Banjaluka bez sumnje ima najljepši položaj od svijeh varoša u Bos. Krajini — negdanjoj krvavoj haljini, a mirne bi duše rekao i u cijeloj Herceg-Bosni, jer ne samo da sama varoš ima divan i romantican položaj, vec i sva okolna sela (što banjaluckom kotaru i okružju pripadaju). Kad podeš kroz banjalucka sela, ne možeš se sit nagledati božije prirode i nehotice se sjetiš rijeci srpskog pjesnika starine Nenadovica: „Oh prirodo! oh premila! Svaki listak knjige tvoje, Svako slovce ma najmanje Miliona zlata stoje!" . . . A najromanticnija su sela na južnoj i jugo-zapadnoj strani. No ne samo da Banjaluka ima divan položaj, vec je puna-puncata starodrevnijeh razvalina i drugijeh istorijskih stvari, koje nas sjecaju na prošlost mile nam otanbine. Na jugo zapadnoj strani od Banjeluke u daljini od 6 dobrijeh koljanickih sahata u selu Radmanicima na jugo-istocnoj strani istog sela ima jedan brijeg od prilike 15—30 metara visok. Na tome brijegu vidaju se ostaci od starodrevne gradevine. Narod cijeli ovaj brijeg zove „Gradinom." Pristup ovoj gradini ni s koje strane nije mucan, a s istocne je strane ponajbolji. Na pomenutoj gradini nije se nikakvih osobitih znakova nalazilo. Jedino može se suditi, da je negda kakav grad bio, ili Fortica, po današnjem opkopu, koji se još oko cijele gradine raspoznaje. No rekao bih da ce najprije biti pošljednje, t. j. Fortica. Na istocnoj strani od ove gradine dobro se poznaje, gdje su glavna vrata bila, a i put se poznaje, koji je vodio u grad. Gradina je danas obrasla smrekom i trnjem. Neki težaci iz mjesta nosili su odavde kamen za gradnju kuca i vele da je sve sami vapnenac. — „Grcka glavica", ili kako muhamedovci vele, „Kocica glavica", na južnoj je strani od pomenute gradine, a u selu Ratkovu na jednom brdu, koje je od prilike preko 80 met. visoko. Ovdje, se poznaju zidine i pregrade od nekadašnjih odaja, a drugo što se ne može primijetiti. Ovoj se razvalini može prijeci sa sviju strana, ali pješice, a bogme svak, koji hoce da na brdo izade, mora se oznojiti. „Kocica glavicu" nazvaše muhamedovci zbog toga, što pod tim brdom još od davnina stoji srpsko-pravoslavna porodica Kocici, a „Grckom glavicom" zove to brdo narod, jer vele, da je tu bio grad grcke kraljice, o kojoj ce biti poslije govora. „Ljiljanovac" je na jugo-istocnoj strani od „Grcke glavice", a u selu Stricici, na jednom brdu, koje je podosta visoko. Ni na ovom brdu, odnosno razvalini nema kakvih osobitih znakova, nego se samo poznaje, gdje je zid bio, a i putevi se poznaju, koji su u negdašnji grad vodili. Izmecu ova dva brda, t. j. „Ljiljanovca" i „Grcke glavice" na jednom ravnom polju, a u selu Lisicima vide se ostaci od srpsko-pravoslavne crkve, koja se je po narodnom kazivanju „Ružica" zvala. I dandanas se temelj od nje poznaje, a okrenut je prama istoku, što je živi dokaz, da je tu srpsko-pravoslavna crkva bila. Crkva „Ružica" udaljena je kako od „Grcke glavice" tako isto i od „Ljiljanovca" preko jedan sahat, a put je do nje ravan kao po dlanu, jer je sve samo polje. Narod ovo mjesto, gdje je nekad crkva bila, zove „Klisina" (Klisa). — Nedaleko pomenute crkvine ima starinsko groblje sa velikim plocama, koje narod „mramorima" ili steccima zove; na plocama ne može se nikakva natpisa vidjeti ni primjetiti, nego jedino kad se dobro razgledaju, mogu se vidjeti znaci krsta. Ništa nije teže, nego kod nas u ponosnoj Bosni i posestrimi joj kršnoj i junacnoj Hercegovini latiti se dokazivanja, cija je ova ili ona razvalina bila i ko ju je zidao, jer u nas u prvašnja vremena nije bilo kakvih zapisnika niti ljetopisa, u koje bi se znamenitije stvari ili dogocaji zabilježili. pa da se danas tacno zna. Ne, toga s ovu stranu Save vode hladne i Drine vode brze nije bilo, vec je otac pripovijedao sinu, a sin opet svome sinu i tako ti je to išlo sve od usta do usta, a od koljena do koljena pa tako i o pomenutim razvalinama naš narod nešto pripovijeda i nagada, a bogme i narodno pripovijedanje nije uvijek bez temelja. Evo što nam narod pripovijeda: E, momce! na onom brdu u Ratkovu i Radmanicima bio je grad grcke kraljice, a u selu Radmanicima imala je kraljica svoju stražarnicu, gdje joj neki dio vojske stajao. U selu Lisicima imala je crkvu „Ružicu", kojoj je hram bio sv. Dimitar (26. okt. po st. kal.). Kad je opa te svoje gradove zidala, onda je toliko mnogo irgeta (radnika) imala, da se je kamen od rijeke Gomijonice dva sahata daleko sve iz ruke u ruku dodavao. Kad bi u crkvu išla, to bi prostrla kadifu, te po njoj lijepo od kuce išla. Vele, da su po svem polju, koje je preko 2 sahata dugacko, a jedan široko, kuce bile, te da se je s jedne kuce na drugu mostiti moglo. Kraljica je bila jako pobožna, ali naopaka i stroga, ime joj bilo Jelena. Vele, da se je „Ljiljanovac" po njoj i nazvao, jer u nas govori narod „ljeljen" za jelen i „Ljeljena" za Jelena. Prije nego što je na nju neprijatelj udario, izašla je ona navrh svoga grada u Ratkovu i vidjela neprijatelja, koji je prama njoj išao, te je tad izgovorila ove rijecn : „Ala Jelena, Jelena, ala me jutros zmija ujela." Od tog vremena sva okolna ; sela, kojih oko 15 ima, dobila su pme „Kol-Zmijanje", koje pme i dandanas nose. U selu Kmecanima ima jedan brijeg, kog narod „Pašinom-gromilom" zove. O ovoj „Pašinoj-gromili" i njezinu imenu narod pripovijeda ovako : Kad su Turci pošli na Bihac, da ga biva osvoje, jer tad bijaše u kaurskim šakama, onda ti paša, kad je došao (iz Travnika) do sela Kmecana, a nedaleko — (jedan cejrek sahata) od srpsko-pravoslavnog manastira „Gomijonice" zapovijedi, da svaki od njegovog askera po jedan kamen na pomenuti brijeg donese, biva da vidi, koliko askera ima, te da po tome sudi, smije li biva na Bihac udariti. Pošto svaki po kamen donese, to ti onda jave paši, a paša kad ugleda silno kamenje cisto se zacudi, jer nije znao, da ima toliko askera. Otalen se paša uputi upravo na grad Bihac i lijepo osvane kod Bišca, kao što nam i narodna pjesma veli: „Sunce granu, a vojska osvanu Oko grada bijeloga, Silni Turci, da ih Bog ubije! Pa ga biju