Djelovanje upeke. Djejstvo je upeke ove zmije i u prividno jednakijem prilikama opet vrlo razlicito. Ja sam sebi pribavio dosta iskustva o mnogijem posljedicama upeke i kod ljudi i kod životinja. Sve ptice brzo uginu od zmijskog otrova. Ptica, koju bi pješcarka uhvatila, još bi se dobro razmahivala; ali odmah poslije upeke svaka bi se ptica umirila vec poslije kakovijeh deset sekunada tako, da bi još samo zijevala. Gušterovi bi se savili prijednjim i zadnjim dijelom tijela prema gore, kada bi ih pješcarka ujela za legja i obicno ne bi daleko otišli, a u mnogijem slucajevima nijesu ni maknuli s mjesta, vec su na istom mjestu uginuli poslije po sata. Miševi cesto odmah uginuše, a kadikada opet trcahu još neko vrijeme na okolo i življahu po gdjekad i po 6 sata. Sve te razlicitosti dešavahu se i u jednom te istom danu, pri jednom hranjenju i u onijem slucajevima, u kojijem su spomenute životinje ugrizene bile i od takovijeh pješcaraka, koje nijesu za više dana svoje otrovne zube upotrebljavale. Pri jednom hranjenju pobježe miš, kojeg je zmija upekla bila. Vec od prije gladna pocne ga tražiti, ali ga brzo ne nagje i okane se traženja. Megju tijem ugine miš u nekom uglu i bude po-žderan od druge zmije. Sada pustim u kafez dragog zdravog miša, ali ovog opet ujede ona prva pješcarka (koja se vec nasitila bila, dakle se vec umirila, jer joj je od prvog miša proteklo samo cetvrt sata) i to, baš kao i prvog, u samu glavu; miš uginu bez cika, brzo kao munja, još u celjustima zmije i prije nego što je imala vremena da ga ispusti, kao što to zmije sa miševima uvijek cine. Kada miševi brzo uginu, onda se ni malo ne nadmu, a žive li još neko vrijeme, onda su kao naduti i ne mogu se više s mjesta maknuti. I kod drugijeh životinja bile su posljedice u isto vrijeme razlicite i cesto se dešavalo, da je druga upeka bila žešca, što više i to, da je poslije istom minule, cetvrta bila još isto tako žestoka, kao i ona prva Ali se ipak ponavljanjem upeke pravilno gubi njihova opasnost. Djelovanje upeke kod ptica i pasa. Cavke, svrake i vrane uginule su poslije cetiri do devet minuta, samo ako su ugrizene od prilicno odraslih zmija; kadikad, ali rijetko, živjele su dulje vremena. — Mojoj cetverogodišnjoj kuji glatke dlake, koju je ugrizla pješcarka kod Banjeluke za donju gubicu, oteklo je lice samo do ociju, a glava iza ociju baš ništa. Ja sam joj britvom razrezao nagrizeno mjesto, ia rane istisnuo krv, oprao je karbolr om vodom i tijem dobro progje bez svake drage posljedice. Pticara (psa) glatke dlake ugrize pješcarka mjeseca augusta kod Mostara (na mostarskom blatu) kraj nosa za gornju gubicu i pas potuži. Na brzo za tijem otece mu lice, za po sata cijela glava, a kasnije i vrat. No poslije dva dana splasnu mu otok i za cijelo vrijeme ne mogahu se opaziti nikakove dalje otrovne pojave. Poslije upeke drugog dana, pas opet žderaše i ne imaše nikada prekomjerne želje. Taj isti pas nije dobivao nikakovijeh protivulijekova. Malog mišara (psa zvana: „Rattler") oko polovine augusta ugrize pješcarka kod Nevesinja, u bradu. I kod ovog psetanceta razidoše se posljedice, kao i kod prijašnjeg. Onako malen izgledaše sa svojom nakaženom, debelom glavom vrlo cudnovato, ali bijaše ipak sa svijem veseo, premda ne mogaše gledati radi oteklijeh kapaka. Zivinarski lijecnik mu je, bez rezanja, samo ranu oprao manganokiselim kalijem i ništa više. Navedene slucajeve vidio sam sam sobom, a mnogi drugi pripovijedali su, da su ovakovi slucajevi prošli isto tako. Samo iz prirodopisnijeh knjiga i od nikog drugog, ne mogoh saznati, da je pas uginuo od zmijske upeke. Macke, mlade i odrasle, koliko sam ih se samo docepati mogao, uvijek sam pokušao, da ih ljutice ujedu; ali tijem ne nanesoh njihovijem gazdama nikakovu štetu. Naprotiv, oni mogahu, ako samo hotješe, oholi biti na svoje macke, koje nešto iskusiše. Macke bi ponajviše otišle tronoške, ali uvijek zdravo. Pa ni oae, koje se još nijesu rastale sa materinom njegom, nijesam mogao tijem nacinom usmrtiti. Samo jedno jedincato, još slijepo mlado mace, podleže pješcarkinom otrovu i ode mojoj sovuljagi u želudac. Tu macicu upekla je zmija u zadnju nogu, koja joj je odmah pocela malo po malo crnjeti i oticati. Poslije nekoliko dana svrši mlada nadobujna pticja grabljivka. Druge macke ili nijesu nikako otekle ili su otekle samo toliko, da se jedva poznati moglo. Za macke sam izabirao dane, na kojijem sam išcekivao pozitivne posljedice; ali sve badava, njima ne bi ništa. One ne htjedoše više s ljuticama nikakvog posla imati, vec svaki put samo odoše sa dobivenim upekama. 0 vrlo razlicitim posljedicama zmijske upeke kod ljudi, slušao sam od vjerodostojnijeh ljudi; sam sam gledao takove posljedice, pa sam ih i na sebi samom dva puta iskusio. Po vjerodostojnom pricanju bijaše kod Prace u južnoj Bosni neki djecak, kojeg je, kad još bijaše dijete od dvije godine, pješcarka ugrizla u nogu. Noga se užegla i sa svijem istruhla. Poslije dvije godine imaše to dijete od koljena dolje zarašcen kusatak. Neki drugi odrasli Bošnjak — tako mi pripovijedaše, odmah poslije slucaja, njegov sluga — bude ugrizen od pješcarke mjeseca jula, jednog jutra, izmegju sedam i osam sati, takogjer u nogu. Taj covjek umrije još istog dana poslije podne. U mjesecu augustu god. 1879 , kod Sarajeva, upece pješcarka pri hvatanju jednog covjeka u kožu izmegju srijednjeg i kažiprsta desne ruke. Upeka bijaše samo od jednog zuba, daklen ga nije zahvatila s obadvije otrovne kuke. On je ubi, jer mu ne bijaše udesno živu je nositi. Istom šest dana kasnije, kada mi je zmiju donio, razumio je od mene, da ga je ranila otrovna zmija (bijaše dobra po metra dugacka). Ta upeka nije imala nikakovijeh rgjavijeh posljedica i progje kao i obican ubodac igle. Drugog covjeka upece zmija iste vrste sa obadva zuba, kada ju je uhvatio i meni donio, u donju stranu kažiprsta desne ruke, kao sa dvije igle i obadvije ranice okrviše. On u misli, da ce mu pomoci, opere ranu svojom mokracom. Kada je pak k meni došao, predam ga lijecniku. No lijecnik, buduci