Gosp. urednik „Glasnika" izjavio je u dodatku I. knjige: „Narodne pjesne muhamedovaea u Bosni i Hercegovini" — da mu nije pošlo za rukom, saznati otkle dolazi gore pomenuti obicaj, koji je jedino sarajevski, docim ga više nigdje u našim pokrajinama megju muhamedovskim elementom nema. Nego mene je, kako bih rekao, zapala ta sreca, da razriješim ovaj mali gordijski cvor, kad sam ono za vrijeme školskijeh praznika proputovao nekoja mjesta Bosne i Hercegovine sabirajuci svakojako narodno blago. O naznacenom su mi obicaju prilicno podjednako kazivali Cehajic Muhamed, Salih Borco i Salih Saljagic iz Sarajeva, od koje sam trojice pribilježip. do stotine raznih zanimljivih crtica iz naroda i koje ce, ako Bog da, redomice izlaziti u našemu „Glasniku." Efendum benum, Bog ti dao, allah icum kad je najprvlje postalo tako šaranje — esab jok godina. Do feta Bosne, Bog ti pomogo, bilo je k6 ovo i danas u vas bojenje šarenih jaja. Tada još turski konj nije zahvatio trave u Bosni, kad je Fatih-Mehmed stoprv poceo osvajati Bosnu i kad su se mnogi stali turciti, jer im se nešto magbul više cinilo u turskoj, nego u vašoj vjeri. Kad su se tako, aman, isturcili, sve im je ostalo tecmil od mala i od svega, a mnogim je još car sultan Fatih-Mehmed od višeg icrama i razne paje kao hediju teslim ucinio. Pod sahi kad neko nešto kulaniše aman, teško mu se toga okaniti. Iz prva i njima je bilo poteško birdem se proci bojenja jaja, te odu pred cara i zamole ga, da su raži da im se sve uzme, fekat da im ovaj obicaj ostane. Car sultan Fatih-Mehmed rekne im, da ce o tome divaniti sa najprvim hodžom; mi mu reknemo „šeh-islam." Be kad ovaj to cuo ne da ni obijeliti zuba, ilem na carsku se molbu umekša i rece svijem Bošnjacima i koji su iz Hercegovine, da svaki grad i svaka kasaba donese po jedan peškeš biva caru pa, aman, koji mu se najmuteberniji; ucini, da ce onome dopustiti šaranje ali ne jaja, nego nešta drugoga. Svi oni to jedva docekaju i svaki i najmanji džemat donese svoje darove, kakvi su mu se vec cinili, da ce caru muteber biti. Ali što je god došlo nahija kadiluka falana i filana, od nikoga nije begeniso sultan peskeša ilem od samih Sarajlija, od njih mu se najmagbulnije i najpribranije ucinilo. A šta su mu oni, efendum gjazum donijeli, nego lijep grumi šecera i pustekiju za klanjanje. Tim su oni, Bog ti pomogo, vec unaprijed mu dovu potegli: da im bude njegova vlada slatka i da im bude život sladak i njemu s njima i njima s njime, biva da imadu svega dosta na pretek i izjesti i popiti i razdrijeti i da im ništa ne fali. A pustekijom su mu nahaberili da vjera, koju im on donio bude i da to žele uvijek u njihovu hatanu i vatanu. Ovo se dopane i sultanu i njegovu šehislamu i oni samo nama Sarajlijama izun ucine, da možemo mjesto šaranja jaja, šarati svijece i mukave cetiri puta u godini u oci mubarec veceri. NAPOMENA: U PDF formatu dostupne su fusnote.