eu nikšana jednaka, cetirtasta i do 2 metra visoka, a u vrhu na šiljak svedena. Na nadglavnom nikšanu usjecene su pri vrhu dvije halke jedna u drugoj ovako a na sredini njega mac. Na nikšanu pak kod nogu samo su usjecene dvije halke pri vrhu. Drugijeh šara ni natpisa nema na nikšanima, osim što je sa nadglavnog nikšana sa sve cetiri strane na više mjesta otuceno. Ovo mi odmah udari u oci, te pocoh bolje razmatrati otucotine. Jedne su otucotine bile sa svijem stare, dok se druge cine sa svijem nove. Ove su otucotine sve malene, da se lako moglo uvidjeti, da je pažljivo otucano, da se kamen veoma ne ošteti. U eebi odlucih, da cu deda pricekati, da ga još i za to upitam, te ee uputim u kavu i sjednem na jednu klupu. Kada dedo prispije, zapitam ga: „Ko je onaj nikšan onako obio?" „E ono mi odbijamo, pa uza se nosimo. Ono ti je tilsum protiv svih zlih duhova." Ovoliko o mezaru gazidjevojke, a drugom cu prilikom reci što god o Kozigradu i njegovoj kraljici i o Zvonigradu i ostalim starinama, kojijeh u ovome kotaru u izobilju ima. NAPOMENA: U PDF formatu dostupne su fusnote.